Wikipedija

Teorije urote o slijetanju na Mjesec: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
mNema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 20:
Ogromna količina gama radijacije koju proizvodi [[Van Allenov radijacijski pojas]] razorna je za ljudsko tijelo kao i za osjetljive tehnološke komponente modernih satelita. Američki znanstvenik [[James Van Allen]] otkrio je 1958. tijekom misije [[Explorer 1]] kružni tunel nabijen energetskim česticama plazme oko Zemlje. Van Allenov radijacijski pojas veliko je i iznimno snažno polje radijacije koje okružuje planet i štiti ga od opasnog zračenja, a prodire kroz gotovo sve čovjeku znane materijale. Vanjski sloj tvore energijom nabijeni [[elektroni]] zarobljeni u planetarnoj magnetosferi, proteže se od 3. do 10. Zemljinog radijusa i emitira zračenje jačine od 0,1 do 10 MeV (mega elektron volt, 108 eV). Unutarnji sloj puno je opasniji, a prostire se na visini od 100 do 10.000 kilometara iznad površine zemlje. Sadrži visoko energetske protone (više od 100 MeV) i elektrone od nekoliko stotina keV-a. U standardnim demonstracijskim i školskim pokusima kalibracijski izvori gama zračenja daju 1 MeV, a izloženost toj količini zračenja duža od 5 minuta pogubna je. Sve preko 10-ak MeV razara ljudsko tkivo. <ref>{{cite web | author=Dario Kozlina | title=Van Allenov radijacijski pojas i snovi o letu na Mjesec | work=Dnevno.hr | date=2010-06-18 |url=http://www.dnevno.hr/vijesti/znanost/petkovic_ako_samo_jedan_foton_pogodi_u_oko_ili_cip_ucinak_je_razarajuci/55113.html| accessdate= 2010-08-01}}</ref>
 
Mnogi upravo u tome vide najsnažniji argument teorije urote: NASA se bojala da bi prilikom emitiranja snimke slijetanja uživo astronauti mogli poginuti prolaskom kroz pojas, što bi bila katastrofa za sve uključene u projekt. Neki čak smatraju da je [[Starfish Prime]] (nuklearni pokus izveden 1962. otprilike 400 km iznad Zemljine površine) bio neuspjeli pokušaj smetanja Val Allenovog pojasa. Također, temperatura površine Mjeseca je između -233°C i 123°C,<ref>{{cite web | author=Rosanna L. Hamilton | title=The Moon | work=Solar views | date=1995 |url=http://www.solarviews.com/eng/moon.htm| accessdate= 2010-08-01}}</ref> čime bi život astronauta također bio ugrožen. Stoga su se, prema teoriji, radije odlučili za sigurniji pristup i snimili sve u studiju. Međutim ovu je tvrdnju naknadno opovrgnuo i sam [[James Van Allen]] koji je ustvrdio da količina zračenja u kratkom periodu prolaska letjelice kroz Van Allenov pojas ne bi bila smrtonosna za astronaute.
 
ObjašnjenjeMeđutim ovu je takođertvrdnju naknadno opovrgnuo i sam [[James Van Allen]] koji je ustvrdio da sukoličina zračenja u kratkom periodu prolaska letjelice kroz Van Allenov pojas ne bi bila smrtonosna za astronaute. Apollo letjelice su kroz Van Allenov pojas prolazile samo četiri sata, a od ionizirajućeg zračenja bili su zaštićeni metalnom oplatom same letjelice. Štoviše sama putanja letjelice od Zemlje do Mjeseca odabrana je na način da se što više smanji izlaganje zračenju prilikom prolaska kroz Van Allenov pojas. Količina zračenja prilikom prolaska kroz Van Allenov pojas manja je od 1 rem (10 mSv), što je ekvivalent normalnom ambijentalnom zračenju koje prosječan čovjek na zemlji primi u tri godine. S druge strane zračenje je upravo dokaz da su astronauti tamo bili. Uočeno je da je 33 od 36 astronauta iz programa Apollo dobilo [[Siva mrena|sivu mrenu]] za koje se pokazalo da je posljedica izloženosti kozmičkom zračenju za vrijeme putovanja.<ref>{{cite web|url=http://emmrem.unh.edu/papers/cataracts.pdf|title=Space Radiation and Cataracts in Astronauts|author=F. A. Cucinotta, F. K. Manuel, J. Jones, G. Iszard, J. Murrey, B. Djojonegroc, M. Wear |publisher=Radiation Research Society|year=2001|accessdate=8. studenog 2011}}</ref>
 
==== Skretanje pozornosti sa Vijetnama ====
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Teorije_urote_o_slijetanju_na_Mjesec"