Brak: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Uklanjanje izmjene 4237800 što ju je unio/unijela Ilkov2 (Razgovor sa suradnikom:Ilkov2) Dosta s vandalizmom
Redak 1:
[[Datoteka:Bride and groom signing the book.jpg|mini|300px|Mladoženja i mlada na [[Vjenčanje|vjenčanju]] potpisuju dokument o stupanju u brak]]
'''Brak''' je zakonski i društveno uređena zajednica, obično između jednog muškarca i jedne žene, koja je regulirana zakonima, pravilima, običajima, vjerovanjima i stavovima koji propisuju prava i obaveze partnera i njihov zajednički status prema djeci (ako ih bračni partneri imaju).
'''Brak''' je trajna zajednica muškarca i žene utemeljena na zajedničkoj ljubavi i poštovanju koji kao društvena ustanova čini temelj obitelji sa svrhom održavanja normalnih seksualnih odnosa, i rađanja i odgajanja [[Dijete|djece]].<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/13392/ Proleksis enciklopedija: Brak</ref>.
 
Univerzalnost braka unutar različitih društava i kultura je pripisana brojnim osnovnim društvenim i osobnim potrebama kojima daje društveno prihvaćeni okvir kao što su regulacija i zadovoljavanje seksualnih nagona, podjela rada između spolova, ekonomska proizvodnja i potrošnja te zadovoljenje osobnih potreba pojedinca za privrženošću, položajem u zajednici i ljudskim društvom. Najvažnija funkcija braka gotovo sigurno proizlazi iz osnovne ljudske potrebe za stvaranjem potomstva tj. prirodnog nagona za biološkim razmnožavanjem, skrbi o potomstvu te njihovom obrazovanju i socijalizaciji kao i uređivanjem problema nasljeđivanja i osobnog podrijetla svakog pojedinca.<ref>[http://www.britannica.com/EBchecked/topic/366152/marriage Enciklopedija Britannica: Brak</ref>.
Brak je usklađen s civilnim (građanskim) ili crkvenim zakonima i propisima.<ref>http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=f19gUBM%3D</ref> koji ostvaruju tri osnovna cilja: prirodni (održavanje [[Spolni odnos|spolnih odnosa]] između supružnika i [[rađanje]] i podizanje [[Dijete|djece]]); [[moral]]ni (ostvarivanje odnosa utemeljenih na zajedničkoj [[ljubav]]i, poštovanju, razumijevanju, pomaganju u nevolji) i društveni. Brak je i društvena ustanova, temelj [[obitelj]]i i cjelokupne zajednice. <ref>http://proleksis.lzmk.hr/13392/</ref><ref>http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/306171.html</ref>
 
Ljudskim bićima, među svim sisavcima, za razvoj do zrelosti treba najviše vremena, a samim time je i razdoblje ovisnosti potomaka o majci najdulje. Ta činjenica nameće povećane obaveze roditeljima oko skrbi o potomstvu i u tom smislu brak predstavlja društveni mehanizam koji tradicionalno institucionalizira vršenje roditeljskih dužnosti i obaveza.
Brak se u [[Religija|vjerskom obliku]] s učincima građanskog braka sklapa pred službenikom vjerske zajednice koja s [[Republika Hrvatska|Republikom Hrvatskom]] o tome ima uređene pravne odnose.<ref>http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/306171.html</ref>
 
Brak se, u različitim oblicima, može naći u gotovo svakomsvakoj društvudruštvenoj zajednici. Najstariji povijesni zapisi sugeriraju da se brak smatrao dijelom [[običaj]]a, te se kasnije razvio u suvremene oblike regulirane [[pravo]]m. Usprkos pokušajima antropologa da mu pronađu podrijetlo (i ispituju hipotezu o primitivnom promiskuitetu), o tome ne postoji konsenzus.
U Obiteljskom zakonu Republike Hrvatske izrijekom stoji da je “brak zakonom uređena zajednica žene i muškarca”. Europska konvencija o ljudskim pravima u svojem članku 12. navodi da “muškarci i žene u dobi za sklapanje braka imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj”. <ref>http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/211394/Default.aspx</ref>
 
== Brak u Republici Hrvatskoj ==
Brak je u većini današnjih zemalja uređen od strane države, ali se može u određenim slučajevima sklopiti ili regulirati od strane određene [[religija|vjerske zajednice]]. Brak je ponekad teško karakterizirati jer osim moralnog, ima i pravni sadržaj, odnosno neki ga teoretičari tumače kao posebni oblik [[građansko pravo|građanskopravnog]] [[ugovor]]a.
 
