Ustav Republike Hrvatske: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 5:
Izvorni tekst Ustava imao je 142 članka u IX dijelova. Prva izmjena Ustava dogodila se 18. prosinca 1997. Ustavnim zakonom o izmjenama i dopunama Ustava Republike Hrvatske. Važna revizija Ustava dogodila se i 9. studenog 2000. Nove izmjene uslijedile su u ožujku 2001., nakon čega je objavljen pročišćeni tekst Ustava te manje ispravke. Zadnji put je mijenjan 11. prosinca 2013. amandmanom na članak 61. kojim je određeno da je [[brak]] životna zajednica muškarca i žene.
 
== Struktura Ustava Republike Hrvatske ==
==Povijesni pregled==
 
[[Datoteka:Ustav Republike Hrvatske br 1.JPG|mini|200px|Ustav Republike Hrvatske, tzv. ''broj 1'', koji se čuva u Ustavnom sudu Republike Hrvatske i koji se koristi u [[Inauguracija predsjednika Republike Hrvatske|ceremoniji polaganja svečane prisege predsjednika Republike]]<ref>[http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/josipovic-uvjezbao-tekst-prisege-s-omejec.html Josipović uvježbao tekst prisege s Omejec]</ref>]]
===Amandmani na Ustav SR Hrvatske===
 
=== Izvorišne osnove ===
 
Ustav Republike Hrvatske započinje Izvorišnim osnovama koje ujedno imaju i značenje [[preambula|preambule]]. Naime, Izvorišne osnove u Ustavu više su od uobičajenog ustavnog proslova, te iako imaju deklaratorni značaj, ustavnopravna teorija daje im jednaku važnost kao i svim drugim dijelovima Ustava. Rasprava o vrijednosti preambule kao konstitutivnog djela Ustava razriješena je stajalištem prof. [[Smiljko Sokol|Sokola]]: "Preambula je dio ustava, ona je u cjelini zajedno s normativnim djelom ustava- ustav. Ako se promatra sadržajni odnos preambule i normativnog djela, odnosno Ustava redigiranog po članovima onda je preambula temelj Ustava.<ref>Zapisnik 2. sjednice Ustavotvorne komisije Predsjedništva Republike str. 23/3/lj</ref>" U prilog sažetijoj verziji Izvorišnih osnova u odnosu na usvojenu izjasnili su se npr. [[Savka Dabčević-Kučar]] (smatrala je da je tako predložena verzija "predidaktička, prepovijesna, neadekvatna jednoj preambuli Ustava"<ref>Zapisnik 2. sjednice Uredničkog odbora Ustavotvorne komisije Predsjedništva Republike, str. 2/1/HLJ</ref>), Veljko Mratović (smatrajući da je sažetija verzija Izvorišnih osnova "u skladu sa uobičajenim načinom formuliranja preambule"<ref>Zapisnik 2. sjednice Uredničkog odbora Ustavotvorne komisije Predsjedništva Republike, str. 4/4/JG</ref>) kao i mnogi drugi (Željko Olujić, [[Zvonimir Šeparović]], [[Eugen Pusić]]...). Izvorišne osnove Ustava nastale su u trenutku kada je Hrvatska još uvijek bila dio jugoslavenske federacije te je njezin sadržaj u bitnom određen željom da se jasno deklarira pravo hrvatskog naroda na [[Pravo na samoodređenje naroda|samoodređenje]] temeljeći ga na neprekinutoj povijesti hrvatske državnosti. Takav stav objasnio je u postupku izrade prijedloga Ustava Republike Hrvatske Franjo Tuđman:"ima razloga, ne samo povijesnih i edukativnih, nego li i međunarodno-pravnih, što inače spada u povijesne udžbenike da se možda u preambuli dalje nađe... ta povijesna činjenica, ta stvarnost Hrvatske državotvornosti i državne samobitnosti<ref>Zapisnik 2. sjednice Uredničkog odbora Ustavotvorne komisije Predsjedništva Republike, str. 11/5/HLJ</ref>". Izvorišne osnove doživjele su dvije naknadne promjene - 1997. uvrštavanjem dijela o [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]], te 2010. godine kada su uvrštene sve 22 nacionalne manjine, kao i formulacija o pobjedi hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom i oslobodilačkom Domovinskom ratu.
U raspravama o promjeni Ustava 2010. posebno je istaknuto od nekih ustavnopravnih stručnjaka kako Izvorišne osnove više ne treba mjenjati, štoviše da su zbog njihovog povjesnog značenja one za hrvatsku ustavnost usporedive sa Deklaracijom nezavisnosti (SAD) ili pak [[Deklaracija o pravima čovjeka i građanina|Deklaracijom o pravima čovjeka i građanina]] (Francuska)<ref>B. Smerdel, Znanost, struka i politika: Ustavne promjene 2009., Informator, 2009.</ref>.
 
