Homeopatija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m rev. prepisano
mNema sažetka uređivanja
Redak 2:
[[Datoteka:Stamp Germany 1996 Briefmarke Homöopathie Samuel Hahnemann.jpg|mini|Njemačka markice iz 1996. s pravilom "Slično se liječi sličnim" ([[Latinski jezik|lat]]. ''Similia similibus curentur'']]
 
'''Homeopatija''' ([[Grčki jezik|grč]]. '''όμοιος''', ''hómoios'' (isti) + '''πάθος''', ''páthos'' (bol) metoda je komplementarne[[alternativna medicina | ]]<nowiki/>medicine kojoj je pravilo "Slično se sličnim liječi" ([[Latinski jezik|lat]]. ''Similia similibus curentur''),iako je njemački liječnik [[Samuel Hahnemann]] u 18. stoljeću prvi jasno shvatio i formulirao zakon sličnosti,koji je osnovni zakon homeopatije,Hahnemann ga nije predstavljao kao svoje otkriće,on navodi čuvenog liječnika antičke Grčke, <u>Hipokrata </u>(460.-377.p.n.e)koji nagovještava ovaj zakon nekoliko puta u svojim tekstovima,kada se poziva na dva načina liječenja;putem "suprotnosti" i putem "sličnosti". Ovakav koncept seže i do same Biblije gdje nailazimo na izjavu da čovjek liječi suprotnim lijekovima,a Bog sličnim! Homeopatija je sistematična metoda liječenja ,kojom se snažno stimulira vitalna sila ljudskog tijela kako bi sama izliječila bolest.Bazira se na nekoliko jednostavnih istina iz prirodnih znanosti sa kojima su danas opće prihvaćena vjerovanja o zdravlju u suprotnosti .Osnovni principi homeopatije su: da se liječenje može odvijati samo u skladu sa zakonima koji postoje u prirodi, bolest je po svojoj prirodi uvijek dinamična ,stoga i lijek koji je djelotvoran mora biti dinamičan,zatim, tvar koja proizvodi određene simptome kod zdrave ,liječi te iste simptome kod bolesne osobe.U homeopatiji se teži najvišim standardima izliječenja,najviši ideal liječenja je brzo ,blago i trajno obnavljanje zdravlja,ili otkrivanje i uništenje oboljenje u njegovom cjelokupnom obimu,i to najkraćim ,najpouzdanijim i najneškodljivijim putem,prema jasno prepoznatim uzrocima.
'''Homeopatija''' ([[Grčki jezik|grč]]. '''όμοιος''', ''hómoios'' (isti) + '''πάθος''', ''páthos'' (bol) metoda je [[alternativna medicina |alternativne medicine]] kojoj je pravilo "Slično se liječi sličnim" ([[Latinski jezik|lat]]. ''Similia similibus curentur''), a temelj joj je postavio njemački doktor [[Samuel Hahnemann]] u 18. stoljeću. Hahnemannovo pravilo je ''ipse dixit'' aksiom, odnosno nikada dokazana pretpostavka na kojoj je utemeljio homeopatiju.
 
===Homeopatski lijekovi===
Znanstvena istraživanja nisu pokazala da su homeopatski lijekovi učinkoviti, a pretpostavke na kojima se temelji njihovo navodno djelovanje su nevjerodostojne. Znanstvena zajednica smatra homeopatiju prijevarom i nadriliječništvom, a homeopatske lijekove neetičnima.
 
