Jansenizam: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
lektura+slike
Nema sažetka uređivanja
Oznaka: mobilni uređaj
Redak 1:
[[Datoteka:Cornelius Jansen by Evêque d'Ypres (1585-1638).png|mini|220px|Cornelius Jansen ([[1585.]]-[[1638.]]), biskup iz [[Ypres]]a, tvorac jansenizma.]]
'''Jansenizam''' je bio pravacvjerski pokret unutar [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]] tijekom [[17. stoljeće|17.]] i [[18. stoljeće|18. stoljeća]]. Tvorac mu je bio belgijski [[biskup]] iz [[Ypres]]a, [[Cornelius Jansen]] ([[1585.]]-[[1638.]]). po kome je i dobio naziv.
 
Dok [[renesansa]] i [[humanizam]] naglašavaju čovječju vrijednost i um, jansenisti naglašavaju [[Bog|Božju]] svemoć, čovjekovu izopačenost i nemogućnost da se čovjek spasi ako nije za spasenje [[Predodređenje|predestiniran]]. Inzistirajući na moralnoj rigoroznosti (zabilježeno je da su jansenisti redom bili turobnog raspoloženja i da su se rijetko smijali) i na stavu da će spasenje postići samo rijetki među kršćanima, okreću se naročito protiv [[Isusovci|isusovačkog]] pastoralnog dušebrižništva. Veliki sipmatizersimpatizer ovog pokreta bio je [[Blaise Pascal]].
 
Zaokružene postavke jansenizma sadržane su u knjizi ''Augustinus, seu doctrina S. Augustini de humanae naturae sanitate, aegritudine, medicina, adversus Pelagianos et Massilienses''; tu knjigu Corneliusa Jansena su po njegovoj smrti dovršili i [[1640.]] objavili njegovi suradnici. Postavke iz te knjige je Katolička Crkva osudila, te je papa [[Inocent X.]] u buli ''Cum occasione'' ([[1653.]]) izrijekom osudio pet postavki iz te knjige kao [[Hereza|hereze]]. Svih pet postavki se odnose na predestinaciju, te sudjelovanje čovjekove volje i Božje milosti: riječ je u neku ruku o detaljima katoličkog naučavanja, koji bi možda u nekoj teološkoj knjizi prošli i nezapaženo, da jansenisti nisu na tim detaljima tako predano inzistirali pokušavajući u svakom pogledu biti "katolici na kvadrat", tj. "veći katolici od pape". Npr. jansenisti su inzistirali da čini herezu onaj koji bi rekao da je Isus prolio krv (ili da je umro) "za sve ljude".<ref>[http://www.newadvent.org/cathen/08020b.htm] "Catholic Encyclopedia 1905. -1914.", "Pope Innocent X"</ref> Osudu koju je izrekao Inocent X. je u buli ''Ad sanctam Beati Petri sedem'' ([[1656.]]) ponovio papa [[Aleksandar VII.]]<ref>[http://www.newadvent.org/cathen/01128b.htm] "Catholic Encyclopedia 1905. -1914.", "Ad Sanctam Beati Petri Sedem"</ref>
Redak 12:
Konačna osuda jansenizma dolazi [[1713.]] u vidu [[Papinska bula|bule]] ''Unigenitus'', koju je izdao papa [[Klement XI.|Klement XI]], osuđujući kao krivovjernu čak 101 postavku koju je u knjizi "Abrégé de la morale de l'Evangile" iznio jansenistički teolog [[Pasquier Quesnel]]. Iznimno daroviti Quesnel je tim svojim teološkim djelom (konačno izdanje objavljeno [[1678.]] godine) bio nakanio dati definitivnu obranu jansenizma, a ona je zapravo naznačila početak kraja jansenizma. Nakon što je Katolička crkva vrlo dugo tolerirala djelovanje jansenista kao svećenika i časnih sestara u redovima Crkve (imajući osobito u vidu visoku moralnost koja ih je redom odlikovala), Klement XI. je [[1718.]] godine izdao bulu ''Pastoralis officii'', izrekavši [[Ekskomunikacija|ekskomunikaciju]] protiv jansenističkih pristalica koji odbijaju prihvatiti njegovu raniju bulu ''Unigenitus'' iz [[1713.]] Jansenisti su ipak na nekim mjestima uspijevali dalje djelovali (iz samostana Port-Royal-des-Champs su bili iseljeni [[1709.]]) zahvaljujući zaštiti koju im je pružao kardinal Louis-Antoine de Noailles, tadašnji nadbiskup Pariza.
 
U [[Nizozemska|Nizozemskoj]] su ovi događaji doveli [[1724.]] godine do stvaranja [[Starokatolička Crkva|Starokatoličke Crkve]]: pretežno kalvinistička Nizozemska je naime odbijala prihvatiti bilo kojeg katoličkog biskupa vjernog [[Rim]]u, a i djelovanje običnih svećenika je bilo teško (valja imati na umu da je katolička manjina u Nizozemskoj brojna, čak i na početku [[21. stoljeće|21. stoljeća]] ondje ima oko jedne četvrtine katolika), ali su nizozemske državne vlasti rado prihvatile jansenističke svećenike iz [[Francuska|Francuske]] i njihove pobornike sa nizozemskog govornog područja u [[Belgija|Belgiji]]. Tako je po prvi put nakon [[Reformacija|Reformacije]] bilo dozvoljeno ustoličenje "katoličkih" biskupa i formiranje biskupija koje nisu bile u uniji sa Rimom (rukopoložio ih je [[1724.]] godine Dominique Marie Varlet, biskup koji je od [[1719.]] godine bio suspendiran od strane [[Sveta stolica|Svete stolice]]). Većina nizozemskih katolika se poslije opredijelila za jedinstvo sa Rimom. Starokatolika u Nizozemskoj danas ima svega oko pet tisuća, prema preko četiri milijuna katolika.
 
==Izvori==