Torquato Tasso: razlika između inačica

Na otočiću Belvedere na rijeci Po, gdje se nalazila jedna od raskošnih rezidencija Alfonza II., prvi se put, s velikim uspjehom, 15. lipnja izvodi ''Aminta''. Ona je u hrvatskoj književnosti imala poseban status. [[Dominko Zlatarić]] preveo je ''Amintu'' na hrvatski jezik prije prvog izdanja izvornika te su to djelo ispunjeno vizijama, sanjarijama, ljubavlju pastira i nimfe u arkadijskom krajoliku intenzivno usvojili dubrovački pisci. ''Amintu'' su preradili (prepjevali) Savko Gučetić Bendevišević u djelu ''Raklica'' (oko 1600.) te [[Dživo Gundulić|Dživo (Ivan) Šiškov Gundulić]] u svojem djelu ''Radmio'' (1701.). ''Aminta'' je odmah nakon izvedbe postala vrlo popularna, do kraja stoljeća stihovi iz ''Aminte'' postali su najomiljenija uglazbljena poezija među talijanskim skladateljima. Treba podcrtati da je taj jedan od najvažnijih tekstova europske renesansne pastorale najprije objavljen na hrvatskom jeziku. Zlatarić je za svoj prijevod koristio neki rukopisni predložak, jer je Aminta do objavljivanja bila prepisivana. Zlatarić ju je tiskao u Veneciji "4. Agosta 1580." pod naslovom ''Ljubmir'', dakle to je zapravo njezino prvo izdanje (''editio princeps'') <ref>http://www.rivistadistudiitaliani.it/articolo.php?id=932 FRANO CALE. TORQUATO TASSO E LA LETTERATURA CROATA. Zagreb-Dubrovnik: P.E.N. Croatian Centre & Most/ The Bridge, 1993. 322 pp. INCONTRI CROATI DI CARLO GOLDONI. Zagreb-Dubrovnik: P.E.N. Croatian Centre & Most/ The Bridge, 1993. 251 pp. NATALIA COSTA-ZALESSOW San Francisco State University, San Francisco, California (pristupljeno 1. siječnja 2014.)</ref>