Bulcsú László: razlika između inačica

U ostalim se rješenjima Lászlóov pravopis uglavnom poklapa sa zagrebačkim, od jata do neasimiliranja po zvučnosti (liepo, primjetba, razstaviti, izčupati, žalostna, odpjevati, šestdeset...), ali uz neke preinake (opći, š njom...). Druga je odlika Lászlóova spisateljstva jezična čistoća u kojoj László sustavno zamjenjuje sve riječi strane hrvatskomu jeziku, gdje Hrvatski jezik čisti od svih ruskih, srpskih, balkanskih, turskih, i arabskih riječi (pogreb, obrazovanje, ogroman, upečatnjiv, izvini, savez, savrešeno, magarac, boja, baš, čak, tek, barem, čekić, jastuk, čarape, čizme...) i mijenja ih hrvatskim (sprovod, naobrazba, golem, uočljiv, oprosti, svez, dokonalno, tovar, kras, upravo, pače, samo, dajbudi, batić, uzglavlje, bječve, škornje...) isto tako naj je ekstremniji pristup njegovoga čistunstva je mijenjanje latinskoga znastvenoga nazivlja (matematika, psihologija, biologija, fizika, kemija...) s hrvatskim (oloslovlje, dušoslovlje, živoslovlje, naravoslovlje, lučba...) primjer su njegovi zanimljivi nazivi padeža (nazovnik, rodnik, datnik, tvornik, zovnik, mjestnik, orudnik).

 

 

U ticanju dokazivanja hrvatskosti "korienskoga" pravopisa, sustavno i uspješno opovrgava sve zablude popularnoga mnijenja o kojekakvom "ustaštvu", ili neutemljitosti u hrvatskoj pravopisnoj povijesti. Pokazuje i razotkriva sve laži i podvale hrvatskih "vukovaca", te gotovo ruglom ispod oka ismijava Maretića, Broza, Ivšića... i drugih "vrtirepa" hrvatskoga jezikoslovlja.