{{glavni|Brak u Hrvatskoj}}
Brak se, različitim oblicima, može naći u gotovo svakom društvu. Najstariji povijesni zapisi sugeriraju da se brak smatrao dijelom [[običaj]]a, te se kasnije razvio u suvremene oblike regulirane [[pravo]]m. Usprkos pokušajima antropologa da mu pronađu podrijetlo (i ispituju hipotezu o primitivnom promiskuitetu), o tome ne postoji konsenzus.
 
Brak je, u pravnom smislu [[Hrvatska|Republike Hrvatske]], [[zakon]]om uređena životna zajednica muškarca i žene.<ref>http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/306171.html</ref> Brak je usklađen s civilnim (građanskim) ili crkvenim zakonima i propisima.<ref>http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=f19gUBM%3D</ref> U koji ostvaruju tri osnovna cilja: prirodni (održavanje [[Spolni odnos|spolnih odnosa]] između supružnika i [[rađanje]] i podizanje [[Dijete|djece]]); [[moral]]ni (ostvarivanje odnosa utemeljenih na zajedničkoj [[ljubav]]iHrvatskoj, poštovanju,brak razumijevanju,je pomaganjutradicionalno ushvaćen nevolji) i društveni. Brak je ikao društvena ustanova, temelj [[obitelj]]i i cjelokupne zajednice. <ref>http://proleksis.lzmk.hr/13392/</ref><ref>http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/306171.html</ref>
Brak se u [[Zapadni svijet|zapadnim društvima]] u pravilu shvaća kao [[monogamija|monogamna zajednica]], dok se u drugim dijelovima svijeta brak može pojaviti i kao [[poligamija|poligamna]] institucija. Najčešći je slučaj u obliku [[poliginija|poliginije]] (muškarac s nekoliko supruga), ali su neka društva znala tolerirati i [[poliandrija|poliandriju]] (ženu s nekoliko supruga). U svim društvima se sve donedavno monogamni brak smatrao isključivo zajednicom različitog spola - [[muškarac|muškarca]] i [[žena|žene]] - sve dok se nije pojavio koncept [[istospolni brak|istospolnog braka]] koji izaziva velike kontroverze.
 
Brak obično započinje sklapanjem braka, obično uz obred zvan [[vjenčanje]]. Prestaje [[smrt|smrću]] jednog od supružnika, odnosno [[razvod]]om; u slučaju [[poništenje braka|poništenja]] smatra se da brak nije ni postojao. Brak u većini država regulira [[bračno pravo]].
 
U različitim plemenskim zajednicama, kao kod nekih indijanskih plemena društvo je toleriralo zjednički život 'berdaša', vračeva-homoseksualaca koji bi živjeli zajedno sa nekim drugim muškarcem. Berdaši su izazivali zbog svoje prirode podsmjeh svojih ostalih suplemenika, ali su isrovremeno uživali i jak ugled kao močni šamani. Ovo je bilo rašireno kod Indojanaca sa prerija, kao kod [[Illinois Indijanci|Illinoisa]], i drugih, a zabilježeni su i slučajevi tolerancije prema njima kod južnoameričkih [[Nambikwara]]. U novije doba neke države su priznale gej brakove.
== Vrste brakova ==
Brakovi se, s obzirom na to da se pojavljuju u različitim kulturama, pojavljuju u brojnim oblicima. Obično se dijele po broju partnera, pripadnosti partnera određenoj društvenoj grupi odnosno instituciji pred kojom se sklapaju.
Line 38 ⟶ 35:
 
Institucije slične braku su i tzv. [[divlji brak]], ali i [[probni brak]] (kome je primarna svrha ustanoviti sposobnost žene da rađa). U [[Francuska|Francuskoj]] je, pak, pod vrlo specifičnim uvjetima, moguće sklopiti brak s preminulom osobom, tzv. [[posthumni brak]]. Ta je institucija u tome slična kineskom običaju poznatom kao [[kineski brak duhova]].
 
