Gabriel García Márquez: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: brisanje 1 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q5878 na Wikidati
Redak 39:
Svoje najveće uspjehe kao pisac doživio je u [[Ciudad de México|Mexico Cityju]] , gdje se sa suprugom i sinovima Roderigom i Gonzalom doselio [[1959]]. godine.
 
Prva uspješna knjiga bila mu je »[[Pukovniku nema tko da pišepisati]]«, objavljena [[1961]]., a slijedio je »Pogreb velike mame« godinu dana kasnije.
 
Za svoju najslavniju knjigu »Sto godina samoće« pričao je kako mu se dok je prilazio [[Acapulco|Acapulcu]] dogodilo svojevrsno otkrivenje i nije znao ni sam zašto, ali je znao da treba napisati tu knjigu. Doživljaj je bio tako cjelovit, da je na tom mjestu mogao izdiktirati prvo poglavlje, od riječi do riječi.
Redak 45:
Vratio je obitelj kući, zatvorio se u sobu, počeo pisati i to svakodnevno osamnaest mjeseci. Pušio je šest kutija cigareta na dan, prodao [[automobil]] i gotovo sve električne uređaje u kući kako bi mogao prehraniti obitelj i kupiti dovoljno papira za pisanje i založio preostale stvari u kući da pošalje rukopis izdavaču.
 
Njegovo je najpoznatije djelo i jedna od najčitanijih knjiga svjetske književnosti ugledalo svjetlo dana u lipnju [[1969]]. Knjiga »[[Sto godina samoće]]« (''Cien años de soledad'') prodana je u više od 10 milijuna primjeraka i osvojila mnogobrojne nagrade, te je iznjedrila cijelu školu "magičnog realizma" (zanimljivo, sam se Márquez uvijek ograđivao od tog naziva).
 
Roman pokriva sto godina povijesti izmišljenog kolumbijskog gradića po imenu [[Macondo]] i prati obitelj Buendía kroz sedam generacija. Márquezova genijalna dosjetka, koju obilno koristi u romanu, jest da nevjerojatne događaje prikazuje kao nešto prirodno, dok običnim pojavama daje nadnaravno ozračje. Na primjer, kad građani Maconda prvi put vide led, čude mu se kao "velikom otkriću našega doba", a kad Cigani donesu leteći tepih, nije im ništa zanimljiviji od vrtuljka. Ista je strategija primijenjena na povijesne događaje: masakr neokolonijalista nad narodom prikazan je kao nešto mutno, tajanstveno, gotovo kao doživljaj u snu, a istovremeno se kiša cvijeća ili epidemija spavanja prihvaćaju kao konkretne, prirodne pojave.