Danas su homeopatski lijekovi,koji potiču iz tri prirodna izvora: biljnog, životinjskog i mineralnog dostupna u svom prirodnom obliku diljem svijeta.Ali da bi se razumjelo njihovo pripravljanje i razvoj moramo se osvrnuti na Hahnemanovo doba.Poznato je da se u homeopatiji koristi razblaženi pripravak osnovne aktivne tvari,koji se potom potencira.Naime Hahnemann je bio znastvenik i liječnik ,dobro je bio upoznat sa zakonima kemije i alkemije,posvetivši se predanom istraživanju došao je do zaključka da u svakoj supstanci u prirodi počiva skriven unutrašnji život,tu supstancu možemo upotrijebiti samo ako znamo da je na ispravan način obradimo .Moderna znanost je pokazala da se unutar svake supstance atomi i molekule kreću,a kod tekučine je to kretanje poznato kao ''Braunovo kretanje,''to se vidi pod mikroskopom ako se male čestice neke tvari potope u vodu.Suvremena kvantna fizika mjeri s velikom preciznošću ,energiju i brzinu kretanja subatomskih čestica.Svaki atom i molekula u sebi sadrži ogromnu količinu energije.Tako se danas kroz fizičke procese koji se odvijaju na nivou jezgre atoma(fizija i fuzija)moguće osloboditi ogromnu količinu energije.
Homeopatski pripravak rabi se u vrlo razrijeđenim dozama. Niske koncentracije homeopatskih pripravaka, koje često ne sadrže niti jednu molekulu otopljene tvari, predstavljaju osnovni razlog za odbijanje homeopatije kao vjerodostojne metode. Kao odgovor na kritike znanstvenika, moderni zastupnici homeopatije tvrde da "voda ima memoriju", tj. da otopljene tvari ostavljaju "potpis" u vodi čak i kada više nisu fizički prisutne, što je u suprotnosti s brojnim fizičkim i kemijskim zakonima. Općenito gledano, Hahnemannova teza da homeopatski lijekovi bolje djeluju što su više razrijeđeni u potpunoj su suprotnosti sa farmakološkim ispitivanjima koja ukazuju da veća koncetracija otopljene tvari mora imati veći učinak od manje koncentracije.Tekst nije znanstveno potkrjepljen i očito je da ga je napisala osoba koja nepoznaje ni medicinu ni homeopatiju !
 
Dakle ,slično kao što se dogodilo u modernoj kvantnoj fizici,u homeopatijij se otišlo daleko iznad grubog materijalističkog koncepta koji je vladao znanošću devetnaestog stoljeća i prihvaćena je znanstvena činjenica da je jedino energija bitna i da se ta energija može osloboditi i koristiti za liječenje bolesti.
 
== Povijest ==
 
Model homeopatije postavio je njemački doktor [[Samuel Christian Friedrich Hahnemann]] (1755-1843). Hahnemann je razvio i objavio [[1796]]. u knjizi ''Materia Medica'' svoje zaključke do kojih je došao prevodeći rad o [[Malarija|malariji]]. Kada je pročitao da je kinin lijek za malariju zato jer je gorak, zamislio se jer je poznavao i druge gorke supstance, koje nemaju terapeutsku vrijednost. Da bi bolje razumio djelovanje kinina, odlučio ga je isprobati na sebi i otkrio je da razvijasupstanca simptomepoznata sličnepo malarijiučinkovitosti kojuu liječi.liječenju Tadamalarije,kada jese Hahnemannda započeozdravoj eksperimentiratiosobi,dovodi ido srazvoja drugimsimptoma dotadaistovjetnih poznatimsimptomima lijekovima po abecednom redumalarije. Došao je otprilike do polovice i zatim postavio osnove homeopatije.
 
[[James Tyler Kent]] (1849-1921) je nastavio njegov rad i objavio Materia Medica Pura [[1905]]. listu 217 lijekova koji se koriste i danas. J.T. Kent je bio na položaju profesora na Medicinskom koledžu u St. Louisu i posvetio svoj život proučavanju homeopatije. Napisao je oko 650 radova, opisavši oko 65000 simptoma.
 
