Bulcsú László: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
množina
Nema sažetka uređivanja
Redak 28:
U ostalim se rješenjima Lászlóov pravopis uglavnom poklapa sa zagrebačkim, od jata do neasimiliranja po zvučnosti (liepo, primjetba, razstaviti, izčupati, žalostna, odpjevati, šestdeset...), ali uz neke preinake (opći, š njom...). Druga je odlika Lászlóova spisateljstva jezična čistoća u kojoj László sustavno zamjenjuje sve riječi strane hrvatskomu jeziku, gdje Hrvatski jezik čisti od svih ruskih, srpskih, balkanskih, turskih, i arabskih riječi (pogreb, obrazovanje, ogroman, upečatnjiv, izvini, savez, savrešeno, magarac, boja, baš, čak, tek, barem, čekić, jastuk, čarape, čizme...) i mijenja ih hrvatskim (sprovod, naobrazba, golem, uočljiv, oprosti, svez, dokonalno, tovar, kras, upravo, pače, samo, dajbudi, batić, uzglavlje, bječve, škornje...) isto tako naj je ekstremniji pristup njegovoga čistunstva je mijenjanje latinskoga znastvenoga nazivlja (matematika, psihologija, biologija, fizika, kemija...) s hrvatskim (oloslovlje, dušoslovlje, živoslovlje, naravoslovlje, lučba...) primjer su njegovi zanimljivi nazivi padeža (nazovnik, rodnik, datnik, tvornik, zovnik, mjestnik, orudnik).
 
Što se tiče gramatike László ovdje vraća se na gramatiku Zagrebačke škole pa i na uvelike izvornu i ispravnu slovnicu hrvatskoga jezika. U instrumentalu možine ili višebojuvišebroju, kako ga on voli zvati (''Bio sam s liepimi ženami.'', ''Što si to radio s timi uvenutimi cvieti?''...i slično), u genetivu množine na takozvanu "ahkavicu" (''Ima puno raznih ženah.''), te u dativu (''Idem k liepim ženam.'').
 
U ticanju dokazivanja hrvatskosti "korienskoga" pravopisa, sustavno i uspješno opovrgava sve zablude popularnoga mnijenja o kojekakvom "ustaštvu", ili neutemljitosti u hrvatskoj pravopisnoj povijesti. Pokazuje i razotkriva sve laži i podvale hrvatskih "vukovaca", te gotovo ruglom ispod oka ismijava Maretića, Broza, Ivšića... i drugih "vrtirepa" hrvatskoga jezikoslovlja.