Plutarh: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 1:
[[Datoteka:plutarch.gif|mini|200px|Plutarh]]
'''Plutarh''' (rođen oko [[
Rođen je u gradiću [[Heroneja|Heroneji]] u grčkoj pokrajini [[Beotija|Beotiji]], vjerojatno za vrijeme vladanja rimskog cara [[Klaudije|Klaudija]]. Plutarh je proputovao čitavo [[Sredozemlje]], uključujući i dva putovanja [[Rim]]u. Imao je veliki broj utjecajnih rimskih prijatelja, među njima i dvojicu važnih rimskih [[Rimski senat|Senatora]][[Soscije Senecio|Soscija Senecija]] i [[Fundan]]a, kojima je posvetio neka od kasnijih djela. Najveći dio života proveo je u Heroneji, i bio je posvećen u misterije grčkog boga [[Apolon]]a. Njegove dužnosti kao starijeg od dva Apolonova svećenika u proročištu u [[Delfi]]ma (gdje je bio odgovoran za interpretiranje Pitijinih proricanja) očigledno mu nisu oduzimale mnogo vremena, vodio je vrlo aktivan društveni i građanski život i napisao veliki broj spisa, od kojih mnoga sačuvana do danas.
== Magistrat i ambasador ==
Osim dužnosti svećenika Delfskog hrama, Plutarh je bio i magistrat Heroneje i često je predstavljao svoj zavičaj u raznim misijama u stranim zemljama u svojim ranim zrelim godinama. Njegov prijatelj [[Lucije Mestrije Flor]], rimski [[konzul]], pomogao je Plutarhu da dobije rimsko građansko pravo, a prema kroničaru iz [[10. stoljeće|10. stoljeća]], Georgiju Sinkelu, car [[Hadrijan]] ga je imenovao u poznim godinama za [[prokurator]]a provincije [[Ahaja|Ahaje]] na Peloponezu . Ovaj mu je položaj davao pravo da nosi odjeću i ukrase samog konzula. [[Srednji vijek|Srednjovjekovna]] [[Bizant]]ska enciklopedija [[Suda]] tvrdi da ga je Hadrijanov nasljednik [[Trajan]] imenovao za prokuratora [[Ilirik]]a, ali većina povjesničara to smatra malo vjerojatnim, jer Ilirik nije bila provincija kojom je upravljao prokurator.
== ''Usporedni životopisi'' ==
Njegovo najpoznatije djelo je ''[[Usporedni životopisi]]'', niz [[biografija]] poznatih Grka i Rimljana, usporedno prikazanih kako istaknuli njihove zajedničke [[moral]]ne vrijednosti i mane. Sačuvani "životi" čine dvadeset tri para biografija, a svaki par predstavljao je jednu grčku i jednu rimsku ličnost, kao i četiri samostalne neparne biografije. Kako objašnjava u prvom poglavlju "Života [[Aleksandar Veliki|Aleksandra Velikog]]", Plutarha nije zanimalo pisanje povijesti kao takve, već ga je zanimalo da istraži utjecaj [[karakter]]a , dobrog ili lošeg, na život i sudbinu poznatih ljudi. Neki od najinteresantnijih "životopisa", primjerice [[Heraklo|Heraklov]] i [[Filip II: Makedonski|Filipa II. Makedonskog]] nisu sačuvani.
=== ''Aleksandrov život'' ===
Njegov „Aleksandrov život“ je jedan od pet preživjelih tercijarnih izvora o makedonskom osvajaču i kralju u kojem se navode anegdote i opisi događaja koji se nigdje drugdje ne pojavljuju. Njegov opis [[Numa Pompilije|Nume Pompilija]], drugog od sedam rimskih kraljeva, također sadrži jedinstvene informacije o ranom [[Rimski kalendar|rimskom kalendaru]].
==
=== ''Moralije'' ===
Ostatak njegovih preživjelih radova je sakupljen pod naslovom ''[[Moralia]]'' (slobodno prevedeno kao "Običaji"). To je eklektička zbirka 78 eseja i prepisanih govora, među kojima su: ''O Sudbini ili vrlina Aleksandra Velikog'', važan dodatak njegovom "Životu", "''O obožavanju [[Izida|Izide]] i [[Oziris]]a''" (ključni izvor informacija o [[Egipat|egipatkskim]] vjerskim ritualima)<ref name="egiptica">[http://www.hrstud.unizg.hr/sites/cae/egipat/mitologija/02.htm Croato-Aegyptica Electronica] M.T.: Mit o Ozirisu, Izidi, Horusu i Setu</ref>, i "''O [[Herodot]]ovoj zlonamjernosti''" (što je možda [[Retorika|retorička]] vježba, kao i pripovjetke o Aleksandrovim dostignućima), u kojima Plutarh kritizira ono što smatra sustavnom pristranošću u Herodotovim djelima. Među radovima su i više filozofske rasprave, kao što je "''O opadanju proročišta''", "''O odlaganju božanske kazne''", "''O miru duše''", te lakše teme , kao što su "''[[Odisej]] i [[cvrčak]]''", duhoviti [[dijalog]] između [[Homer]]ovog Odiseja i jedne od [[Kirka|Kirkinih]] začaranih svinja. "''Moralije''" su pisane ranije dok su "''Životopisi''" nastali uglavnom u posljednja dva decdesetljeća Plutarhovog života.
