Nedeljko Čabrinović: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
dodan infookvir. |
m lektura |
||
Redak 45:
Nedeljko Čabrinović rođen je u Trebinju [[20. siječnja]] [[1895.]] godine kao sin austrijskog policijskog špijuna. Od samih početaka svog školovanja nije bio baš najbolji učenik. Vjeran sebi u četrnaestoj je godini odustao od daljeg školovanja i posvetio se lutanju i trgovanju. No, od nečeg se moralo živjeti pa se zaposlio. Tako je radio kao limar, tesar i tipograf. Ni na jednom poslu koji je radio njegove kolege nisu imale baš naročito mišljenje o njemu jer je bio izrazito svadljiva osoba. Uz to ni poslodavci nisu bili previše zadovoljni njime jer nije bio naročito radišan.
Godine [[1912]]. u [[Sarajevo|Sarajevu]] je sudjelovao u tipografskom štrajku zbog čega je protjeran iz rodnog Sarajeva. Potom je radio u [[Trst]]u, [[Zagreb]]u i [[Beograd]]u. U [[Beograd]]u je našao posao u tiskari Velika Srbija, a potom u Državnoj štampariji Kraljevine Srbije. Čabrinović ne samo da je mijenjao poslove već je olako mijenjao i politička uvjerenja. Tako je prvotno bio [[Socijalizam|socijalist]], potom [[Anarhizam|anarhist]] da bi na kraju završio kao [[Nacionalizam|nacionalist]]. Ali tu je uvijek bila jedna konstanta - za što god se zalagao uvijek je to činio s jednakim žarom. U nekoj beogradskoj kavani major srpske vojske [[Vojislav Tankosić|Tankosić]] vrbovao ga je za jednog od izvršitelja plana atentata na nadvojvodu [[Franjo Ferdinand|Franju Ferdinanda]], nasljednika austrijskog trona. Nakon uspješnog vrbovanja Čabrinović se pridružio [[Gavrilo Princip|Gavrilu Principu]] i [[Trifko Grabež|Trifku Grabežu]] u vježbanju streljačkih sposobnosti u kampu za vojnu obuku. Prije polaska u Bosnu s ciljem ostvarivanja zadanog plana oprostio se s Milicom Racković, grafičkom radnicom, poklonivši joj Tipografski kalendar 1911. godine za uspomenu, s napomenom: O meni ćeš čuti za neki dan više... Iz Sarajeva se javio razglednicom Mikiši Milenkoviću, i Dragoljubu Gospiću, svojim dobrim prijateljima. U obje razglednice stavio je naslove pjesama [[Đura Jakšić|Đure Jakšića]]: "Padajte braćo!" i "Oj Vidovdane, željeni brale". Dragoljub Gospić kasnije će za njega reći kako je bio "...
Na dan atentata [[28. lipnja]] [[1914]]. Čabrinović je prvi bacio bombu na kolonu vozila kojom se vozio nadvojvoda, ali nije uspio ubiti nadvojvodu već je bomba pogodila pratnju. Vidjevši kako nije uspio u svojoj namjeri progutao je otrov te skočio preko zidića koji ga je dijelio od rijeke [[Miljacka|Miljacke]]. No, otrov je bio star (samim tim je izgubio svoja otrovna svojstva) te je izazvao samo povraćanje i mučninu u želucu. Kako je Miljacka tek nekoliko centimetara duboka rijeka za njim su skočili i ljudi iz nadvojvodina osiguranja te uhapsili Čabrinovića. Nedeljku Čabrinoviću i ostalim atentatorima organizirano je suđenje u [[listopad]]u [[1914.]] godine.
Redak 51:
Izjave koje su atentatori dali na suđenju bile su posve različite, a koje su odgovarale na pitanje zašto su počinili atentat. Od toga da su željeli biti junaci, osvetiti se za bosansko siromaštvo, željeli učiniti dobro, da su borili za [[Velika Srbija|Veliku Srbiju]] itd. Za razliku od [[Gavrilo Princip|Gavrila Principa]] Čabrinović je na suđenju, sav u suzama, izrazio kajanje zbog počinjeg zlodjela. Proglašen je krivim i kao maloljetnik osuđen na dvadeset godina zatvora. U prvim danima robije, u samici, čavlom grebe plehanu posudu za jelo urezujući slova i tako tiska svoj list ''Bomba'', kratke vijesti i poruke u nekoliko rečenica. Umro je u [[21. siječnja]] [[1916.]] godine od [[tuberkuloza|tuberkuloze]] u zatvoru u [[Terezin]]u ([[Češka]]). Poslije smrti Čabrinovića, grob mu je zaravnat i zabetoniran kako se ne bi znalo mjesto gdje je sahranjen. Kada je [[29. travnja]] [[1918]]. godine umro i [[Gavrilo Princip]], tako je postupljeno i s njim. Međutim, jedan vojnik zabilježio je mjesta u dvorištu tvrđave gdje su tijela sahranjena, pa su tako tijela, poslije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], nađena i sahranjena u Sarajevu u zajedničkoj grobnici atentatora.
Kada je [[1976]]. godine davana premijera filma ''Sarajevski atentat'', mladi glumac [[Radoš Bajić]], koji je igrao Čabrinovića, posjetio je Čabrinovićevu sestru Hristinu, koja mu je ispričala njegove posljednje riječi:
== Izvori==
|