Što je povijest? (Carr): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nastavak prikaza knjige |
||
Redak 40:
===Društvo i pojedinac===
Suvremeno doba obilježeno je "kultom pojedinca", koji započinje od talijanske [[Renesansa|renesanse]]. Raspon ovog kulta obilježen je sa dva moderna mita iz slavnih romana: s jedne strane [[Robinson Crusoe|Robinson]], pojedinac koji trijumfira nad prirodom, a s druge '''Kirilov''' iz romana ''Demoni'' od [[Fjodor Dostojevski|Dostojevskog]], koji je počinio samoubojstvo da bi dokazao svoju slobodu.
Sam povjesničar je individualno ljudsko biće i istovremeno društveni fenomen: proizvod i svjesni ili nesvjesni glasnogovrnik društva kojem pripada. ''(str. 28-29)'' Povjesničar pristupa svojem poslu s određenim gledištem, koje ima društvenu i povijesnu pozadinu. ''(str.32)'' Dapače, isti povjesničar ne može napisati dvije jednake knjige, jer se i sam mijenja. ''(str. 34)''
Sama povijesna znanost govori o sadašnjosti. »Ne postoji bolji pokazatelj karaktera nekog društva od historiografije koju to društvo piše ili ne uspijeva napisati.« ''(str. 35)''
Ljudi stvaraju povijest. [[Karl Marx]] je rakao: "povijest" ništa ne čini, čovjek je taj koji sve čini. Pir tome, povijest je uvelike stvar (velikih) brojeva. Milijuni stvaraju povijest, ali to su milijuni osoba, oni nisu anonimni ni bezlični. Pokreti naravno imaju mali broj vođa, no mnoštvo je od presudne važnosti. ''(str. 40-41)''
Postupci pojedinih ljudskih bića često imaju posljedice koje ni oni ni drugi pojedinci nisu očekivali ni željeli; vrlo raznolike filozofije to ističu. ''(Str. 41)'' »Povjesničar je dužan istražiti ono što leži iza samog čina; svjesna misao ili motivi pojedinca mogu se u tom pogledu pokazati posve nevažnima.« (str. 42)
Tzv. "veliki ljudi" ne pojavljuju se izvan povijesti; nenadmašiv je [[Hegel]]ov opis u ''Filozofiji prava'' o tome što čini veličinu: »Veliki čovjek nekog doba je onaj koji je u stanju izraziti riječima volju svoga vremena, priopćiti suvremenicima koja je to volja i ostvariti je.«
Pri tome moramo uočiti i to da su neki velikani, poput [[Oliver Cromwell|Cromwella]] ili [[Lenjin]]a, i sami sudjelovali u oblikovanju sila koje su ih uzdigle do veličine, dok su drugi, poput [[Napoleon Bonaparte|Napoleona]] ili [[Otto von Bismarck|Bismarcka]], došli do moći nošeni snagom već postojećih sila. Ne smijemo zaboraviti ni one velike ljude koji su bili toliko ispred svog vremena da su njihovu veličinu priznale tek naredne generacije. ''(Str. 44)''
| |||