Brak se u [[Zapadni svijet|zapadnim društvima]] u pravilu shvaća kao [[monogamija|monogamna zajednica]], dok se u drugim dijelovima svijeta brak može pojaviti i kao [[poligamija|poligamna]] institucija. Najčešći je slučaj u obliku [[poliginija|poliginije]] (muškarac s nekoliko supruga), ali su neka društva znala tolerirati i [[poliandrija|poliandriju]] (ženu s nekoliko supruga). U svim društvima se sve donedavno monogamni brak smatrao isključivo zajednicom različitog spola - [[muškarac|muškarca]] i [[žena|žene]] - sve dok se nije pojavio koncept [[istospolni brak|istospolnog braka]] koji izaziva velike kontroverze.
 
U različitim plemenskim zajednicama, kao kod nekih indijanskih plemena društvo je toleriralo zjednički život 'berdaša', vračeva-homoseksualaca koji bi živjeli zajedno sa nekim drugim muškarcem. Berdaši su izazivali zbog svoje prirode podsmjeh svojih ostalih suplemenika, ali su isrovremeno uživali i jak ugled kao močni šamani. Ovo je bilo rašireno kod Indojanaca sa prerija, kao kod [[Illinois Indijanci|Illinoisa]], i drugih, a zabilježeni su i slučajevi tolerancije prema njima kod južnoameričkih [[Nambikwara]]. U novije doba neke države su priznale gej brakove.
 
== Povijest ==
Line 47 ⟶ 48:
 
Za brak kao instituciju u posljednjih je nekoliko desetljeća karakteristično da se u [[zapadni svijet|zapadnom svijetu]], zbog istih socio-ekonomskih trendova koji se smatraju katalizatorom [[seksualna revolucija|seksualne revolucije]], našao pod udarom [[Kritika braka|kritike]] kao "prevladana" i za nove okolnosti neprimjerena institucija.
 
Tijekom povijesti, društveno prihvaćena definicija braka se stalno mijenja i poprima različite oblike. Početkom 21. stoljeća definicija braka se u nekim zapadnim zemljama nastavlja mijenjati, posebno što se tiče značaja potomstva i lakoće razvoda. Tako je 2000.g. Nizozemska postala prva zemlja koja je legalizirala istospolne brakove, a slijedile su je i neke druge zapadno-europske zemlje kao i neke savezne države u sklopu SAD.
 
== Izbor bračnih drugova ==
Line 82 ⟶ 85:
 
Takva se shvaćanja, međutim, u zapadnim zemljama sve više napuštaju nakon seksualne revolucije. To je dijelom posljedica zakonodavstava koja su u pravima potpuno izjednačila "zakonitu" s izvanbračnom djecom; to je uklonilo jedan od najčešćih razloga za sklapanje brakova, pa u većini najrazvijenijih zemalja udio izvanbračne djece među novorođenima iznosi između 30 i 40 %. S druge strane, neki vjenčani parovi svjesno [[childfree|izabiru živjeti bez rađanja djece]] i pri tome koriste razne metode [[kontrola rađanja|kontrole rađanja]], uključujući i vlastitu sterilizaciju. Pri tome je glavni motiv ekonomski, odnosno shvaćanje kako nedostatak djece omogućava daleko ugodniji način života, pogotovo kada oba supružnika imaju visoke prihode (tzv. [[DINK]] parovi).
 
