Razlika između inačica stranice »Sunčeva svjetlost«

Obrisano 8 bajtova ,  prije 7 godina
m
sa->s
m (Bot: brisanje 19 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q193788 na Wikidati)
m (sa->s)
'''Sunčeva svjetlost''' ili '''solarno zračenje''' je cijelokupni spektar [[elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskog zračenja]] koje nam dolazi sa [[Sunce|Sunca]]. Na [[Zemlja|Zemlji]], Sunčeva svjetlost se prigušuje i filtrira kroz [[Zemljina atmosfera|Zemljinu atmosferu]]. Ona je najveća na gornjoj granici atmosfere, a kako se približava tlu slabi, zbog upijanja i raspršenja na molekulama [[plin]]ova i primjesa u atmosferi. Sunčevoj svjetlosti treba 8,3 minute da stigne sa Sunca na Zemlju.
 
Kada direktno Sunčevo zračenje nije prikriveno sas oblacima, mi doživljavamo '''sunčanje''', što je mješavina blještavog [[svjetlost|svjetla]] i [[toplinsko zračenje|toplinskog zračenja]]. Kada je Sunce prekriveno sas [[oblaci]]ma, onda doživljavamo raspršeno ili '''difuzno Sunčevo zračenje'''.
 
[[Svjetska meteorološka organizacija]] definira sijanje Sunca kao razdoblje u kojem je intenzitet Sunčevog zračenja veći od 120 [[Vat|W]]/[[Četvorni metar|m<sup>2</sup>]]. Trajanje sijanja Sunca ili osunčavanje se mjeri u [[sat]]ima. <ref> [http://www.wmo.int/pages/prog/www/IMOP/publications/CIMO-Guide/CIMO%20Guide%207th%20Edition,%202008/Part%20I/Chapter%208.pdf] "Chapter 8 – Measurement of sunshine duration", publisher=World Meteorological Organization, 2008.</ref>
 
==Proračun==
Da bi izračunali Sunčevo zračenje koje stigne do tla, treba uzeti u obzir i eliptičnu putanju Zemlje i prigušenje Zemljine atmosfere. Izvanzemaljsko Sunčevo osvjetljenje (''E<sub>ext</sub>''), ispravljeno sas eliptičnom putanjom, koristeći dan u godini (dn), dat je izrazom:
 
:<math>E_{\rm ext}= E_{\rm sc} \cdot (1+0.033412 \cdot \cos\left(2\pi\frac{{\rm dn}-3}{365}\right)),</math>
gdje je: ''dn'' = 1 za 1.siječanj; ''dn'' = 2 za 2.siječanj; ''dn'' = 32 za 1.veljače itd. U ovom izrazu uzeto je ''dn – 3'', jer je u zadnje vrijeme Zemljin [[periapsis]], točka na putanji Zemlje kada je najbliža Suncu, 3.siječnja. Vrijednost 0,033412 se određuje poznavajući odnos periapsisa (0,98328989 [[Astronomska jedinica|AU]]) i [[apoapsis]]a (1,01671033 AU).
 
Konstanta Sunčevog osvjetljenja (''E<sub>sc</sub>''), jednaka je 128 000 [[luks]]a. Direktno Sunčevo osvjetljenje treba ispraviti sas djelovanjem prigušenja atmosfere:
 
:<math>E_{\rm dn}=E_{\rm ext}\,e^{-cm},</math>
 
==Sunčevo zračenje u Sunčevom sustavu==
Različita nebeska tijela u [[Sunčev sustav|Sunčevom sustavu]] primaju Sunčevo zračenje obrnuto proporcionalno sas kvadratom udaljenosti od Sunca. Slijedeća tablica daje usporedbu različitog primljenog Sunčevog zračenja na [[planet]]ima: <ref>[http://starhop.com/library/pdf/studyguide/high/SolInt-19.pdf] Starhop.com </ref>
 
{| class="wikitable" border="1"
|}
 
Stvarni sjaj Sunčeve svjetlosti na površini planeta ovisi i o svojstvima i sastavu atmosfere. Na primjer, gusta atmosfera na Veneri reflektira više od 60% Sunčeve svjetlosti. Stvarno osvjetljenje na površini Venere je oko 14 000 luksa, što je ako usporedimo sa Zemljom, “dan zamračen sas gustim oblacima”.
 
==Sastav==
[[Datoteka:Solar Spectrum.png|mini|desno|250px|Spektar Sunčevog zračenja iznad atmosfere i na tlu]]
Spektar Sunčevog zračenja je gotovo jednak [[toplinsko zračenje|toplinskom zračenju]] idealnog [[crno tijelo|crnog tijela]] sas temperaturom 5778 [[Kelvin|K]] (5505 [[Celzijev stupanj|ºC]]).<ref> [http://solarsystem.nasa.gov/planets/profile.cfm?Display=Facts&Object=Sun] "NASA Solar System Exploration - Sun: Facts & Figures", 2011.</ref> Sunce emitira elektromagnetsko zračenje gotovo duž cijelog spektra. Iako se na Suncu stvaraju i [[Gama-čestica|gama-čestice]], kao rezultat [[Nuklearna fuzija|nuklearne fuzije]], ti visokoenergetski [[foton]]i, prije nego stignu Sunčevu površinu ili [[fotosfera|fotosferu]], pretvaraju se u fotone niže energije, tako da na kraju Sunce ne emitira gama-čestice. Sunce emitira [[Rendgenske zrake|rendgenske]], ultraljubičaste, vidljive, infracrvene zrake, pa čak i [[Radio valovi|radio valove]]. Dio ultraljubičastog zračenje koje nije zaustavila atmosfera, izaziva crvenilo na ljudskoj koži i pigmentaciju kože. <ref>[http://www.windows2universe.org/sun/spectrum/multispectral_sun_overview.html] Windows2universe.org</ref>
 
Spektar elektromagnetskog zračenja, koje dolazi do Zemljine atmosfere, nalazi se u rasponu od 100 nm do oko 1 mm [[valna duljina|valne duljine]]. Može se podijeliti u 5 područja: <ref> Naylor Mark, Kevin C. Farmer: "Sun damage and prevention", publisher = The Internet Dermatology Society, 1995. [http://www.telemedicine.org/sundam/sundam2.4.1.html]</ref>
*Ultraljubičasto C ili UVC zračenje, u rasponu od 100 do 280 nm. [[Ultraljubičasto zračenje]] ima valne duljine manje od vidljive svjetlosti i zato je nevidljivo za ljudsko oko. Zahvaljujuci Zemljinoj atmosferi, gotovo neznatna količina stigne na tlo ([[litosfera]]). UVC zračenje uništava najveći broj mikroorganizama, jer uništava [[Deoksiribonukleinska kiselina|deoksiribonukleinsku kiselinu]] (DNK), koja ima vršnu vrijednost ([[Wienov zakon pomaka]]) na 260 nm.
*Ultraljubičasto B ili UVB zračenje, u rasponu od 280 do 315 nm. Veći dio tog zračenja upija Zemljina atmosfera, i zajedno sas UVC zračenjem, omogućuje fotokemijsku reakciju, koja stvara [[ozonski omotač]].
*Ultraljubičasto A ili UVA zračenje, u rasponu od 315 do 400 nm. Ono stvara spontanu i neposrednu pigmentaciju kože povećanom proizvodnjom melanina.
*[[Vidljiva svjetlost]], u rasponu od 380 nm do 780 nm.