Pelješac: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 37:
Godine 1326. [[Dubrovačka republika|Dubrovnik]] je sklopila savez sa kraljevinom Bosnom te nakratko osvojila Pelješac. Godine 1331. izbija rat za prijestolje u Raškoj a bosanski ban Stjepan II. Kotomanić provaljuje u Zahumlje i nanosi velike štete dubrovačkoj imovini na Pelješcu. <ref>Glamuzina, str. 22</ref> Iduće godine Dubrovčani sa svojom diplomacijom uspijevaju dogovoriti mir i ishoditi dokument kojim godine 1333. kupuju Pelješac od srpskog cara [[Dušan Nemanjić|Dušana]] i bosanskog bana [[Stjepan II. Kotromanić|Stjepana Kotromanića]].<ref>Glamuzina, str. 22</ref> Dolaskom Pelješca pod vlast Dubrovnika svo stanovništvo biva proglašeno dubrovačkim kmetovima. Kako je u to doba Pelješac kopnenoo bio odvojen od Dubrovnik trebalo je organizirati obranu kao i upravu. <ref>Glamuzina str. 29</ref>Ispod brda Podzvizd, gradi se novi grad [[Ston]], a njegove zidine koje imaju zadaću zaštite solane u Stonu jer tada Dubrovnik nije imao kopnene veze sa Pelješcem ( područje [[Dubrovačko primorje|Dubrovačkog primorja]] ostalo je srpsko do 1399. kada ga je car Dušan predao poveljom) a solan je bila drugi najveći izvor prihoda za republiku nakon pomorstva. Razvija se feudalna poljoprivreda, a također i brodogradnja (Stonski arsenal je bio drugi po veličini u Dubrovačkoj republici) za ratne potrebe ali i za potrebe trgovine. Pelješac je dobio status "knežije" kao i ostali dijelovi republike van grada. Kneza je biralo Veliko vijeć a sjedište mu je bilo u Stonu. Godine 1343 . Pelješac se upravno dijeli na 2 dijela: upravno područje Stona te upravno područje Trstenice (današnji Orebić i okolna sela [[Podgorje (Orebić)|Podgorje]] i Karmen). Ovaj potonji je naročito teško funkcionirao zbog slabe komunikaciej uslijed nepristupačnog reljefa. Zbog toga je vlast 1465. izdvojila središnji dio poluotoka iz Trstenice u zaseban kapetanat sa sjedištem u Janjini. <ref>Glamuzina, str. 30</ref> Pelješka vina su se već tada isticala svojom kvalitetom tako da je vlast 1333. zabranila njihov izvoz u druge dijelove republike osim samog grada a iduće godine su čak i zabranila daljnju sadnju vinograda.<ref>Glamuzina str. 31-32</ref>
Brodogradnja je na Pelješcu doživjela nagli razvoj u 15. i 16. stoljeću u Stonu. Međutim najveći razvoj će doživjeti u Orebiću u drugoj polovici 16. stoljeća.<ref>Glamuzina str. 32</ref> orebić u 17. stoljeću postaje glavno pomorsko središte polutoka i jedno d najvećih u Republici. <ref>Glamuzina str. 32</ref>
===Novi vijek i suvremeno doba===
| |||