Slavko Kvaternik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 29:
== Životopis ==
Slavko Kvaternik rodio se 1878. godine u Komorskim Moravicama u obitelji Ljudevita Kvaternika i Marije rođ. Frank, podrijetlom katoličke Njemice.<ref>"Eugen Dido Kvaternik, Sjećanja i zapažanja 1925-1945, Prilozi za hrvatsku povijest.", Uredio dr. Jere Jareb, Starčević, Zagreb, 1995., ISBN 953-96369-0-6, str. 265.: ''Moj djed Ljudevit Kvaternik rođen je u Praputnjaku kraj Meje (kotar Bakar-Sušak). (...) Njegova žena, moja baka s očeve strane, Marija Frank, podrijetlom je katolička Njemica iz Bavarske. Ova obitelj nema ništa zajedničkog s onom sa strane moje majke. (...) Moja baka rođena je u Gorskom Kotaru, njezin otac, a moj pradjed, došao je iz Njemačke kao činovnik grofova Thurn i Taxis.''</ref> U obitelji Ljudevita ''Luje'' i Marije Kvaternik bilo je još troje djece: [[Petar Milutin Kvaternik|Petar Milutin]] ([[1882.]]-[[1941.]]), [[Ljubomir Kvaternik|Ljubomir]] ([[1885.
Oženio se Olgom Frank, kćerkom poznatog pravaškog političara židovskog podrijetla[[Josip Frank|Josipa Franka]], s kojom je imao dvije kćeri i sina [[Dido Kvaternik|Eugena Didu Kvaternika]], koji je postao jednim od glavnih vođa ustaške organizacije.<ref>[http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6274 Spomen područje Jasenovac: Slavko Kvaternik], pristupljeno 17.1.2014</ref>
=== Prvi svjetski rat ===
Line 35 ⟶ 38:
Nakon vojne akademije, Kvaternik služi kao stožerni časnik u Austro-ugarskoj vojsci u [[Prvi svjetski rat|Prvom svjetskom ratu]] na [[Talijansko bojište (Prvi svjetski rat)|talijanskom bojištu]]. Kvaternik je od 22. listopada 1914. do 27. veljače 1916. bio krilni pobočnik slavnom maršalu [[Svetozar Borojević|Svetozaru Borojeviću]], zatim je od siječnja 1918. bio načelnik stožera 55. k.u.k. ili 155. honvéd pješačke divizije na Sočanskom tj. Piavskom bojištu, da bi u svibnju bio prebačen u zapovjedništvo [[Sočanska armija|Sočanske armije]]. Za vrijeme rata odlikovan je najvišim njemačkim odlikovanjem [[Željezni križ|Željeznim križem I. stupnja]].
=== Kraljevina Jugoslavija ===
Line 47 ⟶ 49:
[[Datoteka:Slavko Kvaternik 3.jpeg|minijatura|lijevo|Slavko Kvaternik]]
Nakon odbijanja Vladka Mačeka da pod zaštitom Njemačke preuzme vodstvo u Hrvatskoj, u ime poglavnika A. Pavelića, uz asistenciju E. Veesenmayera, [[10. travnja]] [[1941.]] godine, nakon ulaska [[Wehrmacht|njemačke vojske]] u Zagreb proglašava Slavko Kvaternik [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisnu Državu Hrvatsku]] preko radija. Organizira privremenu vladu - Hrvatsko državno vijeće i ujedno je i premijer privremene vlade od [[10. travnja|10.]] do [[16. travnja]] [[1941.]] godine.<ref name="vojska.net" /> Nakon povratka Ante Pavelića službeno postaje drugim čovjekom [[NDH]], član je Glavnog ustaškoga stana, poglavnikov zamjenik, ministar domobranstva, doglavnik, [[krilnik|ustaški krilnik]] i [[vojskovođa]]. Sa skupinom bivših časnika austrougarske i jugoslavenske vojske organizira oružane snage NDH, te stalno posreduje u sukobima ustaških i domobranskih časnika.
Uz [[Mladen Lorković|Mladena Lorkovića]] i [[Vladimir Košak|Vladimira Košaka]], glavni je zagovornik pronjemačke politike u užem ustaškom vodstvu. Potkraj srpnja 1941. godine posjećuje [[Adolf Hitler|A. Hitlera]], a primaju ga drugi vodeći dužnosnici Trećeg Reicha (Ribbentrop, Keitel itd). Krajem kolovoza 1941. njegova supruga izvršila je samoubojstvo, navodno zbog svojega židovskoga podrijetla i uloge koju su njezin suprug, a posebno sin [[Eugen Dido Kvaternik|Eugen]] imali u [[NDH]]. Protivio se progonima pristaša [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a i politici terora koju je provodio njegov sin Eugen (kojega je u jednom razgovoru s generalom [[Edmund Glaise von Horstenau|E. Glaiseom von Horstenauom]] opisao, u duhovnom pogledu, Pavelićevim, a ne svojim sinom). Na njegovo zalaganje Ante Pavelić je u veljači [[1942.]] sazvao [[Hrvatski državni sabor]].
U rujnu 1942. godine Ante Pavelić, učvršćujući svoju apsolutnu vlast, nakon što je stekao povjerenje Nijemaca i osigurao potporu [[Siegfried Kasche|S. Kaschea]], započinje akciju za njegovo uklanjanje, obrazlažući to njegovom odgovornošću za loše stanje u oružanim snagama. Izgleda da je stanovitu ulogu imalo i Kvaternikovo nezadovoljstvo progonom Židova što su ga poticali Nijemci (Slavko Kvaternik je za pokretanje progona smatrao najodgovornijima nacističke radikale iz redova [[Volksdeutsche|Foksdojčera]]u Slavoniji i Srijemu) i sa kojim je progonom bilo povezano samoubojstvo Kvaternikove supruge Olge.<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20000208/podlistak.htm Dr. Ivan Mužić: "Progoni Židova u NDH"], 8.2.2000.</ref> Na Pavelićev zahtjev, 5. listopada 1942. godine odlazi na odmor u [[Slovačka|Slovačku]], praktično oslobođen svih dužnosti. Vratio se [[22. prosinca]] 1942. i već [[29. prosinca]] 1942. godine uputio poglavniku pismo u kojem je izjavio da se povlači iz Vlade i u poglavnikove ruke predaje Ministarstvo domobranstva, te je i formalno [[4. siječnja]] [[1943.]] godine razrješen dužnosti. Zadržao je čin vojskovođe u miru te se povukao u Austriju. Živio je na [[Semmering]]u a potom u [[Bad Gastein]]u. Istodobno je sa položaja uklonjen i njegov sin Eugen.
Neuspješno se pokušao aktivirati nakon kapitulacije Italije i u vrijeme pregovora s [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-om 1943.-44. godine. Nakon [[Svibanjska katastrofa|sloma NDH]], uhitili su ga Amerikanci ([[12. srpnja]] 1945.) i odveli u zatvor Zemaljskog suda u [[Salzburg]]u, potom u istražni zatvor u [[Gmunden]]u i u koncentracijski logor u [[Glasenbach]]u kraj [[Salzburg]]a, te [[9. rujna]] 1946. godine izručili Jugoslaviji. Osuđen je na smrt [[6. lipnja]] 1947. te je strijeljan u Zagrebu [[13. lipnja]] 1947. godine.
| |||