== KritikaPrestanak braka ==
[[Datoteka:Jan Brueghel the Elder-Christus und die Ehebrecherin-AP.JPG|mini|''Isus i žena uhvaćena u preljubu'', crtež Jana Brueghela starijeg, [[17. stoljeće]].]]
Brak u većini slučajeva završava smrću jednog od supružnika. Preživjeli supružnik nakon toga u većini kultura ima pravo da se ponovno vjenča za neku drugu osobu, iako ponekad za to mogu postojati ograničenja, najčešće vezana uz srodstvo te osobe s preminulim. U nekim slučajevima se ograničenje može vezati uz potrebni period [[žalovanje|žalovanja]].
 
Osim smrću, brak može prestati i razvodom, odnosno poništenjem braka - kada se uzima da brak, najčešće iz nekih formalnopravnih razloga, nije ni postojao. Razvod, međutim, sa sobom povlači određene pravne posljedice; usprkos tome razvod je relativno česta pojava i sve do najnovijeg vremena ga je, čak i u tradicionalnim društvima (s izuzetkom [[katoličanstvo|katoličkih]]), bilo lako postići, pogotovo ako ga je pokretao muž. U zapadnim zemljama je, pak, sve donedavno razvod bio zabranjen u katoličkim zemljama, dok se u protestantskim i sekularnim zemljama mogao postići tek nakon dugog postupka i pod kompliciranim uvjetima; obično su ga mogli priuštiti tek pripadnici [[Društvena klasa|više klase]]. Međutim, posljednjih se desetljeća razvod u zapadnim zemljama pojednostavio, tako da između 30 i 50 % svih brakova završava razvodom.
 
Najrjeđi oblik prestanka braka je vezan uz instituciju tzv. privremenog braka koga poznaju [[šijiti]], i gdje brak prestaje istekom roka navedenog u za tu svrhu sklopljenom predbračnom ugovoru.
 
==Pravni aspekti braka==
[[Datoteka:Esposas de Matrimonio 1.jpg|mini|"Bračne lisice", skulptura koja ima za cilj kritiku braka kao navodnog uzroka gubitka osobnih sloboda.]]
 
{{glavni|Bračno pravo}}
 
Brak je u većini današnjih zemalja uređen od strane države, ali se može u određenim slučajevima sklopiti ili regulirati od strane određene [[religija|vjerske zajednice]]. Brak je ponekad teško karakterizirati jer osim moralnog, ima i pravni sadržaj, odnosno neki ga teoretičari tumače kao posebni oblik [[građansko pravo|građanskopravnog]] [[ugovor]]a.
 
Brak obično započinje sklapanjem braka, obično uz obred zvan [[vjenčanje]]. Prestaje [[smrt|smrću]] jednog od supružnika, odnosno [[razvod]]om; u slučaju [[poništenje braka|poništenja]] smatra se da brak nije ni postojao. Brak u većini država regulira [[bračno pravo]].
 
Životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca u pravnom smislu naziva se [[izvanbračna zajednica]]. Takva zajednica, u novije vrijeme, u velikoj mjeri proizvodi gotovo sve pravne učinke kakve proizvodi i brak te je u pravnom smislu gotovo izjednačena s brakom.
 
== Ekonomski aspekti braka ==
Line 92 ⟶ 114:
Ekonomski aspekt braka se također može iskazati i kroz fenomen [[hipergamija|hipergamije]], odnosno traženja bračnog druga koji posjeduje više materijalnih resursa, a koji je sve donedavno bio karakterističan prvenstveno za žene. U nekim slučajevima su ekonomski obziri primarni, a ponekad i jedini motiv za sklapanje braka, bilo da je riječ o poreznim povlasticama ili sticanju prava za boravak u nekoj zemlji (pri čemu je posebno poznat primjer tzv. [[naručene nevjeste|naručenih nevjesta]] iz zemalja bivšeg [[SSSR]]-a). Ukoliko su takvi motivi prisutni kod oba partnera, tada se govori o lažnom ili [[fiktivni brak|fiktivnom braku]].
 
