21.091
uređivanje
(lolololooo) |
m (Uklonjena promjena suradnika 84.41.123.165, vraćeno na zadnju inačicu suradnika MaGa) |
||
'''
Nazivi povišenih ili sniženih tonova nastaju dodavanjem nastavka: za jedanput povišen ton ''-is'', za dva puta povišen ton ''-isis'', za jedanput snižen ton ''-es'', za dva puta snižen ton ''-eses''.
Osnovnih sedam tonova oktave nazivaju se i solmizacijskim slogovima: ''do'', ''re'', ''mi'', ''fa'', ''so'' (''sol''), ''la'' i ''ti'' (''si'').
Tonovi su raspoređeni u deset oktava: ''praduboka'' (''subkontra''), ''duboka'' (''kontra''), ''velika'', ''mala'', ''prva'', ''druga'', ''treća'', ''četvrta'', ''peta'' i ''šesta'' oktava.
Tonovi se označuju posebnim znakovima (notama) kojima se određuje njihova visina, trajanje i druga svojstva u sustavu ''notnog crtovlja'' (skup paralelnih crta). Apsolutnu visinu tona određuje [[notni ključ]], koji se stavlja na početak notnog crtovlja. Danas su – za melodijska
[[File:4 Common clefs.png|center|250px]]
Ostala svojstva glazbenog tona unutar [[Skladba|skladbe]] upisuju se uz notno crtovlje dotatnim znakovima i primjedbama. [[Takt]]ovi se odjeljuju okomitom crtom, [[ritam (glazba)|ritam]] se opisuje kao naziv, mjera se označuje razlomkom upisanim odmah iza notnog ključa, tempo se upisuje iznad notnog crtovlja na početku stavka (npr. ''allegro'', ''moderato''), uz koji se ponekad dodaje i broj [[metronom]]skih udaraca u [[Minuta|minuti]]. Stupnjevanje glasnoće, odnosno dinamika označuje se znakovima ili nazivima npr. ''forte'' (f), ''mezzoforte'' (mf), a promjena dinamičkog stupnja nazivima ''crescendo'' i ''decrescendo'' ili ''diminuendo''. Osim toga mogu se napisati i pobliža tumačenja o načinu izvođenja.
== Frekvencije ==
|