Latinica: razlika između inačica

{{Povijest alfabeta}}

'''Latinica''' je naziv za pismo (latinično pismo) kojim su se služili stari [[Rim]]ljani i pisma izvedena iz njega. Latinica postoji u nekoliko verzija, koje imaju između 20-40 ''slova'', koja mogu biti kurentna (''mala'') i verzalna (''velika''). Velika slova se redovno koriste na početku rečenice i nekih riječi (ovisno o verziji latinice), kao i u kraticama. Smjer pisanja je slijeva nadesno.

 

Mnogi moderni jezici preuzeli su latinicu kao svoje pismo, prilagođavajući pojedina slova vlastitom govornom sustavu. Tako su nastala slova '''j''' i '''w''', a u našem jeziku, na primjer '''č''', '''ć''', '''š''', '''ž''', '''đ'''. Danas se latinicom, osim velikog broja naroda u [[Europa|Europi]], [[Amerika|Americi]], [[Azija|Aziji]], [[Afrika|Africi]] i [[Australija|Australiji]], služe sve više, zbog lakšeg sporazumijevanja, i oni narodi koji imaju vlastita drevna pisma: Kinezi, Japanci, Indijci itd.

 

[[Kategorija:Pismo]]