== PrestanakKritika braka ==
Brak se u većini kultura, kao i kroz cijelu povijest, smatrao jednim od temelja obitelji, odnosno društva u cjelini, tako da brak kao institucija gotovo nikada nije dolazio u pitanje. Međutim, u pojedinim je slučajevima bilo teoretičara koji su brak kritizirali s različitih stajališta. Najstariji primjer predstavlja [[Platon]]ova ''[[Država (Platon)|Država]]'' u kojem se smatralo da je brak previše "intimna" zajednica, odnosno da potiče "opasni" [[individualizam]]. Neki od filozofa su, pak, brak smatrali preprekom intelektualnom razvoju pojedinca, odnosno vezivanjem za "zemaljsku" sferu u kojoj se ne bi mogla postići dostignuća koja omogućuje jedino [[celibat]].
[[Datoteka:Jan Brueghel the Elder-Christus und die Ehebrecherin-AP.JPG|mini|''Isus i žena uhvaćena u preljubu'', crtež Jana Brueghela starijeg, [[17. stoljeće]].]]
Brak u većini slučajeva završava smrću jednog od supružnika. Preživjeli supružnik nakon toga u većini kultura ima pravo da se ponovno vjenča za neku drugu osobu, iako ponekad za to mogu postojati ograničenja, najčešće vezana uz srodstvo te osobe s preminulim. U nekim slučajevima se ograničenje može vezati uz potrebni period [[žalovanje|žalovanja]].
 
Radikalna kritika braka, odnosno zalaganje da se on u potpunosti ukine kao društvena institucija, su postala karakteristična za drugu polovicu [[20. stoljeće|20. stoljeća]], pogotovo kada je [[feminizam|feminističkim]] pokretom počela dominirati [[radikalni feminizam|radikalna]] struja. Prema njima brak predstavlja glavno oruđe za [[ugnjetavanje]] žena, odnosno da se kroz institut "supruge" i uz njih vezanih [[rod (sociologija)|rodnih]] stereotipova žene stavljaju u trajno podređen položaj. U tome je možda najrječitija bila [[Andrea Dworkin]] ustvrdivši da se "brak kao institucija razvio od prakse [[silovanje|silovanja]]".
Osim smrću, brak može prestati i razvodom, odnosno poništenjem braka - kada se uzima da brak, najčešće iz nekih formalnopravnih razloga, nije ni postojao. Razvod, međutim, sa sobom povlači određene pravne posljedice; usprkos tome razvod je relativno česta pojava i sve do najnovijeg vremena ga je, čak i u tradicionalnim društvima (s izuzetkom [[katoličanstvo|katoličkih]]), bilo lako postići, pogotovo ako ga je pokretao muž. U zapadnim zemljama je, pak, sve donedavno razvod bio zabranjen u katoličkim zemljama, dok se u protestantskim i sekularnim zemljama mogao postići tek nakon dugog postupka i pod kompliciranim uvjetima; obično su ga mogli priuštiti tek pripadnici [[Društvena klasa|više klase]]. Međutim, posljednjih se desetljeća razvod u zapadnim zemljama pojednostavio, tako da između 30 i 50 % svih brakova završava razvodom.
 
Najrjeđi oblik prestanka braka je vezan uz instituciju tzv. privremenog braka koga poznaju [[šijiti]], i gdje brak prestaje istekom roka navedenog u za tu svrhu sklopljenom predbračnom ugovoru.
 
== Religijski pogledi na brak ==
Line 114 ⟶ 133:
 
Za [[budizam]] je, pak, karakteristično da je u doktrinarnom smislu gotovo potpuno ravnodušan prema braku, odnosno smatra ga isključivo svjetovnom stvari. [[Gautama Buddha]] nikada nije eksplicitno osudio brak kao instituciju, ali je naveo poteškoće koje u njemu mogu nastati. Budistički spis ''[[Sigalovada Sutta]]'', pak, nalaže poštovanje bračnog druga.
 