=== Temeljne odredbe ===
 
Republika Hrvatska je određena kao jedinstvena, nedjeljiva, demokratska i socijalna država, u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. Suverenitet RH neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
 
Člankom 3. utvrđene su najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj su za tumačenje Ustava: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje [[Ljudska prava|prava čovjeka]], nepovredivost [[vlasništvo|vlasništva]], očuvanje prirode i čovjekova okoliša, [[vladavina prava]] i demokratski višestranački sustav.
 
U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na [[Zakonodavna vlast|zakonodavnu]], [[Izvršna vlast|izvršnu]] i [[Sudbena vlast|sudbenu]] a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom. U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom ([[načelo zakonitosti]]) te je svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.
 
Iako je Ustavom utvrđeno da se pitanja [[hrvatsko državljanstvo|hrvatskog državljanstva]], njegovo stjecanje i prestanak uređuju zakonom, posebnom ustavnom odredbom zajamčeno je da državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti [[državljanstvo]], a ne može biti ni izručen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka o izručenju ili predaji donesena u skladu s međunarodnim ugovorom ili [[pravna stečevina Europske unije|pravnom stečevinom Europske unije]], odnosno omogućena je primjena [[Europski uhidbeni nalog|europskog uhidbenog naloga]] od stupanja Hrvatske u članstvo EU-a.
 
U ovoj glavi dan je opis [[Grb Republike Hrvatske|grba]], [[Zastava Republike Hrvatske|zastave]] i [[himna Republike Hrvatske|himne Republike Hrvatske]], koji se podrobnije uređuju posebnim zakonom, propisano je da je u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo te da je glavni grad [[Zagreb]].
 
=== Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda ===
 
Odredbe Ustava iz glave III. usvajaju najviše međunarodnopravne standarde o zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako su utvrđeni u dokumentima UN-a i Vijeća Europe. Glava je podjeljena na zajedničke odredbe, osobne i političke slobode i prava, te gospodarska, socijalna i kulturna prava.
 
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Hrvatski ustav ne primjenjuje sustav numerus clausus u pogledu zabranjenih osnova diskriminacije, već je moguće antidiskriminacijskim zakonodavstvom širiti dosege ove odredbe.
Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
 
Tko se ogriješi o odredbe Ustava o temeljnim slobodama i pravima čovjeka i građanina, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.
 
Svako ljudsko biće ima [[pravo na život]] i nema [[smrtna kazna|smrtne kazne]]. Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva te se nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud. Svatko je nedužan sve dok se pravomoćnom sudskom presudom ne ustanovi suprotno. Jamči se privatnost doma, sloboda mišljenja i pravo vlasništva.
 
=== Ustrojstvo državne vlasti ===
 
U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. U kratkoj povijesti ustavnosti Republike Hrvatske primijenjena su dva ustavna oblika organizacije vlasti: prvo, polupredsjednički sustav, od 1990. do 2000. godine; drugo, jedna inačica parlamentarnog sustava, uvedena ustavnim promjenama iz godine 2000. i bitno nadopunjena ustavnim promjenama iz 2001. godine, kojima je ukinut bikameralizam. Prema Smerdelu, politološki gledano ustavne su institucije prošle kroz nekoliko faza, koje možemo naznačiti kao: prvo, imperijalno (ratno) predsjedništvo (1990. – 1995.); drugo, izborna monarhija (1995. – 1999.) i treće, kohabitacija, u nekoliko varijanti (Mesić – Račan, 2000.-2003., Mesić – Sanader 2003.- 2008. godine).<ref>B. Smerdel, Ustavne promjene i hrvatski parlamentarni sustav – argumenti u prilog pozitivnog ustavnog modela ustrojstva vlasti, Liber Amicorum in honorem Jadranko Crnić (1928.-2008.) / Kačer, Hrvoje; Momčinović, Hrvoje; Žuvela, Mladen (ur.), Zagreb, Novi informator, 2009., str.37.-73.</ref> Aktualna je kohabitacija Josipović - Milanović (2011. do danas).
 
