Inačica od 22. listopada 2013. u 23:30 uredi Stariflozoof (razgovor \| doprinosi) 13 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 26. prosinca 2013. u 20:41 uredi ukloni ovu izmjenu Pseudoznanstvenik (razgovor \| doprinosi) 1.048 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: [[Datoteka:Bébé celluloïd.jpg\|mini\|desno\|253\|alt=Alt\|Lutka od celuloida]] '''Celuloid''' (od celulo[za] + -id, ''dinitroceluloza'', ''dinitronaftalen'') je čvrsta prozirna umjetna plastična masa, dobivena na bazi [[Nitroceluloza\|nitroceluloze]] (celuloznoga nitrata) s [[kamfor]]om kao plastifikatorom.<br /> '''Celuloidi''' su [[kemijski spoj\|kemijski spojevi]] stvoreni od [[nitroceluloza\|nitroceluloze]] i [[kamfor]]a, odnosno od njih stvoren materijal kome se najčešće dodaju boja i druge tvari. Smatra se prvim od svih [[termoplastilka\|termoplastičnih]] polimera. Celuloid se lako preša i oblikuje, te se ispočetka rabio kao popularni nadomjestak za [[slonovača\|bjelokost]]. Ozbiljan nedostatak mu je visoka zapaljivost i brza razgradivost, zbog čega više nije u širokoj upotrebi. Celuloid ima mnogo nedostataka; npr. nepoželjan miris i okus, neotpornost prema kiselinama i alkalijama, obezbojenje na svjetlu i vrlo je zapaljiv. Ovaj polimerni materijal je skoro pedeset godina bio jedina važna plastična masa. ==Dobivanje== ~~==Vanjske poveznice==~~ [http://www.lashingguitars.com/celluloid/ "Celluloid"] Englez Alexander Parkes dobio je 1865.g. miješanjem nitrata celuloze, alkohola i kamfora masu koja je bila slična rogu. [http://www.plastiquarian.com/index.php?id=53&osCsid=010058e19c10be59939e62a4c5b10e4e "Celluloid"] [[Plastics Historical Society]] Američki istraživač John Wesley Hyatt objavio je 1869.g. patent za sličan produkt, koji je on razradio kao nadomjestak za slonovaču za biljarske kugle i uveo za njega novo ime - celuloid. Priprema se miješanjem dvaju dijelova celuloidnog piroksilina s jednim dijelom praškasta [[kamfor]]a i miješanjem u mješaču s dosta alkohola, da se stvori tijesto. Mekana masa preša se u različitim oblicima ili izvlači u listove (folije). Tokom rada alkohol se ispari i predmeti se skrutnu. ==Uporaba== Upotrebljavao se za izradbu fotografskih i kinematografskih filmova, ali se zbog zapaljivosti u tu svrhu više ne upotrebljava. Tanke trake celuloznog nitrata prije su se uglavnom upotrebljavale za izradu filmova. Pripremali su se otapanjem topljivog piroksilina u smjesi acetona i metanola, zajedno s kamforom kao plastifikatorom, i ta se masa mazala na poliranu površinu točkova promjera 6 do 9m. Kako se točak polako okreće, otapalo se dovoljno brzo otparava i film se u uskoj traci kontinuirano namata na suprotnoj strani te prelazi kroz sušionicu, gdje se ukloni ostatak otapala.<ref name="Hrvatska enciklopedija">[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]; broj 2 (Be-Da), str. 589. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 953-6036-32-0</ref> == Izvori == {{izvori}} [[Kategorija:Plastika]]

Celuloid: razlika između inačica