==Pravni aspekti braka==
{{glavni|Bračno pravo}}
 
Brak je, u pravnom smislu [[Hrvatska|Republike Hrvatske]], [[zakon]]om uređena životna zajednica muškarca i žene.<ref>http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/306171.html</ref> Za sklapanje braka moraju biti ispunjene određene pravne pretpostavke propisane zakonom, da bi pravni poredak takvoj zajednici priznao učinke braka. Učinci braka mogu biti osobno pravni (npr. [[prezime]] bračnih drugova) i imovinskopravni (npr. bračna stečevina).
 
Životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca u pravnom smislu naziva se [[izvanbračna zajednica]]. Takva zajednica, u novije vrijeme, u velikoj mjeri proizvodi gotovo sve pravne učinke kakve proizvodi i brak te je u pravnom smislu gotovo izjednačena s brakom.
Odredbe Obiteljskog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.<ref>http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/306171.html</ref>
Za priznanje učinaka izvanbračne zajednice potrebno je da niti jedan od partnera nije u braku, da među njima postoji trajnija zajednica i to ne samo u smislu zajedničkog stanovanja, već i u uspostavljanju emocionalne povezanosti te ekonomske zajednice u kojoj si izvanbračni drugovi međusobno pomažu i brinu jedno o drugome, neovisno o eventualnoj namjeri zaključenja braka. Također, bitno je i da se radi o osobama različitog spola, budući da neformalne zajednice istospolno orijentiranih osoba uređuje Zakon o istospolnim zajednicama.<ref>http://www.iusinfo.hr/dailycontent/Topical.aspx?id=12578</ref>
 
[[Datoteka:Esposas de Matrimonio 1.jpg|mini|"Bračne lisice", skulptura koja ima za cilj kritiku braka kao navodnog uzroka gubitka osobnih sloboda.]]
 
[[Istospolna zajednica]] (životna zajednica osoba istog spola) u pravnom smislu nije brak, ali u novijem vremenu postaje pravo priznata u nekim državama. U Hrvatskoj neformalne zajednice [[Istospolna seksualnost|istospolno orijentiranih]] osoba uređuje Zakon o istospolnim zajednicama pri čemu je istospolna zajednica, u smislu ovoga Zakona, životna zajednica dviju osoba istog spola koje nisu u braku, izvanbračnoj ili drugoj istospolnoj zajednici, a koja traje najmanje tri godine te koja se temelji na načelima ravnopravnosti partnera, međusobnog poštovanja i pomaganja, te emotivnoj vezanosti partnera.<ref>http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/306172.html</ref>
 
== Kritika braka ==
Brak se u većini kultura, kao i kroz cijelu povijest, smatrao jednim od temelja obitelji, odnosno društva u cjelini, tako da brak kao institucija gotovo nikada nije dolazio u pitanje. Međutim, u pojedinim je slučajevima bilo teoretičara koji su brak kritizirali s različitih stajališta. Najstariji primjer predstavlja [[Platon]]ova ''[[Država (Platon)|Država]]'' u kojem se smatralo da je brak previše "intimna" zajednica, odnosno da potiče "opasni" [[individualizam]]. Neki od filozofa su, pak, brak smatrali preprekom intelektualnom razvoju pojedinca, odnosno vezivanjem za "zemaljsku" sferu u kojoj se ne bi mogla postići dostignuća koja omogućuje jedino [[celibat]].
 
Radikalna kritika braka, odnosno zalaganje da se on u potpunosti ukine kao društvena institucija, su postala karakteristična za drugu polovicu [[20. stoljeće|20. stoljeća]], pogotovo kada je [[feminizam|feminističkim]] pokretom počela dominirati [[radikalni feminizam|radikalna]] struja. Prema njima brak predstavlja glavno oruđe za [[ugnjetavanje]] žena, odnosno da se kroz institut "supruge" i uz njih vezanih [[rod (sociologija)|rodnih]] stereotipova žene stavljaju u trajno podređen položaj. U tome je možda najrječitija bila [[Andrea Dworkin]] ustvrdivši da se "brak kao institucija razvio od prakse [[silovanje|silovanja]]".
 
== Vidi još ==