Ustav Republike Hrvatske: razlika između inačica

U članku 140. Ustava bilo je propisano da Republika Hrvatska ostaje u sastavu SFR Jugoslavije sve do novog sporazuma jugoslavenskih republika ili dok Sabor ne odluči drukčije. Članak 140. bio je najizrazitiji primjer odredbi koje su bile nužne u okolnostima izlaska Hrvatske iz Jugoslavije, a koje su nakon toga izgubile svaki smisao i prestale važiti. Na temelju tog članka, a sukladno ishodu [[Referendum o hrvatskoj samostalnosti|referenduma o hrvatskoj samostalnosti]], Hrvatski državni sabor je donio 25. lipnja 1991. donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti, a zatim 8. listopada 1991. i Ustavnu odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s dotadašnjom Jugoslavijom. Od tog trenutka članak 140. prestao je stvarno važiti. To je i bio razlog zašto se 1997. pristupilo manjoj izmjeni Ustava u obliku Ustavnog zakona. Članci 141. i 142. također su trebali biti obrisani jer su i oni, nakon što su ispunili svoju zadaću, prestali važiti. U njima je bilo propisano, u vezi sa sadržajem i vremenskim rokovima, usuglašavanje hrvatskog sustava ustroja državne vlasti i cjeline pravnog poretka utemeljenog na zakonima Božićnog Ustava.<ref name=Sokol36/>

Nadalje, trebalo je ili obrisati ili promijeniti one odredbe koje su se u formalnopravnom, vrijednosnom ili jezičnom smislu pokazaepokazale ostatcima bivšeg sustava. U sklopu toga je, primjerice, Narodna banka Republike Hrvatske preimenovana u [[Hrvatska narodna banka|Hrvatsku narodnu banku]]. Napravljeno je i stručno pravno poboljšanje Ustava tako što su pomnije određeni svi oni ustavni pojmovi koji su u dotadašnjoj primjeni pokazali da pružaju mogućnost različitog tumačenja. Takve promjene napravljene su primjerice u članku 133. gdje je određeno da međunarodne ugovore potvrđuje [[Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora]].<ref>Sokol, 2009. str. 36. - 37.</ref>