Aleksandr Skrjabin: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Literatura: nova wikipoveznica |
m Manja dorada |
||
Redak 32:
== Glazba ==
[[File:Scriabin Cord.PNG|thumb|160px|lijevo|Skrjabinov »mistični akord«]]
[[File:Scriabin-Circle.svg|thumb|Skrjabinova predodžba [[Spektar (boja)|spektra boja]] i tonaliteta po [[Kvintni krug|kvintnom krugu]]]]
[[File:Scriabin_keyboard.svg|thumb|Klavijatura Skrjabinova svjetlosnoga glasovira]]
U ranim Skrjabinovim skladbama primjetan je utjecaj [[Frédéric Chopin|Chopina]] i [[Liszt]]a. Kasnije je upoznao glazbu [[Richard Wagner|Wagnera]], [[Ravel]]a i [[Debussy]]a pa je, nadahnut njihovim glazbenim nazorima i idejama, sve samosvjesnije počeo razvijati i vlastiti skladateljski stil. Budući da je bio izvrstan pijanist, skladao je pretežito glazbu za glasovir, ali i simfonijska djela. S vremenom je napustio tradicionalno poimanje [[tonalitet]]nosti temeljeno na tercno građenim [[akord]]ima i njihovim međusobnim funkcionalnim [[Harmonija (glazba)|harmonijskim]] odnosima te je stvorio vlastiti tonski sustav svojevrsne »superkromatike«, rabeći često i
Aleksandr Skrjabin je svoje skladateljsko poslanje shvaćao kao misaonu slobodu, kao težnju ka višem stupnju ljudske svijesti.{{fusg|3}} U posljednjem se desetljeću svoga života potpuno predao egocentričnom [[Misticizam|misticizmu]] (djelomično pod utjecajem [[Teozofija|teozofskih]] [[filozof]]a), uronivši u dekadentni, egzotično minuciozan stil koji je, na neki način, zvukovni ekvivalent t.zv. [[Art Nouveau|nove umjetnosti]].{{fusg|4}}
Redak 69:
# Belsa, Igor Fjodorowitsch: ''Alexander Nikolajewitsch Skrjabin'', Berlin: Verlag Neue Musik, 1986.
# Danuser, Hermann: ''Glazba 20. stoljeća'', Zagreb: Hrvatsko muzikološko društvo, 2007.
# Plavša, Dušan: »SKRJABIN, Aleksandr Nikolajevič«, u: Kovačević, K. (ur.), ''[[Muzička enciklopedija]]'', Zagreb: [[JLZ]], 1977., sv. 3, str. 366-368.
# Salter, Lionel: ''Vodič kroz klasičnu glazbu'', Zagreb: Mladost, 1983., str. 172-173.
# Wehrmeyer, Andreas: »Aleksandr Nikolajewitsch Skrjabin«, u: Raeburn, M. & Kendall, A. (ur.), ''GESCHICHTE DER MUSIK, Bd. IV: Das 20. Jahrhundert'', München: Kindler/Mainz: Schott, 1993., str. 171-173.
|