Pseudo-Plutarch is the conventional name given to the unknown authors of a number of pseudepigrapha attributed to Plutarch. Some editions of the Moralia include several works now known to be pseudepigrapha: among these are the Lives of the Ten Orators (biographies of the Ten Orators of ancient Athens, based on Caecilius of Calacte), The Doctrines of the Philosophers, and On Music. One "pseudo-Plutarch" is held responsible for all of these works, though their authorship is of course unknown.[citation needed] The thoughts and opinions recorded are not Plutarch's and come from a slightly later era, though they are all classical in origin.
Nekoliko je nepoznatih autora napisalo niz pseudoepigrafija koje su se pripisivale Plutarhu. Neke inačice "Moralija" uključuju i nekoliko radova za koje se danas zna da su pseudoepigrafije: među njima su "''Životi deset govornika''" (biografije [[Deset govornika]] antičke [[Atena|Atene]], temeljene na "''Učenjima filozofa''" [[Cecilije iz Kalakte|Cecilija iz Kalakte]]) i "''O glazbi''". Iza ovih različitih spisa vjerojatno stoji jedan autor. Iako ovi tekstovi nisu Plutarhovi i potječu iz nešto kasnijeg razdoblja, ona su podrijetlom [[Antika|antička]] i imaju povijesnu vrijednost.
=== ''Quaestiones'' ===
Par zanimljivih manjih djela su "''Pitanja''" (''Quaestiones''), jedno o manje važnim detaljima rimskih navika i kultova, jedno o grčkim).
== Plutarhov utjecaj ==
Plutarhovi su spisi imali ogroman utjecaj na [[Engleska književnost|englesku]] i [[Francuska književnost|francusku]] književnost. [[William Shakespeare]] je u svojim dramama često citirao i obilno parafrazirao prijevode nekoliko Plutarhovih životopisa. [[Ralph Waldo Emerson]] i [[Transcedentalizam|transcedentalisti]] bili su pod velikim utjecajem "''Moralija''" (Emerson je napisao sjajan uvod za izdanje "Moralija" u pet svezaka u [[19. stoljeće|19. stoljeću]]). [[James Boswell]] je navodio Plutarhove misli o načinu pisanja o životima u svom djelu "Život Samuela Johnsona". Njegovi obožavatelji su bili i [[Ben Johnson]], [[John Dryden]], [[Alexander Hamilton]], [[John Milton]] i sir [[Francis Bacon]], kao i [[Cotton Mather]], [[Robert Browning]] i [[Michel de Montaigne]] (čiji su "''Eseji''" inspiraciju i ideje crpli iz Plutarhovih „Moralija“).
== Vanjske poveznice ==
* Plutarh na internet stanicama [Projekta Gutenberg:
** [http://www.gutenberg.org/catalog/world/authrec?fk_authors=342 Plutarhovi radovi]
** [http://www.gutenberg.org/etext/14114 Još Plutarhovih radova]
** [http://www.gutenberg.org/dirs/1/4/0/3/14033/14033-h/14033-h.htm#LIFE_OF_PLUTARCH Plutarhov životopis] uključen je u: {{gutenberg |broj=674 |ime=Životi plemenitih Grka i Rimljana}}, engleski prijevod iz 18. stoljeća pod uredništvom Drydena
* [http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Plutarch/home.html Plutarhova prezentacija na LacusCurtius] (Engleski prijevod iz 20. stoljeća većeg dijela od ''Lives'', ''On the Fortune or Virtue of Alexander'', ''On the Fortune of the Romans'', ''Roman Questions'', i drugi izvodi iz ''Moralia'')
== Literatura ==
{{wikicitat}}
{{Commonscat|Plutarch}}
{{izvori}}
* ''Plutarch's "Lives"'' by Alan Wardman ISBN 0-236-17622-6
* ''Plutarch's "Lives: exploring virtue and vice"'' by Timothy E. Duff (Oxford UP: 2002 pb) ISBN 0-19-925274-2.
* ''"The Echo of Greece"'' by Edith Hamilton. The Norton Library, W.W. Norton and Company, Inc. 1957. str. 194. ISBN 0-393-00231-4. (Quote)
[[Kategorija:Starogrčki književnici]]
[[Kategorija:Starogrčki povjesničari]]
[[Kategorija:Biografi]]
| |||