Vrhbosna: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura, replaced: naj → naj (2) using AWB |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 57:
=== Stare katoličke crkve ===
Stare porušene crkve na području srednjovjekovne Vrhbosne, koje su barem djelomično arheološki ispitane:<ref name="Domo">[[Dominik Mandić]], ''[[Etnička povijest Bosne i Hercegovine (knjiga)|Etnička povijest Bosne i Hercegovine]]'', Ziral, Mostar, 1982. (pretisak)</ref>
# U red starohrvatskih crkava, sličnih onima u jadranskom primorju Bijele Hrvatske, ima se uvrstiti i stara crkva u [[Lisičići]]ma kod [[Konjic]]a, koja je bila otkrivena godine 1952. Dr. Irma Čremošnik, koja je vodila iskopine i opisala nalaz u Glasniku [[Zemaljski muzej u Sarajevu|Zemaljskoga muzeja u Sarajevu]], o toj crkvi piše ovo: "Njena osnova pokazuje sličnosti sa starohrvatskim građevinskim oblicima, najviše sličnosti pokazuje sa crkvom u [[Biskupija (Knin)|Biskupiji]] [kod [[Knin]]a] na Bukurovića podvornici". Prema arheološkim nalazima ova je crkva bila u uporabi od 13. do 15. st., ali je ona mogla biti građena u 11. ili 12. st.
# Godine 1950. i 1951. otkrivena je u Rogačićima kod [[Ilidža|Blažuja]] crkva sa šest apsida sa kraja 12. ili početka 13. stoljeća. Bila je presvođena sedrom, ožbukana i obojena crvenom bojom. Uz nju bila je kamenom građena kuća, bez sumnje, stan svećenika, koji je crkvu posluživao. Crkva i kuća bile su spaljene. Poslije propasti crkve, po njoj su pokopavani mrtvi od 14. do 16. stoljeća. Prema Irmi Čremošnik, koja je vodila iskopavanje, tehnika građenja crkve u Rogačićima potpuno odgovara tehnici gradnje šestapsidne [[Crkva sv. Trojice u Splitu|crkve sv. Trojice u Poljudu]] kod Splita, kojoj je također i veličinom i opsegom odgovarala. Ima sličnosti i s nekim drugim [[Starohrvatske crkve u Zahumlju|starim hrvatskim crkvama]] u Dalmaciji. U ruševinama crkve u Rogačićima našlo se također više ulomaka [[pleter|tropletera]], kojim su Hrvati redovito ukrašavali svoje crkve od 8. do 13. stoljeća.
Redak 75:
[[Datoteka:MileOstaci.jpg|mini|<center>Ostaci temelja crkve u Milama</center>]]
[[Datoteka:MileDetalj.jpg|mini|<center>Detalj ostataka</center>]]
Franjevački samostan i crkva [[Sveti Nikola|sv. Nikole]] bio je u užoj [[srednjovjekovna bosanska država|srednjovjekovnoj Bosni]] samo jedan pod tim imenom. Taj se u starim franjevačkim izvorima zove sada sv. Nikola u Milima, a sada sv. Nikola u Visokomu. Stvarno, samostan se nalazio u mjestu Milima, kako se u srednjem vijeku zvalo naselje s obje strane rijeke Bosne, gdje danas leže sela [[Arnautovići]] i [[Muhašinovići]], koji ta imena nose iz turskoga doba po svojim spahijskim gospodarima. U gradu Mili (Mel), čiji se ostaci danas vide na desnoj strani riječice Goruše kod njezina utoka u Bosnu, bilo je sijelo župe Mili, koja se prostirala s obje strane Bosne od prilike od današnje željeničke stanice [[Ilijaš]]a do [[Kakanj|Kaknja]].<ref name="Domo">[[Dominik Mandić]], ''[[Etnička povijest Bosne i Hercegovine (knjiga)|Etnička povijest Bosne i Hercegovine]]'', Ziral, Mostar, 1982. (pretisak)</ref>
Prema gradu Mile, s lijevu stranu Bosne, u današnjem selu Muhašinovićima, [[Kulin ban]] podigao je svoju crkvu, od koje se našao natpis na nadvratniku ulaza u crkvu. Ban [[Stjepan II. Kotromanić]] 1340. podigao je na lijevoj strani riječice Goruše kod njezina utoka u Bosnu franjevački samostan i veliku trobrodnu crkvu sv. Nikole, u kojoj je izgradio grobnicu u apsidi za se i za svoju vladarsku obitelj. U tom samostanu bilo je sijelo vikara bosanske vikarije i kustodije, kada se vikarija oko 1348 razdijelila u više upravnih područja. Samostan sv. Nikole u Bosni spominju Dubrovčani 25. lipnja 1367., kada se u Malom vijeću odlučilo, da se franjevcima toga samostana podari 100 lakata raše, što je bilo dovoljno, da se naprave habiti za 10 - 12 franjevaca, koji su živjeli u samostanu.<ref name="Domo" />
Redak 95:
U svakom slučaju ta je razdiobna granična rijeka ležala istočno od grada [[Bobovac|Bobovca]]. Po Halkokondilesu Iliri,<ref name="Grk" /> tj. Hrvati, žive zapadno od Drine do Jadranskoga mora, koje on po tadašnjem običaju zove Jonsko more, te od Dubrovnika do Istre. [[Srednjovjekovna bosanska država|Sva Bosna]] neposredno prije njezina pada pod Tursku i za vrijeme zaposjednuća bila je naseljena isključivo Ilirima, naime narodom istovjetnim s onim, koji je tada živio u današnjoj Dalmaciji do Istre, a to znači Hrvatima. [[Zahumlje|Zemlje]] [[Sandalj Hranić Kosača|Sandaljeve]],<ref name="Grk" /> kako Halkokondyles zove široku oblast, kojom je u njegovo vrijeme vladao [[Stjepan Vukčić Kosača|herceg Stjepan]], sinovac i nasljednik Sandaljev, smješta on u [[Ilirik]]. U toj zemlji živi isti narod, kao onaj uz dalmatinsku obalu do Istre, a to su bili Hrvati.
Bosanskoga kralja [[Stjepan Tomašević|Stjepana Tomaševića]] (1461. - 1463.) Halkokondyles zove kraljem Ilira,<ref name="Grk" /> tj. Hrvata, jer je Stjepan stvarno vladao većim dijelom tadašnjih hrvatskih zemalja. On dapače veli, da neki u njegovo vrijeme Ilire nazivlju Bošnjanima, a to radi toga, što je u Bosni stolovao kralj, koji je imao u svojoj državi većinu Ilira, tj. Hrvata. Svjedočanstvo Halkokondilesovo ima posebnu vrijednost, jer ono opisuje [[Etnička povijest Bosne i Hercegovine (knjiga)||etničko stanje Bosne]] neposredno prije pada pod Tursku, s kojom dolazi u zemlju jak priljev stranoga narodnoga življa.<ref name="Domo" />
== Unutarnje poveznice ==
| |||