[[Hrvatski sabor]] predstavničko je tijelo građana, nositelj zakonodavne vlasti. Sabor donosi zakone, odlučuje o ratu i miru, nadzire Vladu i obavlja druge poslove definirane Ustavom, donosi strategiju nacionalne sigurnosti i strategiju obrane RH, ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti RH, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja u skladu sa Ustavom te daje amnestiju za kaznena djela. Ima 100-160 zastupnika koji se u istom sazivu sastaju četiri godine. [[Pučki pravobranitelj u Hrvatskoj]] opunomoćenik je Hrvatskoga sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila Republika Hrvatska, a bira se na razdoblje do osam godina te je samostalan i neovisan u svom radu.
 
[[Predsjednik Republike Hrvatske]] predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu, vrhovni je zapovjednik [[Oružane snage Republike Hrvatske|Oružanih snaga Republike Hrvatske]].
 
[[Vlada Republike Hrvatske]] obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom. Čine je predsjednik Vlade, jedan ili više podpredsjednika i ministri.
 
[[Sudbena vlast u Hrvatskoj|Sudbenu vlast]] obavljaju sudovi, ona je samostalna i neovisna. Sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava. [[Vrhovni sud Republike Hrvatske]], kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. [[Državno sudbeno vijeće]] je samostalno i neovisno tijelo koje osigurava samostalnost i neovisnost sudbene vlasti u Republici Hrvatskoj. Državno sudbeno vijeće, u skladu s Ustavom i zakonom, samostalno odlučuje o imenovanju, napredovanju, premještaju, razrješenju i stegovnoj odgovornosti sudaca i predsjednika sudova, osim predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
 
[[Državno odvjetništvo Republike Hrvatske]] je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i prava.
 
=== Ustavni sud Republike Hrvatske ===
 
[[Ustavni sud Republike Hrvatske]] čini trinaest sudaca koje bira Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom (do 2010. bila je potrebno natpolovična većina) glasova ukupnog broja zastupnika iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti, na način i u postupku propisanim ustavnim zakonom. Ustavni sud nije dio sudske vlasti, već ima ulogu meta-vlasti, s obzirom na svoju dvostuku ulogu - pravnu i političku, kao čuvar Ustava. Temeljne odredbe o nadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske sadržane su u Glavi V. pod nazivom Ustavni sud Republike Hrvatske. Djelokrug poslova Ustavnog suda propisan Ustavom Republike Hrvatske razrađen je u Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu Republike Hrvatske koji se donosi u postupku određenom za promjenu Ustava.
 
=== Mjesna, lokalna i područna (regionalna) samouprava ===
 
Građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općega biračkog prava. Građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja u skladu sa zakonom i statutom.
 
Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi i njihovo područje određuje se na način propisan zakonom. Zakonom se mogu ustanoviti i druge jedinice lokalne samouprave. Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije. Područje županije određuje se na način propisan zakonom.
 
=== Međunarodni odnosi ===
 
Glava VII. Ustava Republike Hrvatska podjeljena je na poglavlja ''Međunarodni ugovori'' te ''Udruživanje i razdruživanje''.
U skladu s Ustavom, zakonom i pravilima međunarodnog prava, sklapanje međunarodnih ugovora u nadležnosti je, ovisno o naravi i sadržaju međunarodnog ugovora, [[Hrvatski sabor|Hrvatskoga sabora]], Predsjednika Republike i Vlade Republike Hrvatske. Ustav Republike Hrvatske usvaja monističko načelo odnosa između untarnjeg i [[Međunarodno pravo|međunarodnog prava]], što znači da [[međunarodni ugovori]] koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i koji su na snazi te objavljeni čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj snazi su iznad zakona. Praksom Ustavnog suda Republike Hrvatske potvrđeno je da Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati suglasnost odredaba međunarodnih ugovora s Ustavom, a koje su sukladno odredbama Ustava postale sastavni dio pravnog poretka Republike Hrvatske.<ref>[http://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/Zakoni/C12570D30061CE54C12577590044FD11?OpenDocument Rješenje USRH broj: U-I-350/2004 od 17. lipnja 2009.]</ref>
 
Međunarodni ugovori koji traže donošenje ili izmjenu zakona, međunarodni ugovori vojne i političke naravi i međunarodni ugovori koji financijski obvezuju Republiku Hrvatsku potvrđuje Hrvatski sabor (tzv. unutarnja [[ratifikacija]]). Međunarodne ugovore kojima se [[Međunarodna organizacija|međunarodnoj organizaciji]] ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske Hrvatski sabor potvrđuje dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika. Međunarodne ugovore koji ne podliježu potvrđivanju Hrvatskoga sabora sklapa Predsjednik Republike na prijedlog Vlade ili Vlada Republike Hrvatske.
 
