U ranom srednjem vijeku krojenje granica se vršilo ratovima i pravo vlasništva na Pelješac su polagali mnogi. Slabljenjem rimskog carstva , podbnoposebno njegovog zapadnog dijela u čijem je sastavu bio Pelješac, na to područje počinju se doseljavati Slaveni koji formiraju svoje političke tvorevine zvane [[sklavinije]]. Pelješac je potpao pod [[Zahumlje]] koje je bilo svojevrsna tamopn[[tampon zona]] između Hrvatskog kraljevstva, [[Raška (država)|Raške]] i Dubrovnika. <ref>Glamuzina, str. 15</ref> Zahumlje je uspjelo održati svoju samostalnost balansiranjem između okolnih sila te je Pelješac bivao pošteđen od velikih ratnih pustošenja. odOd 11. stoljeća PelješacemPelješcem i Zahumljem vladaju dukljanski, raški, bizanstski i ugarsko-hrvatski vladari.
Godine 1326. [[Dubrovačka republika|Dubrovnik]] je sklopila savez sa kraljevinom Bosnom te nakratko osvajaosvojila Pelješac. Godine 1331. izbija rat za prijestolje u Raškoj a bosanski banaban Stjepan II. Kotomanić provaljuje u Zahumlje i nanosi velike štete dubrovačkoj imovini na Pelješcu. <ref>Glamuzina, str. 22</ref> Iduće godine Dubrovčani sa svojom diplomacijom uspijevaju dogovoriti mir i ishoditi dokument kojim godine 1333. kupuju Pelješac od srpskog cara [[Dušan Nemanjić|Dušana]] i bosanskog bana [[Stjepan II. Kotromanić|Stjepana Kotromanića]].<ref>Glamuzina, str. 22</ref> Dolaskom Pelješca pod vlast Dubrovnika svo stanovništvo biva proglašeno dubrovačkim kmetovima. Ispod brda Podzvizd, gradi se novi grad [[Ston]], a njegove zidine koje imaju zadaću zaštite solane u Stonu jer tada Dubrovnik nije imao kopnene veze sa Pelješacem ( područje Dubrovačkog primorja ostalo je srpsko do 1399. kada ga je car Dušan predao poveljom). Razvija se feudalna poljoprivreda, a također i brodogradnja (Stonski arsenal je bio drugi po veličini u Dubrovačkoj republici) za ratne potrebe ali i za potrebe trgovine.
