Razlika između inačica stranice »Teorije urote o slijetanju na Mjesec«

m
bez sažetka
(Oblikovanje)
m
[[Slika:Ksc-69pc-442.jpg|thumb|desno|200px|Lansiranje rakete Apollo-11]]
'''Teorije urote o slijetanju na Mjesec''' su skup različitih teorija koje se bave pretpostavkom da se ljudsko [[Apollo 11|slijetanje na Mjesec]] od [[1969]]. do [[1972]]. u okviru [[program Apollo|programa Apollo]] nikada nije dogodilo, nego da su [[NASA]] i američka vlada istu samo fingirali kako bi zavarali javnost. Prema tumačenju teorije sve je bilo snimljeno u [[Hollywood]]skom studiju pod redateljskom palicom Walta Disneyja. Kasniji teoretičari urote u svojim teorijama zamjenili su Disneya Stanleyem Kubrickom, ali koncept teorije je ostao isti.
 
Postoje razne verzije teorije zavjere oko slijetanja na mjesec koje se uglavnom oslanjaju na pseudoargumente i krive interpretacije fizikalnih pojava u svemiru te su svi argumenti teorija urote do danas znanstveno odbačeni kao neosnovani, u prilog čemu idu i brojni nezavisni dokazi koji potvrđuju da je slijetanje na Mjesec bilo stvarno.<ref>{{cite web | author=David Whitehouse | title=NASA challenges Moon hoax claims | work=[[BBC]] News | date=2002-11-07 | url=http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/2410431.stm| accessdate = 2010-08-01}}</ref>
 
''Astronauti su morali nositi vrlo teška svemirska odjela te opremu za kisik i hlađenje - u misiji Apollo 14 nosili su 83 kg, a pri Apollu 15 čak 91 kg težine,<ref>NASA: ''[http://web.archive.org/web/*/http://research.hq.nasa.gov/code_u/nra/current/NRA-03-OBPR-01/JSC-47804.pdf Advanced Life Support. Baseline Values and Assumptions Document: JSC 47804]'' (PDF, 4,8&nbsp;MB, englisch), str. 85, tablica 5.2.3</ref> što je značilo da im je ukupnatežina s tijelom bila oko 170-180 kg. Na Mjesecu, imali bi dakle težinu od oko 30 kg, što također ne omogućava skakanje astronauta nekoliko metara u visinu.
''S druge strane, na snimkama s Mjeseca se jasno vidi kako se prašina koju astronauti podižu prilikom hodanja po Mjesečevoj površini podiže vrlo visoko uslijed slabe gravitacije i pada na pod po pravilnoj paraboličnoj putanji uslijed vakuuma bez kovitlanja što potvrđuje autentičnost snimanja na mjesecu, jer do sada taj efekt nikada u filmskom studiju nije moguće simulirati.. Na Zemlji se prašina, kada se digne, spušta polagano i vrtloži uslijed otpora zraka, što se vrlo lako može uočiti u svim hollywoodskim filmovima koji su snimani na temu slijetanja na Mjesec.
Tokom misije Apollo 15 astronaut [[David Scott]] snimio je eksperiment u kojem je u istom trenutku iz ruku ispustio čekić i pero kako bi pokazao kako u vakuumu sva tijela padaju jednakim ubrzanjem, što najviše dokazuje autentičnost slijetanja na Mjesec.''