Pravo da pokrenu postupak udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama ima najmanje jedna trećina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske. Promjenom Ustava iz 1997. godine unesena je odredba o zabrani pokretanja postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.
 
O udruživanju Republike Hrvatske prethodno odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika. Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu (ovom odredbom unesenom u Ustav promjenama 2010.g. ublažena je ranija odredba koja je zahtjevala natpolovičnu većinu glasova svih birača).
 
=== Europska unija ===
Ova Glava dodana je u Ustav promjenom iz 2010., a njome su utvrđuje pravna osnova članstva Hrvatske u EU i sudjelovanje u europskim institucijama.
 
=== Promjene Ustava ===
 
Pravo na prijedlog promjena ima Predsjednik, Vlada ili barem petina Sabora. Većinom svih zastupnika donosi se
odluka hoće li se pristupiti promjeni Ustava, a za izglasati promjenu potrebne su dvije trećine svih
zastupnika.
 
=== Završne odredbe ===
 
Nalaze se na kraju Ustava i sadržavaju odredbe tehničke naravi.
 
== Povijesni pregled ==
 
=== Amandmani na Ustav SR Hrvatske ===
 
=== Donošenje Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990. ===
 
===Donošenje Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990.===
Nakon što je obavljen prijenos vlasti na pobjedničku stranku, [[Sabor Republike Hrvatske|Sabor]] je ubrzo, prema odredbama o [[Revizija|revizijskom]] postupku, već u srpnju 1990 godine donio [[Amandman|amandmane]] na Ustav [[Socijalistička Republika Hrvatska|SRH]] iz 1974. godine. Tim je izmjenama izbačen naziv "Socijalistička" iz naziva [[Republika Hrvatska|Republike Hrvatske]], promijenjen njezin grb i zastava, predsjednik Predsjedništva postao je predsjednikom Republike a članovi Predsjedništva podpredsjednicima, te omogućeno [[Vlada|Vladi]] poduzimanje potrebnih mjera u cilju ostvarivanja jedinstvenosti pravnog sustava u Republici.
Predsjednik Republike dr. [[Franjo Tuđman]] je 25. srpnja 1990. godine podnio Saboru formalnu inicijativu da se pristupi radu na donošenju novog Ustava Republike Hrvatske.
Line 64 ⟶ 147:
::Podrobnije o samom povijesnom događaju donošenja prvog hrvatskog Ustava - [[Božićni Ustav]]
 
=== Promjena Ustava 1997. godine ===
 
Za promjene Ustava glasovalo je 86 zastupnika, 24 su bila protiv, osam suzdržanih, a u Sabornici nije bilo devet zastupnika. Prema donijetom Ustavnom zakonu u Izvorišnim se osnovama "Republika Hrvatska ustanovljuje kao nacionalna država hrvatskog naroda i država pripadnika autohtonih nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina i drugih koji su njeni državljani". Dopunjen je i stavak 2. Izvorišnih osnova: "Novim Ustavom Republike Hrvatske 1990. i pobjedom u Domovinskom ratu (1991-1995.), hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države". Naziv Sabor Republike Hrvatske izmjenjen je u Hrvatski državni sabor. Jedna od najvažnijih promjena Ustava odnosi se na dopunu članka 135. kojom se zabranjuje pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskog državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku. Izmjene Ustava sadrže i nekoliko jezičnih izmjena, uz ostalo i promjenu naziva Narodna banka Hrvatske u Hrvatska narodna banka. Prihvaćenim Ustavnim zakonom, iz Ustava je u potpunosti brisana dosadašnja Glava IX. - Prijelazne i završne odredbe, odnosno brišu se odredbe koje su bile ili morale biti donesene, jer je prigodom donošenja Ustava 1990. godine Republika Hrvatska formalnopravno još bila u sastavu bivše SFRJ. Donošenjem ustavne Odluke o suverenosti i samostalnosti (25. lipnja 1991.), te potom Odluke o raskidu svih državnopravnih sveza s dotadašnjom SFRJ (8. listopada 1991.) te su odredbe potpuno konzumirane i prestale su važiti. Postupak promjene Ustava pokrenuo je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman.
 
=== Promjena Ustava 2000. godine ===
 
Ustavnim promjenama usvojenim 9. studenog 2000. godine, sukladno izbornim obećanjima koalicije šest stranaka koje su na izborima preuzele vlast u Republici Hrvatskoj izvršena je revizije hrvatskog Ustava.Promjene Ustava Zastupnički dom je prihvatio sa 106 glasova za, 35 protiv i jednim suzdržanim.
 