Homeopatija je stigla u [[SAD|Ameriku]] [[1825]]. g., a od [[1865]]. do [[1885]]. godine doživjela svoj vrhunac, da bi potom bila prihvaćena i u [[Engleska|Engleskoj]] gdje je bila osobito popularna krajem [[Prvi svjetski rat|1. svjetskog rata]]. Kraljevskakraljevska obitelj ima od tada vlastitogimala osobnog doktora homeopata. Kraljica Mary rabila je homeopatske pripravke, kao i kraljica [[Elizabeta II.]] danas, a osobito joj je privržen princ Charles koji je sugerirao da bude obuhvaćena zdravstvenim osiguranjem. Renesansu doživljava [[1970]]. godine zahvaljujući ''prof Georgu Vithoulkasu'',dobitniku alternativne Nobelove nagrade za zdravlje,1996. Osobito se raširila u [[Indija|Indiji]] zbog sličnosti s tradicionalnom biljnom medicinom. Europska zajednica je regulirala homeopatiju direktivom br. 2001/82/EC. Javno zdravstveno osiguranje u većini zemalja (npr. Njemačkoj i Švicarskoj) ne obuhvaća homeopatsku terapiju, ali moguće ju je obuhvatiti privatnim odnosno dopunskim osiguranjem.
Danas u svijetu djeluju mnoge homeopatske bolnice .
 
Homeopatski lijekovi su odavno predmet brojnih kliničkih ispitivanja. Pokusi su pokazali da u najboljem slučaju homeopatija ima učinak poput placeba, dok u najgorem slučaju može biti i štetna. Iako su neki pokušaji isprve ukazivala na pozitivne rezultate, sustavnim recenzijama utvrđeno je da se radilo o slučajnim rezultatima, pogreškama u mjerenju ili pristranosti ispitivača. Predloženi mehanizmi homeopatije, koji tvrde da tvari u vodi ostavljaju "potpis" čak i kada je voda razrijeđena toliko da u njoj nema ni jedne molekule "aktivne tvari", u sukobu su sa temeljnim zakonima fizike. Iz tog razloga pacijenti koji odluče koristiti homeopatiju umjesto ispitanih medicinskih metoda riskiraju postavljanje točne i pravovremene dijagnoze i efektivan tretman potencijalno ozbiljnih stanja.
 
== Načela ==
 
*'''Simillimum''' (sličnost) - bolest se liječi lijekom koji izaziva simptome jednake bolesti npr. ukoliko bolest izaziva vrućicu prepisat će se preparat koji pojačava [[Temperatura|temperaturu]] što je različito od službene [[Medicina|medicine]].
*'''Dinamizacija''' (razrjeđivanje) - otopina se razrjeđuje destiliranom vodom ili [[alkohol]]om odnosno, ako je u pitanju kruta tvar, [[Šećeri|laktozom]] u procesu zvanom [[trituracija]]. Razrijeđenja se označavaju u omjeru 1:10 ('''D''') ili 1:100 ('''C'''), a postoje još i veće 1:1000 ('''M'''). Omjer označava potenciju pripravka.
*'''Sukusija''' (miješanje) - razrijeđene otopine se miješaju velikim brzinama.
Line 32 ⟶ 34:
** e) u obrnutom redoslijedu od njihovog nastanka (simptoma)
 
Homeopati smatraju da homeopatski pripravak (remedija) djeluje kao impuls koji stimulira samoiscjeljujuće snage organizma, potiče [[Imunologija|imunološki sustav]] i djeluje na mentalnim, emocionalnim i fizičkim razinama osobe. Zbog toga se često dešava da istuista bolest različito liječeliječi ovisno o karakteru pacijenta.
[[Datoteka:Homeopathic medicine.jpg|mini|Homeopatski globuli]]
Budući da se koristi principom sličnosti pri izboru lijeka, ponekad se pri liječenju simptomi prvo pogoršavaju, da bi tek nakon toga nastupilo poboljšanje. Homeopatski pripravci se češće koriste za liječenje kroničnih nego akutnih bolesti.
 
Oblici u kojima se homeopatski pripravci pojavljuju su tablete, masti, kapi, a najčešće granule.
 
