Otvori glavni izbornik

Promjene

 
=== Obrana utvrde u starom Sigetu ===
Tako su od jutra do mraka branitelji i dalje nastavili uspješno odbijati mnogobrojne juriše, nanoseći teške gubitke turskoj vojsci. Sultan Sulejman I. je iznenada umro 45. rujna, ali vezir Mehmed Sokolović vješto je zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral. Nakon što su [[7. rujna]] vatrenim strijelama i loptama zapalili grad, Turci su očekivali predaju, ali Zrinski i preživjeli junaci provalili su iz grada, te su junački poginuli, skupo prodajući svoje živote. Nakon što je Juraj Horvat topom napravio prolaz kroz tursku skupinu kod pokretnog mosta, Nikola Zrinski krenuo je u proboj iz utvrde. Najprije je pucao iz samokresa, a zatim Turke nastavio sjeći sabljom. U neravnopravnoj bitci, Turci su Zrinskog triput pogodili iz arkebuza, dvaput u tijelo i jednom u glavu. Kada je pao s konja, okružili su ga njegovi vitezovi kako bi ga obranili. Među ostalima, poginuli su plemići [[Vuk Papratović]], [[Nikola Kobač]], [[Petar Patačić]] i [[Lovro Juranić]].
Mrtvom Nikoli Zrinskom janjičarski je zapovjednik dao odsjeći glavu. Truplo mu je pokopao Mustafa Vilić iz Banje Luke, nekadašnji Nikolin zarobljenik. Glavu hrvatskog bana, jednog od najvećih europskih junaka onoga vremena, vezir Mehmed-paša Sokolović poslao je svom bratiću [[budim]]skom paši Mustafi. Ovaj ju je, pak, kao opomenu poslao carskom generalu [[Egon od Salma|Egonu od Salma]]. U tabor carske vojske kod grada [[Jura|Jure]] glava Nikole Zrinskog dopremljena je [[14. rujna]]. Nikolinu su glavu 18. rujna preuzeli njegov sin [[Juraj IV. Zrinski]], zet [[Baltazar Batthyanyi]] i svak [[Franjo Tahy]]. Donijeli su je u Čakovec, a pokopana je u obiteljskoj grobnici Zrinskih u kompleksu [[pavlini|pavlinskog]] samostana u [[Sveta Jelena (Međimurje)|Svetoj Jeleni]], uz grob Nikoline prve supruge Katarine Frankopanske.
[[Datoteka:Zrinjevac.j1.jpg|desno|mini|Pogled na [[Zrinjevac]], trg u središtu [[Zagreb]]a]]
Anonimni suradnik