Line 74 ⟶ 159:
Ovom ustavnom promjenom uveden je novi sustav ustrojstva vlasti, odnosno zamjenjen je [[polupredsjednički sustav]] tzv. čistim [[parlamentarni sustav|parlamentarnim sustavom]]. Prema Smerdelu nije se radilo o problemu primijenjenog "sustava ustrojstva vlasti"", a još manje o teorijskoj "čistoći" i skladnosti sustava koji bi se imao primijeniti, već o političkom zahtjevu da se, koliko je to moguće učiniti ustavnim odredbama, uspostave institucionalne prepreke obnavljanju visoko centraliziranog sustava personalizirane vlasti Predsjednika Republike, kakav je razvijen tijekom posljednjih deset godina i kojem je, po prevladavajućem mišljenju, bitno pridonosio tako zvani polupredsjednički sustav uspostavljen Ustavom iz 1990. godine. Cilj je ustavnih promjena uspostaviti sustav odgovorne, ali istodobno i djelotvorne izvršne vlasti.<ref>B. Smerdel, Ustrojstvo vlasti Republike Hrvatske - Nova ustavna rješenja i njihovi izgledi, Zbornik PFZ, 1/2001, str.5.-21.</ref>
=== Promjena Ustava 2001. godine ===
 
Promjenu Ustava Hrvatski sabor donio je 28. ožujka 2001. Za promjene je glasovalo 103 zastupnika, protiv su se izjasnila 36 zastupnika. Promjenama je ukinut Županijski dom, prestao mandat predsjedniku Vrhovnog suda i predsjedniku i članovima Državnog sudbenog vijeća.
 
Ustavnim promjenama iz 2001. godine ukinuta je dvodomnost Hrvatskog sabora, odnosno ukinut je Županijski dom. Takvo rješenje nastavlja se na raniju hrvatsku parlamentarnu tradiciju koja do "božićnog" ustava nije poznavala bikameralnost.
 
=== Promjena Ustava 2010. godine ===
 
Odlukom o pristupanju promjeni Ustava Republike Hrvatske, koju je Hrvatski sabor donio 30. travnja 2010. godine, odlučeno je da se pristupi promjeni Ustava Republike Hrvatske prema prijedlogu koji je podnijela Vlada Republike Hrvatske 1. listopada 2009. godine i prema prijedlogu kojeg su podnijeli zastupnici u Hrvatskom saboru 16. listopada 2009. godine. Promjena Ustava prihvaćena je 16. lipnja 2010. Za izmjene Ustava glasovalo je 133 zastupnika, četiri su bila protiv, a jedan suzdržan.<ref>[http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=34094]</ref>
 
Line 104 ⟶ 191:
Kvalificiranom većinom saborskih zastupnika ubuduće će se donositi i [[državni proračun]]. Promijenjena je ustavna odredba o osnovnom školovanju, kojom se prije promjene samo osnovno školovanje određivalo kao obvezno i besplatno. [[Pravo na pristup informacijama]] postala je ustavna kategorija, a promjenama je ojačana i uloga [[Pučki pravobranitelj u Hrvatskoj|pučkog pravobranitelja]], kojemu se daje imunitet od kaznenog progona kakav imaju zastupnici.<ref>[http://vlada.hr/hr/naslovnica/novosti_i_najave/2010/lipanj/hrvatski_sabor_izmijenio_ustav_rh Hrvatski sabor izmijenio Ustav RH]</ref>
 
== Izvori ==
==Struktura Ustava Republike Hrvatske==
[[Datoteka:Ustav Republike Hrvatske br 1.JPG|mini|200px|Ustav Republike Hrvatske, tzv. ''broj 1'', koji se čuva u Ustavnom sudu Republike Hrvatske i koji se koristi u [[Inauguracija predsjednika Republike Hrvatske|ceremoniji polaganja svečane prisege predsjednika Republike]]<ref>[http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/josipovic-uvjezbao-tekst-prisege-s-omejec.html Josipović uvježbao tekst prisege s Omejec]</ref>]]
=== Izvorišne osnove ===
 
