Vinko Jelovac: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura
Redak 34:
 
== Kratki pregled karijere ==
Član KK [[Pula]] postao je 1963. kada je zaigrao za mladu reprezentaciju. Za svoj rodni kraj ostao je vezan i kada su ga kao mladića spazili skauti Olimpije, nakon čega je uslijedila brza selidba u [[Ljubljana|Ljubljanu]]. Godine 1967. je tako u Tivoliju započeo svoju fantastičnu karijeru, kao dugogodišnji kapetan i standarnistandardni član jugoslavenske reprezentacije, i zlatnimte se zlatnim slovima upisao u klupsku i reprezentativnu povijest. Sa 243 nastupa za izbranu vrstu, od 1967. do 1977. jedan je od rekordera bivše države. Bio je centar koji je svojim znanjem i spretnošću na muke stavljao protivnike gdje god igrao.
 
Igranje u Olimpiji donijelo mu je svjetsku slavu. Jugoslavenska reprezentacija bila je tada u usponu, u momčadi mu se pridružio i [[Krešimir Ćosić]], i nije bilo reprezentacije koja bi s njima lako izašla na kraj. Prvu medalju, od osam koliko ih je osvojio u karijeri na najvećim natjecanjima, donio je 1969. kada je u [[Napulj|Napulju]] na [[Europska košarkaška prvenstva|Europskom prvenstvu]] osvojio srebro. Ljubljana je dobila organizaciju finala [[Svjetsko košarkaško prvenstvo - Jugoslavija 1970.|Svjetskog prvenstva u košarci 1970]]. i Vinko je dočakao trenutak da skupa sa suigračima iz Olimpije, Aljošom Žorgom i [[Ivo Daneu|Ivom Daneuom]], zakorači na svjetsko prijestolje. Osvojili su naslov svjetskih prvaka.
Redak 41:
 
== Oproštaj i godine nakon karijere ==
'Mi smo Vinkovi, Vinko je naš,' grmilo je pred ljubljanskom dvoranom Tivoli, kada je [[5. prosinca]] [[1982]]. odigrao svoju posljednu utakmicu. Tribine su pucale po šavovima. Svatko se htio naći na njima, vidjeti posljednje minute njihove legende na parketu. I simbolična gesta na kraju, Vinko je kapetansku traku predao predvodniku novog Olimpijinog vala, Peteru Vilfanu. Velikan velikanu ...
 
Po svršetku karijere Jelovac se uputio u trenerske vode, gdje drugdje do li u Ljubljani. Najprije u Slovanu, potoma sepotom preselioje upreuzeo svoju Olimpiju, koju je [[1985]]. opet vratio u Prvu ligu gdje joj je i bilo mjesto. Kasnije je slijedio [[Osijek]], [[Palermo]], bio je i na [[Sardinija|Sardiniji]]. Vratio se u [[Krško|Krško]], a bio je u [[Rijeka|Rijeci]] kada je došla ponuda [[Maccabi Tel Aviv|Maccabija]] iz [[Tel Aviv|Tel Aviva]], koju nije mogao odbiti. Čekao je i dočekao na kraju i poziv iz [[Cibona|Cibone]]. No, vodstvo kluba nakon jedne sezone ga je otpustilo. Danas je Vinko poduzetnik u svojoj [[Istra|Istri]] koju toliko voli.
 
1995. je godine nagrađen nagradom najuspješnijeg trenera osječkog športa, dok je vodio [[KK Olimpija Osijek|Olimpiju Slavoning]]. <ref>[http://www.zsugos.hr/assets/files/468_Sporta---godine-92-10.pdf Zajednica športskih udruga grada Osijeka] Priznanja i nagrade osječkim športašima, športskim kolektivima i športskim djelatnicima na tradicionalnim dodjelama "Športaš godine" u razdoblju 1992. - 2010.</ref>
 
== Izvori ==