Otvori glavni izbornik

Promjene

Dodano 40 bajtova ,  prije 6 godina
m
bez sažetka
Izbijanjem [[prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] Thomas Mann se svojom esejističkom produkcijom pridružuje nacionalom valu oduševljenja [[rat]]om, pri čemu vrhunac njegovog nacionalno-konzervativnog političkog stava predstavlja po završetku rata objavljena zbirka esejističko-političkih priloga pod naslovom '''''Betrachtungen eines Unpolitischen'''''. No Mann takav politički stav odbacuje u doba [[Weimarska Republika|Weimarske Republike]] te se postupno priklanja demokratskim političkim uvjerenjima, što ga dovodi u sukob sa sve snažnijim nacionalsocijalističkim pokretom, da bi početkom tridesetih godina postao ogorčeni protivnik nacionalsocijalista. Posljedica toga bit će njegova egzilizacija koja će trajati sve do pedesetih godina dvadesetog stoljeća.
 
Stvaralaštvo Thomasa Manna od kraja Prvog svjetskog rata pa sve do [[egzil]]a obilježava rad kako na kraćim proznim i esejističkim tekstovima, tako i na opsežnijim djelima poput romana '''''Der Zauberberg''''' i pripovijetke '''''Mario und der Zauberer. Ein tragisches Reiseerlebnis'''''. No i u egzilu Mann ne odlaže svoje pero, već između ostalog dovršava dvadesetih godina započeti četverodijelni ciklus romana '''''Josip i njegova braća''''', piše roman '''''Lotte u Weimaru''''', kao i pripovijetku das '''''Zakon'''''. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] objavljuje romane '''''Doktor Faustus''''', '''''Izabrani''''', kao i svoj posljednji veliki roman '''''Bekenntnisse des Hochstaplers Felix Krull''''' (hr. Ispovijedi varalice Felixa Krulla).
 
Manna na putovanju po Europi krajem lipnja [[1952]]. godine sustiže glasina da je simpatizer [[SSSR|sovjetskog]] režima, pa se iz predostrožnosti s obitelji stalno nastanjuje u [[Švicarska|Švicarskoj]]. I nadalje neprestano zaokupljen koncipiranjem svojih djela, publicističkih priloga, prijemima i javnim predavanjima, Thomas Mann u srpnju [[1955]]. godine obolijeva od [[tromboza|tromboze]] da bi svoje pero definitivno odložio 12. kolovoza te iste godine u ciriškoj kantonalnoj bolnici.