;Bilješke
Ustav Republike Hrvatske započinje Izvorišnim osnovama koje ujedno imaju i značenje [[preambula|preambule]]. Naime, Izvorišne osnove u Ustavu više su od uobičajenog ustavnog proslova, te iako imaju deklaratorni značaj, ustavnopravna teorija daje im jednaku važnost kao i svim drugim dijelovima Ustava. Rasprava o vrijednosti preambule kao konstitutivnog djela Ustava razriješena je stajalištem prof. [[Smiljko Sokol|Sokola]]: "Preambula je dio ustava, ona je u cjelini zajedno s normativnim djelom ustava- ustav. Ako se promatra sadržajni odnos preambule i normativnog djela, odnosno Ustava redigiranog po članovima onda je preambula temelj Ustava.<ref>Zapisnik 2. sjednice Ustavotvorne komisije Predsjedništva Republike str. 23/3/lj</ref>" U prilog sažetijoj verziji Izvorišnih osnova u odnosu na usvojenu izjasnili su se npr. [[Savka Dabčević-Kučar]] (smatrala je da je tako predložena verzija "predidaktička, prepovijesna, neadekvatna jednoj preambuli Ustava"<ref>Zapisnik 2. sjednice Uredničkog odbora Ustavotvorne komisije Predsjedništva Republike, str. 2/1/HLJ</ref>), Veljko Mratović (smatrajući da je sažetija verzija Izvorišnih osnova "u skladu sa uobičajenim načinom formuliranja preambule"<ref>Zapisnik 2. sjednice Uredničkog odbora Ustavotvorne komisije Predsjedništva Republike, str. 4/4/JG</ref>) kao i mnogi drugi (Željko Olujić, [[Zvonimir Šeparović]], [[Eugen Pusić]]...). Izvorišne osnove Ustava nastale su u trenutku kada je Hrvatska još uvijek bila dio jugoslavenske federacije te je njezin sadržaj u bitnom određen željom da se jasno deklarira pravo hrvatskog naroda na [[Pravo na samoodređenje naroda|samoodređenje]] temeljeći ga na neprekinutoj povijesti hrvatske državnosti. Takav stav objasnio je u postupku izrade prijedloga Ustava Republike Hrvatske Franjo Tuđman:"ima razloga, ne samo povijesnih i edukativnih, nego li i međunarodno-pravnih, što inače spada u povijesne udžbenike da se možda u preambuli dalje nađe... ta povijesna činjenica, ta stvarnost Hrvatske državotvornosti i državne samobitnosti<ref>Zapisnik 2. sjednice Uredničkog odbora Ustavotvorne komisije Predsjedništva Republike, str. 11/5/HLJ</ref>". Izvorišne osnove doživjele su dvije naknadne promjene - 1997. uvrštavanjem dijela o [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]], te 2010. godine kada su uvrštene sve 22 nacionalne manjine, kao i formulacija o pobjedi hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom i oslobodilačkom Domovinskom ratu.
U raspravama o promjeni Ustava 2010. posebno je istaknuto od nekih ustavnopravnih stručnjaka kako Izvorišne osnove više ne treba mjenjati, štoviše da su zbog njihovog povjesnog značenja one za hrvatsku ustavnost usporedive sa Deklaracijom nezavisnosti (SAD) ili pak [[Deklaracija o pravima čovjeka i građanina|Deklaracijom o pravima čovjeka i građanina]] (Francuska)<ref>B. Smerdel, Znanost, struka i politika: Ustavne promjene 2009., Informator, 2009.</ref>.
 
=== Temeljne odredbe ===
Republika Hrvatska je određena kao jedinstvena, nedjeljiva, demokratska i socijalna država, u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. Suverenitet RH neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv.
 
Člankom 3. utvrđene su najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj su za tumačenje Ustava: sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje [[Ljudska prava|prava čovjeka]], nepovredivost [[vlasništvo|vlasništva]], očuvanje prirode i čovjekova okoliša, [[vladavina prava]] i demokratski višestranački sustav.
 
U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na [[Zakonodavna vlast|zakonodavnu]], [[Izvršna vlast|izvršnu]] i [[Sudbena vlast|sudbenu]] a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti propisane Ustavom i zakonom. U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom ([[načelo zakonitosti]]) te je svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.
 
{{izvori}}
Iako je Ustavom utvrđeno da se pitanja [[hrvatsko državljanstvo|hrvatskog državljanstva]], njegovo stjecanje i prestanak uređuju zakonom, posebnom ustavnom odredbom zajamčeno je da državljanin Republike Hrvatske ne može biti prognan iz Republike Hrvatske niti mu se može oduzeti [[državljanstvo]], a ne može biti ni izručen drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka o izručenju ili predaji donesena u skladu s međunarodnim ugovorom ili [[pravna stečevina Europske unije|pravnom stečevinom Europske unije]], odnosno omogućena je primjena [[Europski uhidbeni nalog|europskog uhidbenog naloga]] od stupanja Hrvatske u članstvo EU-a.
 
