Inačica od 23. listopada 2013. u 02:25 uredi Mladifilozof (razgovor \| doprinosi) 299 edits mNema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 11. studenoga 2013. u 13:38 uredi ukloni ovu izmjenu MaGaBot (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Botovi 57.780 edits m lektura (sa->s) Novija izmjena →
Redak 1: {{Povijest Srbije}} {{Izvor}} Poslije propasti [[Prvi srpski ustanak\|Prvog srpskog ustanka]], srpski narod se našao u gorem položaju. Turci su nastavljali sas ubijanjem ljudi, paljenjem sela, maltretiranjem... Mnoge srpske obitelji su pobjegle preko granice u [[Srijem]] i [[Banat]]. U Beogradu je obnovljena vlast Sulejman Skopljak-paše. Proglašena je amnestija za sve srpske ustanike; u tom smislu je izvršena agitacija i u Srbiji i među izbjeglicama da se vrate iz [[Austrija\|Austrije]] natrag u [[Srbija\|Srbiju]]. Zajedno sas narodom kome su stajali na čelu, [[Otomansko carstvo\|Turcima]] su se predali neke vojvode i knezovi iz Prvog srpskog ustanka: arhimandrit Gligorije Radoičić, [[Miloš Obrenović]], [[Lazar Mutap]], [[Arsenije Loma]], [[Milić Drinčić]], [[Pavle Pljakić]] i [[Stanoje Glavaš]] "sa svojom družinom"... Međutim, amnestija nije bila provedena - početak turske vlasti sa Sulejman Skopljak-pašom je obilježen terorom, nasilnim skupljanjem oružja, uvođenjem kuluka za opravku gradova i puteva, surovim utjerivanjem nameta u feudalnih obaveza. Ovakva situacija je izazvala ponovno pojavljivanje hajduka, koji su i dalje održavali ratno stanje u zemlji. U Srbiji su sas velikim zanimanjem praćeni međunarodni događaji, pogotovo poslije vojnog uspjeha [[Rusija\|Rusije]] protiv [[Napoleon Bonaparte\|Napoleona]]. [[Prota Mateja Nenadović]] je uputio molbu ruskom caru Aleksandru da se Srbija pripoji Rusiji ili da dobije položaj kakve su imale [[Moldavija]] i [[Vlaška (kneževina)\|Vlaška]] pod ruskim protektoratom. Došlo je ponovo do susreta knezova koji su dobili onakvu ulogu koju su imali uoči prethodnog ustanka. Pomoću prote Mateje srpski knezovi su uputili molbe za pomoć Austriji, Rusiji i ostalim europskim silama koje su sudjelovale na [[Bečki kongres\|Bečkom kongresu]]. Odnosi između [[Velika Porta\|Porte]] i Srba su se još više zaoštrili. Uprkos obavezama koji su za Turke proizilazile iz osme točke [[Bukureški ugovor\|Bukureškog ugovora]], turska uprava u Srbiji je dalje nastavila sas dahijskim načinom vladavine, nasiljem, nacionalnim ugnjetavanjem i ekonomskom eksploatacijom. Upravo zbog takve situacije izbilo je nekoliko buna, da bi u jesen [[1814]]. godine, u okolini [[Čačak\|Čačka]] izbila Hadži Prodanova buna. Ali, zbog loše organizacije, ta buna je bila ubrzo ugušena. U njenom ugušivanju sudjelovao je i sam [[Miloš Obrenović]]. [[Turci]] su i dalje nastavili sas [[teror]]om. Zbog toga, u proljeće [[1815]]. godine izbija Drugi srpski ustanak. Za vođu ustanka je izabran [[Miloš Obrenović]]. Oružane borbe su trajale oko 4 mjeseca. Značajna je pobjeda ustanika kod Ljubića. Poslije ovog poraza, [[Velika_Porta\|Porta]] upućuje kaznene vojne jedinice iz [[Bosna\|Bosne]] i [[Rumunjska\|Rumunjske]] prema južnoj i istočnoj granici Srbije, gdje su se koncentrirale ustaničke snage. Bosanska vojska je pretrpjela poraz na Dublju. Oružani sukobi sas turskom vojskom nisu imale onaj intezitet i one razmjere kao u Prvom ustanku. Dosta je utjecala i situacija na ruskom frontu i [[Napoleon]]ov poraz; postojala je mogućnost ruske intervencije na osnovu osme točke Bukureškog ugovora, pa je [[Velika Porta\|Porta]] započela pregovore sa Srbima. Došlo je do pregovora Marašli Ali-paše i Kuršid-paše sas Milošem Obrenovićem i zaključivanja usmenog dogovora Marašli Ali-paše i Miloša. [[Datoteka:Serbia1817.png\|mini\|lijevo\|Kneževina Srbija 1817. godine]]

Drugi srpski ustanak: razlika između inačica