== Nedostaci ==
Homeopatija zahtijeva duže vrijeme za postavljanju pravilne dijagnoze i odgovarajuće terapije jer ona mora odgovarati pacijentovoj osobnosti. U većini slučajeva liječenje homeopatskim pripravcima traje duže od liječenja službenom medicinom. Znanstveni dokazi o djelotvornosti homeopatskih postupaka ne postoje.
 
== Kritike ==
Najčešće kritike se upućuju homeopatiji da je [[pseudoznanost]] potakla od [[Vitalizam|vitalizma]] i da nalikuje [[Alkemija|alkemiji]], a da pacijenti potpadaju pod [[placebo]] efekt. Kritičari tvrde da je homeopatija nelogična jer iznimno male doze koje koristi ne mogu djelovati. Primjerice, jedna od uobičajenih ''koncentracija'' aktivne tvari iznosi 10<sup>-60</sup> mol/dm<sup>3</sup>, što bi za oko 10<sup>56</sup> (raspisano 100 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000, ili riječima sto nonilijuna) puta bilo manje od uobičajene koncentracije, recimo, natrijevih iona u mineralnoj vodi.
 
Hahnemann je preporučao koncentraciju od 30C za većinu primjena, tj. razrjeđenje od 100<sup>30</sup> = 10<sup>60</sup>. Pošto je Avogadrov broj samo 6.02 × 10<sup>23</sup> čestica/mol, vjerojatnost prisutnosti ijedne molekule originalne supstance već u 15C razrjeđenju je vrlo mala, a izuzetno je nevjerojatno da bi ijedna molekula originalne otopine bila prisutna u 30C razrjeđenju.
 
Za bolje predočavanje ovih brojeva, kada bi koncentracija molekula od 15C bila prisutna u olimpijskom bazenu punom vode, da bismo bili sigurni da ćemo popiti samo jednu molekulu aktivne tvari, trebali bismo popiti 25 000 litara (ili 25 tona) vode. Drugi slikoviti primjer je da koncentracija od 12C odgovara koncentraciji manje od jednog grama soli (0.36 mL) u količini vode veličine Atlantskog oceana (3.55 × 10<sup>20</sup> L). Za usporedbu, homeopatske doze se prodaju u bočicama od 10 mililitara, što znači da pacijent mora popiti 2 i pol milijuna bočica prije nego popije jednu molekulu aktivne tvari.
 
Tvrdnje homeopata, da voda, druga otapala i inertni nosači pamte svojstva tvari koja je u njima bila, nisu činjenično potkrijepljene, te su u izravnoj koliziji s temeljima moderne kemije i fizike. Kada bi tvari ostavljale svoj "potpis" otapalima, život ne bi mogao postojati. Baza života su vrlo složeni i osjetljivi sustavi biokemijskih reakcija u vodi, a kada bi voda poprimala svojstva svih tvari koje je ikada otapala, ti sustavi se nikada ne bi ni razvili.
 
Izvorni Hahnemannov pokus sa kininom, koji je polazište cijele homeopatije, nije nikada ponovljen, pošto kinin ne izaziva opisane reakcije. Vjerojatno je da su uzrokovane Hahnemannovom alergijom na kinin.
 
== Izvori ==
Line 56 ⟶ 46:
 
== Literatura ==
*dr Samuel Hahnemann,Organon der Heilkunst,6.Auflage
*Paolo Bellavite & Andrea Signorini ([[2002]]) ''The Emerging Science of Homeopathy: Complexity, Biodynamics and Nanopharmacology''
*prof George Vithoulkas ,Homeopathy ,Medicine for the New Millenium,1991,The science of Homeopathy
*Rolland R. Conte, Henri Berliocchi, Yves Lasne, Gabriel Vernot ([[1996]]) ''Theory of High Dilutions and Experimental Aspects''
*dr Wiliam Boericke,Pocket Manual of Homeopathic Materia&Medica&Repertory
*Brian Inglish & Ruth West, ''Alternativna medicina''
*
*Vesna Vučičević, ''Vegenova''
 
== Vanjske poveznice ==