U ovoj glavi dan je opis [[Grb Republike Hrvatske|grba]], [[Zastava Republike Hrvatske|zastave]] i [[himna Republike Hrvatske|himne Republike Hrvatske]], koji se podrobnije uređuju posebnim zakonom, propisano je da je u službenoj uporabi hrvatski jezik i latinično pismo te da je glavni grad [[Zagreb]].
 
=== Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda ===
Odredbe Ustava iz glave III. usvajaju najviše međunarodnopravne standarde o zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda, kako su utvrđeni u dokumentima UN-a i Vijeća Europe. Glava je podjeljena na zajedničke odredbe, osobne i političke slobode i prava, te gospodarska, socijalna i kulturna prava.
 
Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Hrvatski ustav ne primjenjuje sustav numerus clausus u pogledu zabranjenih osnova diskriminacije, već je moguće antidiskriminacijskim zakonodavstvom širiti dosege ove odredbe.
Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
 
Tko se ogriješi o odredbe Ustava o temeljnim slobodama i pravima čovjeka i građanina, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom.
 
Svako ljudsko biće ima [[pravo na život]] i nema [[smrtna kazna|smrtne kazne]]. Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva te se nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud. Svatko je nedužan sve dok se pravomoćnom sudskom presudom ne ustanovi suprotno. Jamči se privatnost doma, sloboda mišljenja i pravo vlasništva.
 
=== Ustrojstvo državne vlasti ===
U Republici Hrvatskoj državna je vlast ustrojena na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. U kratkoj povijesti ustavnosti Republike Hrvatske primijenjena su dva ustavna oblika organizacije vlasti: prvo, polupredsjednički sustav, od 1990. do 2000. godine; drugo, jedna inačica parlamentarnog sustava, uvedena ustavnim promjenama iz godine 2000. i bitno nadopunjena ustavnim promjenama iz 2001. godine, kojima je ukinut bikameralizam. Prema Smerdelu, politološki gledano ustavne su institucije prošle kroz nekoliko faza, koje možemo naznačiti kao: prvo, imperijalno (ratno) predsjedništvo (1990. – 1995.); drugo, izborna monarhija (1995. – 1999.) i treće, kohabitacija, u nekoliko varijanti (Mesić – Račan, 2000.-2003., Mesić – Sanader 2003.- 2008. godine).<ref>B. Smerdel, Ustavne promjene i hrvatski parlamentarni sustav – argumenti u prilog pozitivnog ustavnog modela ustrojstva vlasti, Liber Amicorum in honorem Jadranko Crnić (1928.-2008.) / Kačer, Hrvoje; Momčinović, Hrvoje; Žuvela, Mladen (ur.), Zagreb, Novi informator, 2009., str.37.-73.</ref> Aktualna je kohabitacija Josipović - Milanović (2011. do danas).
 
[[Hrvatski sabor]] predstavničko je tijelo građana, nositelj zakonodavne vlasti. Sabor donosi zakone, odlučuje o ratu i miru, nadzire Vladu i obavlja druge poslove definirane Ustavom, donosi strategiju nacionalne sigurnosti i strategiju obrane RH, ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti RH, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja u skladu sa Ustavom te daje amnestiju za kaznena djela. Ima 100-160 zastupnika koji se u istom sazivu sastaju četiri godine. [[Pučki pravobranitelj u Hrvatskoj]] opunomoćenik je Hrvatskoga sabora za promicanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom, zakonima i međunarodnim pravnim aktima o ljudskim pravima i slobodama koje je prihvatila Republika Hrvatska, a bira se na razdoblje do osam godina te je samostalan i neovisan u svom radu.
 
[[Predsjednik Republike Hrvatske]] predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu, vrhovni je zapovjednik [[Oružane snage Republike Hrvatske|Oružanih snaga Republike Hrvatske]].
 
[[Vlada Republike Hrvatske]] obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom. Čine je predsjednik Vlade, jedan ili više podpredsjednika i ministri.
 
[[Sudbena vlast u Hrvatskoj|Sudbenu vlast]] obavljaju sudovi, ona je samostalna i neovisna. Sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava. [[Vrhovni sud Republike Hrvatske]], kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. [[Državno sudbeno vijeće]] je samostalno i neovisno tijelo koje osigurava samostalnost i neovisnost sudbene vlasti u Republici Hrvatskoj. Državno sudbeno vijeće, u skladu s Ustavom i zakonom, samostalno odlučuje o imenovanju, napredovanju, premještaju, razrješenju i stegovnoj odgovornosti sudaca i predsjednika sudova, osim predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
 
[[Državno odvjetništvo Republike Hrvatske]] je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine Republike Hrvatske te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i prava.
 
