Tambura: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
postoji u neki sastavima/orkestrima i treća bisernica |
m Manja dorada i ispravci |
||
Redak 1:
<!--Suradnik koji je prvi postavio ovaj je članak, većim ga je dijelom prepisao (tek malo "presložio") iz članaka objavljenih u Muzičkoj enciklopediji JLZ-a (vidi: Literatura). No nedostaje još jedan izvor, koji nisam uspio "otkriti". (Potpis: Maestro Ivanković)-->
{{Infokvir Glazbalo
| ime = Tambura
Redak 19:
Tambura je narodni trzalački instrument. Ona je tradicionalna, a ne autohtona kulturna tekovina južnih Slavena i drugih naroda u [[Jugoistočna Europa|jugoistočnoj Europi]], kako su je donijeli Turci u [[14. stoljeće|XIV.]] i [[15. stoljeće|XV stoljeću]]. Najstariji sačuvani pisani povijesni dokument o tamburi u Bosni i Srbiji potječe iz 1551. godine, u putopisu N. Nicolaja, pratioca francuskog konzula u Turskoj. Tambura se razvila iz žičanog instrumenta poznatog već u kulturi Mezopotamije. O pretečama tambure govore i sačuvani likovni spomenici iz Tebe u Egiptu. Daljnjim razvojem i migracijom, tambura je dospjela na područje Jugoistočne Europe gdje se najviše i udomila na tlu bivše Jugoslavije, prvenstveno kod [[islam|muslimana]]; u Makedoniji, na Kosovu te osobito u Bosni i Hercegovini. Iz Bosne je seobom [[Bunjevci|Bunjevaca]] i [[Šokci|Šokaca]] prenesena u [[Slavonija|Slavoniju]] i [[Bačka|Bačku]], pa je u XVIII. i XIX. stoljeća postala najizrazitijim narodnim instrumentom Slavonije i Vojvodine. Najstarija sačuvana tambura je iz XIX. stoljeća.
Oblik tambura koje se koriste u današnje vrijeme, u južnoj i srednjoj Europi, razvijen je u Mađarskoj u Budimpešti na početku XX. stoljeća radom graditelja violina. Kao primjer za oblik modernih tambura poslužila im je "mala Bečka gitara". Stare tambure su bile dosta ograničene glede svojih glazbenih mogućnosti zbog načina ugođavanja, i što su imale samo dvije ili tri žice. Cilj je bio stvoriti od tambure kao narodnog instrumenta jedan novi, koji bi po svojim glasovnim mogućnostima bio ravnopravan klasičnima kao violina i gitara. Tako je nastala cijela porodica glazbala,sa četiri žice i kvartnim načinom ugodbe. Jedan od tih graditelja violina Janoš Toth, je bio učitelj Lajoša Bocana.
Tamburaška glazba je bila jako popularna i u Mađarskoj u XIX. i XX. stoljeću ali je potisnuta zbog neprilika kojima je rezultirao I. svjetski rat. Kako je u Budimpešti tambura "nestala iz mode" tako se pojavila u [[Vojvodina|Vojvodini]]
== Građa ==
Redak 33:
Umjesto [[drvo|drvenih]] čivija u novije se vrijeme u glavu pričvršćuje stroj za navijanje žica, prilagođen pužolikoj glavi. Između glave i vrata je konjić s urezanom udubinom za svaku žicu. Žice idu od čivije preko konjića duž vrata i trupa, na kojem je kobilica s urezima za žice kao i na konjiću, a zapinju se na kraju trupa ozdo za zapinjače. Tambure su najčešće dugačke 70 do 95 [[centimetar]]a i to su u većini slučajeva basprimovi i kontre, ali postoje i potpuno male (prim) od 37 cm, dok se u tamburaškim zborovima upotrebljavaju i velike tambure (bas) od 140 pa do 200 cm. Trzalice su rađene od kosti (rog krave ili bika, od višnjine kore ili od orlova, paunova pera), a u novije vrijeme od [[celuloza|celuloidnih]] ili plastičnih tvari. Trzalica se drži između palca i kažiprsta, ponekad i sa srednjakom.
[[Datoteka:VDHGTC.JPG|mini|
== Vrste i sastavi ==
Redak 41:
** bisernica III
* [[Brač (
** brač I
** brač II
Redak 47:
* [[bugarija]] (kontra)
* [[Čelo (
* [[čelović]]
Redak 57:
<gallery caption="Vrste tambura" perrow="6">
File:Bisernica, instrument (size).jpg|<center>''[[bisernica]]''</center>
Image:Brac, instrument (size).jpg|<center>''[[Brač (
Image:Celovic, instrument (size).jpg|<center>''[[čelović]]''</center>
Image:Bugarija, instrument (size).jpg|<center>''[[bugarija]]''</center>
Image:Celo, instrument (size).jpg|<center>''[[Čelo (
Image:Berda, instrument (size).jpg|<center>''[[berda]]''</center>
</gallery>
| |||