Razlika između inačica stranice »Stjepan Crnogorac«

Dodana 4.993 bajta ,  prije 7 godina
gotovo.
(Nova stranica: {{Radovi}} {{Infookvir životopis | ime = Stjepan Crnogorac | slika = | veličina = 125px | opis slike = | rodno_ime = | pseudonim = |...)
 
(gotovo.)
{{Radovi}}
{{Infookvir životopis
| ime = Stjepan Crnogorac
| slika = Stjepan Crnogorac.jpg
| veličina = 125px
| opis slike = Crnogorčeva slika iz lažirane putovnice SFR Jugoslavije na ime Marko Golac.
| opis slike =
| rodno_ime =
| pseudonim =
| nacionalnost = [[Hrvati|Hrvat]]
| etnicitet =
| državljantvo = [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|SFR Jugoslavija]], [[Austrija]]
| poznat_po =
| obrazovanje =
}}
 
'''Stjepan Crnogorac''' ([[Sovići]], [[Bosna i Hercegovina]], [[7. prosinca]] [[1946.]] - ''nestao u'' [[Salzburg]]u, [[3. srpnja]] [[1972.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] emigrant kojeg su oteli i ubili agenti jugoslavenske tajne policije [[UDBA|UDBEUprave državne sigurnosti]] (UDBA). Crnogorčevu otmicu i ubojstvolikvidaciju je u potpunosti je organizirala i obavilasprovela u djelo UDBA [[Socijalistička Republika Slovenija|SR Slovenije]].
 
== Životopis ==
Stjepan Crnogorac je rođen 7. prosinca 1946. u Sovićima pokraj [[Grude|Gruda]] u [[Hercegovina|Hercegovini]]. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a gimnaziju u Grudama. Nakon gimnazije upisao je Bogoslovni fakultet, ali je ubrzo od istoga odustao. Školovanje je nastavio u Austriji, gdje je upisao studij psihologije i filozofije na [[Sveučilište u Salzburgu|Sveučilištu u Salzburgu]]. U Salzburgu upoznao vlč. [[Vilim Cecelj|Vilima Cecelju]], voditelja tamošnje Hrvatske katoličke misije, koji mu je pomogao da pronađe smještaj i dobije posao u Caritasu. Crnogorac je aktivno sudjelovao u radu misije, posebice kao ministrant i pjevač u crkvenome zboru. U Salzburgu je Crnogorac upoznao nekolicinu hrvatskih studenata i mlađih "[[gastarbajter]]a", koji su kasnije bili osumnjičeni da su pomagali "Fenix skupinu", poznatiju u jugoslavenskoj javnosti kao [[Bugojanska skupina]]. Petorica Crnogorčevih prijatelja i poznanika iz Salzburga priključili su se toj devetnaesteročlanoj skupini koja je ušla na područje [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavije|SFR Jugoslavije]] [[20. lipnja]] [[1972.]] godine, s ciljem da pokrenu protujugoslavenski ustanak.<ref name="jl1">{{Citiranje www|naslov=BIVŠI DJELATNIK KOS-a OTKRIVA ‘Znam kako je hrvatskog emigranta Udba otela i ubila 1972.!’|url=http://www.jutarnji.hr/bivsi-djelatnik-kos-a-otkriva-za-jutarnji--znam-kako-je-hrvatskog-emigranta-stjepana-crnogorca-slovenska-udba-otela-i-ubila-1972--godine---/1138894/|autor=Vlado Vurušić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=[[Jutarnji list]]|format=|rad=|stranice=|dan=11. studenoga 2013.|mjesec=|godina=|preuzeto=8. siječnja 2014.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref><ref name="jl2">{{Citiranje www|naslov=EKSKLUZIVNO Evo dokaza da je hrvatskog emigranta 1975. godine ubila slovenska Udba|url=http://www.jutarnji.hr/-pronasao-sam-dokaze-da-je-martinovica-ubio-udbaski-ubojica--slovenski-publicist-natjerao-austriju-da-pokrene-istragu/1152836/|autor=Boris Orešić, Darko Tomaš|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=[[Jutarnji list]]|format=|rad=|stranice=|dan=8. siječnja 2014.|mjesec=|godina=|preuzeto=8. siječnja 2014.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref>
 
== Nestanak i likvidacija ==
Crnogorac je 3. srpnja 1972. nestao iz svog stana u Salzburgu. Slovenski istražitelj i bivši djelatnik KOS-a, Roman Leljak, je [[2013.]] godine, nakon gotovo godinu dana “kopanja” po arhivima slovenske Udbe, uspio odgonetnuti misteriozni nestanak Stjepana Crnogoraca. Prema Leljaku, Crnogorca su u pomno isplaniranoj operaciji "Pero" oteli pripadnici slovenske UDBE. Tog radnog ponedjeljka trojica suradnika UDBE, kodnih imena "Bilič", "Kovač" i "Željko", upala su u Crnogorčev stan te su ga kao pripadnici austrijske policije pod optužbom za krijumčarenje droge trebali sprovesti u postaju. Crnogorac se nije opirao, a na ulici su čekala još trojica suradnika: "Špela", "Branko" i "Boris", a u ulici na razdaljini od nekih 300 do 500 metara bila su raspoređena još trojica opservera, tzv. osiguravatelja koji su se trebali uključiti u akciju da je nešto krenulo po zlu. Crnogorca su ugurali u automobil, omamili, te s lažnim dokumentima prebacili u [[Ljubljana|Ljubljanu]]. Crnogorac se probudio u zatamnjenoj sobi ljubljanske ispostave UDBE, gdje je 4. srpnja počelo njegovo saslušanje snimljeno na tri kasete. U organizaciji same otmice sudjelovalo je oko 25 operativaca UDBE, te još najmanje 100 suradnika, informativaca i doušnika. Nakon provedene akcije, operativac slovenske UDBE Boris Mužič je pisao tadašnjem šefu republičkog SDV-a (Služba državne varnosti) Slovenije [[Silvo Gorenc|Silvu Gorencu]] šifriranu depešu DX o uspjehu operacije "Pero", te je zatraži 20.000 američkih [[dolar]]a i 70.000 [[Jugoslavenski dinar|dinara]] za isplatu suradnika koji su sudjelovali u akciji. U Ljubljani su Crnogorca nakon ispitivanja likvidirali i pokopali na, za sada, nepoznatoj lokaciji, vjerovatno oko [[Kočevski Rog|Kočevskog Roga]].<ref name="jl1"/><ref name="jl2"/>
 
Prema navodima UDBE i KOS-a, Crnogorac je pripadao najužem vodstvu koje je organiziralo operaciju Fenix, te je prema saznanjima Udbinih agenata i doušnika ubačenih među emigrante u Salzburgu pripremao još jednu skupinu, od gotovo 35 ljudi, koja se trebala ubaciti u Jugoslaviju, odnosno priključiti bugojanskoj skupini.<ref name="jl1"/>
 
Prema navodima Leljaka, Crnogorac je bio nevin mladić koji je studirao u Salzburgu i svirao u bendu, te nije imao nikakve veze s ekstremnom hrvatskom emigracijom i udruženjem [[Hrvatsko revolucionarno bratstvo]]. Leljak tvrdi da kada su Udbini agenti shvatili da nemaju Crnogorca za što osuditi, ubili su ga misleći da se za to nikada neće doznati.<ref name="jl2"/>
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
{{GLAVNIRASPORED:Crnogorac, Stjepan}}