=== Ustavni sud Republike Hrvatske ===
 
[[Ustavni sud Republike Hrvatske]] čini trinaest sudaca koje bira Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom (do 2010. bila je potrebno natpolovična većina) glasova ukupnog broja zastupnika iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti, na način i u postupku propisanim ustavnim zakonom. Ustavni sud nije dio sudske vlasti, već ima ulogu meta-vlasti, s obzirom na svoju dvostuku ulogu - pravnu i političku, kao čuvar Ustava. Temeljne odredbe o nadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske sadržane su u Glavi V. pod nazivom Ustavni sud Republike Hrvatske. Djelokrug poslova Ustavnog suda propisan Ustavom Republike Hrvatske razrađen je u Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu Republike Hrvatske koji se donosi u postupku određenom za promjenu Ustava.
 
=== Mjesna, lokalna i područna (regionalna) samouprava ===
Građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općega biračkog prava. Građani mogu neposredno sudjelovati u upravljanju lokalnim poslovima, putem zborova, referenduma i drugih oblika neposrednog odlučivanja u skladu sa zakonom i statutom.
 
Jedinice lokalne samouprave su općine i gradovi i njihovo područje određuje se na način propisan zakonom. Zakonom se mogu ustanoviti i druge jedinice lokalne samouprave. Jedinice područne (regionalne) samouprave su županije. Područje županije određuje se na način propisan zakonom.
 
=== Međunarodni odnosi ===
Glava VII. Ustava Republike Hrvatska podjeljena je na poglavlja ''Međunarodni ugovori'' te ''Udruživanje i razdruživanje''.
U skladu s Ustavom, zakonom i pravilima međunarodnog prava, sklapanje međunarodnih ugovora u nadležnosti je, ovisno o naravi i sadržaju međunarodnog ugovora, [[Hrvatski sabor|Hrvatskoga sabora]], Predsjednika Republike i Vlade Republike Hrvatske. Ustav Republike Hrvatske usvaja monističko načelo odnosa između untarnjeg i [[Međunarodno pravo|međunarodnog prava]], što znači da [[međunarodni ugovori]] koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i koji su na snazi te objavljeni čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj snazi su iznad zakona. Praksom Ustavnog suda Republike Hrvatske potvrđeno je da Ustavni sud nije nadležan ocjenjivati suglasnost odredaba međunarodnih ugovora s Ustavom, a koje su sukladno odredbama Ustava postale sastavni dio pravnog poretka Republike Hrvatske.<ref>[http://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/Zakoni/C12570D30061CE54C12577590044FD11?OpenDocument Rješenje USRH broj: U-I-350/2004 od 17. lipnja 2009.]</ref>
 
Međunarodni ugovori koji traže donošenje ili izmjenu zakona, međunarodni ugovori vojne i političke naravi i međunarodni ugovori koji financijski obvezuju Republiku Hrvatsku potvrđuje Hrvatski sabor (tzv. unutarnja [[ratifikacija]]). Međunarodne ugovore kojima se [[Međunarodna organizacija|međunarodnoj organizaciji]] ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske Hrvatski sabor potvrđuje dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika. Međunarodne ugovore koji ne podliježu potvrđivanju Hrvatskoga sabora sklapa Predsjednik Republike na prijedlog Vlade ili Vlada Republike Hrvatske.
 
;Literatura
Pravo da pokrenu postupak udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama ima najmanje jedna trećina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske. Promjenom Ustava iz 1997. godine unesena je odredba o zabrani pokretanja postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.
 
O udruživanju Republike Hrvatske prethodno odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika. Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu (ovom odredbom unesenom u Ustav promjenama 2010.g. ublažena je ranija odredba koja je zahtjevala natpolovičnu većinu glasova svih birača).
 
=== Europska unija ===
Ova Glava dodana je u Ustav promjenom iz 2010., a njome su utvrđuje pravna osnova članstva Hrvatske u EU i sudjelovanje u europskim institucijama.
 
=== Promjene Ustava ===
 
Pravo na prijedlog promjena ima Predsjednik, Vlada ili barem petina Sabora. Većinom svih zastupnika donosi se
odluka hoće li se pristupiti promjeni Ustava, a za izglasati promjenu potrebne su dvije trećine svih
zastupnika.
 
=== Završne odredbe ===
 
Nalaze se na kraju Ustava i sadržavaju odredbe tehničke naravi.
 
==Izvori==
{{izvori}}
 
==Vanjske poveznice==