|
'''Praxis''' je bio [[Filozofija|filozofski]] časopis koji je izdavalo Hrvatsko filozofsko društvo, no zapravo je to bio časopis skupine [[Marksizam|marksistički]] orijentiranih [[filozof]]a teoretičara filozofije prakse - ''takozvanih [[Praxis filozofija|praxisovaca]]'', uglavnom sa [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkog sveučilišta]].
Časopis je izlazio u dva izdanja; domaćem i inozemnom. Prvi broj [[SFR Jugoslavija|jugoslavenskog]] izdanja Praxis izašao je [[1. rujna]] [[1964.]]. Praxis izlazi sve do [[1974.]] kad je zbog pomankanja sredstava ugašen. Inozemna izdanja Praxisa izlazila su od [[1965.]] - [[1973.]] Osnivači časopisa bili su filozofi; [[Branko Bošnjak]] [[Danko Grlić]], [[Milan Kangrga]], [[Rudi Supek]], [[Gajo Petrović]], [[Predrag Vranicki]], [[Danilo Pejović]] i [[Ivan Kuvačić]]. Prvi urednici časopisa bili su profesori sa [[Filozofski fakultet u Zagrebu|zagrebačkog filozofskog fakulteta]], odsjeka za filozofiju,: Gajo Petrović i Danilo Pejović, kao ravnopravni urednički dvojac. Pejović je [[1966.]] podnio ostavku na svoje mjesto i otišao iz redakcije, a na njegovo mjesto došao je [[Rudi Supek]]. U siječnju [[1974.]] godine i Supek je podnio ostavku. Njega je zamijenio Ivan Kuvačić, koji je s Gajom Petrovićem uređivao Praxis do njegovog zadnjeg broja.
== Značajke časopisa Praxis==
Časopis Praxis je htio svojomsvojim kritikom socijalisticke prakse u [[Socijalizam|socijalizmu]], vratiti kreativni potencijal socijalizmu i [[Marksizam|marksizmu]]. Ili po riječima urednika - Primarni je zadatak jugoslavenskih marksista, na primjer, da kritički raspravljaju o jugoslavenskom socijalizmu. Takvim kritičkim raspravljanjem jugoslavenski marksisti mogu najviše pridonijeti ne samo svom vlastitom već i svjetskom socijalizmu.<ref>[http://www.marxists.org/srpshrva/subject/praxis/cemu-praxis.htm Čemu Praxis?] </ref>
Autori okupljeni oko časopisa su inspiraciju za svoje studije, crpli su na idejnim zasadama; [[Antonio Gramsci|Antonija Gramscija]], [[Karl Korsch|Karla Korscha]], [[György Lukács|Georga Lukácsa]], [[Ernst Bloch|Ernsta Blocha]], [[Herberta Marcuse|Herberta Marcusea]], [[Erich Fromm|Ericha Fromma]] i [[Lucien Goldmann|Luciena Goldmanna]]. Časopis je gotovo ravnopravno objavljivao tekstove filozofa sa tadašnjeg [[Varšavski ugovor|istoka]] i [[Zapadni svijet|zapada]]. Urednici Praxisa naginjali su objavljivanju kritičkih tekstova protiv tadašnje vladajuće [[Boljševizam|lenjinističke]] teorije i prakse, koju je tada provodio i [[Savez komunista Jugoslavije]]. Takva pozicija časopisu je u prvim godinama izlaženja donijela respektabilan ugled<ref>[http://www.11teza.net/problem-praxis Pero Jerkić i Nikola Mokrović: Problem Praxis] </ref> ne samo u uglednim filozofskim krugovima, već i u široj kulturnoj javnosti kako na zapadu tako i na istoku.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/57587 Recepcija časopisa Praxis u Slovačkoj] </ref>
Praxis je uspio oko sebe okupiti respektabilan krug onovremenih evropskih i američkih filozofa najrazličitijih orijentacijâ, od neortodoksnih marksista, preko [[Fenomenologija|fenomenologa]] do [[Analitička filozofija|analitičkih]] filozofa., Clanovičlanovi njegovog redakcijskog savjeta bili su; Kostas Axelos ([[Pariz]]), Alfred J. Ayer ([[Oxford]]), Zygmunt Baumann ([[Tel Aviv]]), Norman Birnbaum (Amherst), [[Ernst Bloch]] ([[Tübingen]]), Thomas Bottomore (Brighton), Umberto Cerroni ([[Rim]]), Robert S. Cohen ([[Boston, Massachusetts|Boston]]), Veljko Cvjetičanin (Zagreb), Mladen Čaldarović (Zagreb), Božidar Debenjak ([[Ljubljana]]), Mihailo Đurić (Beograd), Marvin Farber ([[Buffalo, New York|Buffalo]]), Muhamed Filipović ([[Sarajevo]]), [[Vladimir Filipović]] (Zagreb), Eugen Fink ([[Freiburg]]), [[Ivan Focht]] (Sarajevo), [[Erich Fromm]] ([[Mexico City]]), [[Lucien Goldmann]] (Pariz), Andre Gorz (Pariz), [[Jurgen Habermas]] ([[Frankfurt]]), Erich Heintel ([[Beč]]), Agnes Heller ([[Budimpešta]]), Besim Ibrahim – Pašić ([[Sarajevo]]), Mitko Ilievski ([[Skoplje]]), Leszek Kolakowski ([[Varšava]]), Veljko Korać ([[Beograd]]), [[Karel Kosik]] ([[Prag]]), Andrija Krešić (Beograd), [[Henri Lefebvre]] ([[Pariz]]), [[György Lukács]] ([[Budimpešta]]), Serge Mallet (Pariz), [[Herbert Marcuse]] ([[San Diego]]), Mihailo Marković (Beograd), Vojin Milić (Beograd), Enzo Paci ([[Milano]]), Horward L. Parsons (Bridgeport), Zagorka Pešić-Golubović (Beograd), David Reisman ([[Cambridge, Massachusetts]]), Veljko Rus (Ljubljana), Svetozar Stojanović (Beograd), Julius Strinka ([[Bratislava]]), Abdulah Šarčević (Sarajevo), Ljubo Tadić (Beograd), Ivan Varga (Budimpešta), Kurt Wolff (Newton), Aldo Zanardo ([[Bologna]]), Milan Životić (Beograd).<ref>[http://www.marxists.org/srpshrva/subject/praxis/redakcija.htm Redakcija filozofskog časopisa "Praxis"] </ref>
Godine uzleta časopisa su se poklopile sa uzletom revolucionarne ljevice u Jugoslaviji, koja se oduševljavala novoljevičarskom kontrakulturom na zapadu. Vrhunac tog utopijskog žara bila je studentska buntovna [[1968.]], sa velikim demonstracijama po Parizu i drugim europskim metropolama, koje su imale odjeka i u Jugoslaviji (studentske demonstracije na Beogradskom univerzitetu, i Zagrebačkom sveučilištu). Tjedan po izbijanju beogradskih demonstacija [[Tito]] je u svom govoru isprva podržao studentske zahtjeve kako bi smirio situaciju, no potom se okomio na pobunu i posebno na Praxis. Taj trenutak bio je preloman za budućnost Praxisa; nakon toga časopis i njegov krug dobijaju etiketu anarho-ljevičara i postupno im se ukidaju sredstva, što je sve dovelo do gašenja časopisa.<ref>[http://www.ffzg.hr/filoz/article.php?id_art=286 Gajo Petrović, Priznajem (1993.)] </ref>
== Pogledajte i ovo==
|
