Oslobođeni Jeruzalem: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
početak sređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:TassoGLFit.jpg|mini|Oslobođeni Jeruzalem]]
[[Datoteka:TassoGLFit.jpg|mini|Oslobođeni Jeruzalem]]'''''Oslobođeni Jeruzalem''''' je najpoznatije djelo [[Torquato Tasso|Torquata Tassa]], nastalo [[1575]]. godine. Prvi put tiskano s autorovim odobrenjem 1581. To je [[barokni ep]] u 20 pjevanja s preko 1 5300 stihova. Spjevan je u oktavama (tradicionalna strofa talijanskoga epskog pjesništva 15. i 16. st.). Nastao na razmeđu renesanse i baroka, odnosno u razdoblju [[Manirizam|manirizma]]. Njegova su djela, pa tako i ovaj ep, sinteza književnih dostignuća renesanse i istovremeno sadržavaju brojne barokne sastavnice, koje će se u punini razviti u književnosti 17. stoljeća. Tassov je uzor [[Vergilije|Vergilije]] (izmjena stvarnih i fantastičnih događaja). Prvi stih epa glasi: »Canto l’arme pietose e il Capitano…« (Pobožnu vojnu pjevam, Vođu smjela…. To je parafraza početka Vergilijeve Eneide: »Arma virumque cano…«. Tema je [[Prvi križarski rat|Prvi križarski rat]] i zauzeće Jeruzalema 1909. kojom Tasso naglašava potrebu ujedinjenja [[Kršćanstvo|kršćana]]. Ep prikazuje borbu kršćanskih [[Vitez (titula)|vitezova]] oko Jeruzalema s predstavnicima [[islam|muslimanskog]] svijeta. Sukobljene strane predstavljaju dva svijeta: kršćanski i muslimanski, a simbol su za sukob dobra i zla.
 
Napadnut od inkvizicije da je u religijozno-historijsku tematiku unio previše ljubavi i magije, prerađuje poslije svoj spjev i piše ''Osvojeni Jeruzalem'' (1587.-1592.), koji mnogo zaostaje za prvotnom verzijom.
Line 29 ⟶ 30:
== Ep izazov za prevoditelje ==
 
Oslobođeni Jeruzalem zbog složenog pjesničkog izraza bogatog repertoara manirističko-baroknih stilskih figura, te zahtjevnog versifikacijskog ustroja predstavlja veliki izazov za prevoditelje. Temeljna je jedinica Tassova epa oktava, koja je u njegovu tekstu pomno izgrađena i gotovo dovedena do formalnog savršenstva. Primjerena transpozicija Tassove pjesničke forme bila je jedan od središnjih problema u tradiciji prevođenja njegova spjeva, kao i ostatka njegova opusa, na hrvatski jezik i u hrvatsku književnu kulturu. Ta je tradicija dugotrajna i bogata te se hrvatska kultura može pohvaliti prvim europskim prijevodom Aminte Dominka Zlatarića, koji je tiskan prije izvornika. U prevođenju Oslobođenog Jeruzalema okušali su se brojni hrvatski književnici i/ili prevoditelji, počevši možda već od Ivana Gundulića (autorstvo prepjeva koji mu je pripisivan nije sa sigurnošću potvrđeno), a njemu su se, između ostalih, pridružili i Franatica Sorkočević, Ivan Mažuranić, Ivan Dežman, Šime Stanić, Ante Tresić Pavičić, Vinko Premuda, Mihovil Kombol i Gjorgjo Ivanković. Ipak većina se korpusa hrvatskih prepjeva Oslobođenog Jeruzalema sastoji od pojedinačnih ulomaka, iako postoje i dvije integralne dvadesetostoljetne verzije, od kojih je ona Vinka Premude, dovršena 1927., većim dijelom ostala u rukopisu i po suvremenim se mjerilima može držati zastarjelom. Prepjev Gjorja Ivankovića u cijelosti je objavljen 1965., ali je loše ocijenjen i ne može se držati reprezentativnim prepjevnim tekstom.
 
Najnoviji hrvatski Oslobođeni Jeruzalem objavljen je 2009. u biblioteci Posebna izdanja [[Matica_hrvatska|Matice hrvatske]]. Djelo je preveo Tassov poznavatelj koji je o Tassu objavio niz znanstvenih radova, uredio dvojezičnu antologiju izabranih stihova - Mirko Tomasović. Matica hrvatska za taj ga je rad ovjenčala za osobit doprinos u prevođenju kulturne i znanstvene literature na hrvatski jezik nagradom "Mihovil Kombol". Oslobođeni Jeruzalem dobio je hrvatsku inačicu koja vjerno odražava značajke talijanskoga izvornika koje ga čine jednim od klasika svjetske književnosti.
 
== Izvori ==
'''IZVORI'''
 
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60511