Franz Schubert: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
gramatika
gramatika
Redak 66:
=== Kasne godine i remek-djela ===
Iako preokupiran pozornicom i kasnije svojim službenim dužnostima, Schubert je i u tim godinama pronašao vremena za pisanje velikog broja kompozicija. Završio je "Misu br. 5" (D. 678), a 1822. započeo je rad na djelu koje najviše pokazalo njegovu zrelu osobnu glazbenu viziju, VIII. simfonija u B-molu, "Nedovršena Simfonija". Razlog zašto ju je ostavio nedovršenom i danas je nepoznat, te je predmet rasprava stručnjaka. Godine 1823. Schubert, uz "Fierrabras", piše i prvi ciklus pjesama "Die schöne Müllerin" (D. 795), na poeme njemačkog pjesnika Wilhelma Müllera. Tijekom te godine piše i pjesmu "Du bist die Ruh" (D. 776).
Godine 1824. piše varijacije za [[flauta|flautu]] i klavir na pjesmu "Trockne Blumen", iz ciklusa "Die schöne Müllerin" i nekoliko gudačkih kvarteta. Piše i "Arpeggione Sonata" (D. 821), u vrijeme kada je trajala manja pomama za "arpegionne" (instrument sličan gitari). U proljeće te godine piše "Oktet u F-duru" (D. 803), a u ljeto se vraća u Zseliz. Ondje ga privlački mađarski glazbeni [[idiom]] i piše "Divertissement à la hongroise" (D. 818) za duet glasovira i "Gudački kvartet u a-molu" (D. 804). Navodno se tada uzaludno zaljubio u svoju učenicu, groficu Karoline Eszterházy, ali je samo jednejedno djelo posvetio njenom imenu "Fantazija u f-molu" (D. 940) za duet glasovira.
Neuspjesi prošlih godina, kompenzirali su se prosperitetom i srećom tijekom 1825. Strah od siromaštva je zaboravljen i proveo je ugodne ljetne praznike u [[Gornja Austrija|Gornjoj Austriji]], gdje je prihvaćen sa [[entuzijazam|entuzijazmom]]. Od 1826. do 1828., živio je u Beču i skladao, osim kratkog posjeta [[Graz]]u 1827.
 
=== Bolest i smrt ===
Usred kreativne aktivnosti njegovo zdravlje se je narušilo. Službeni razlog smrt bila je [[tifus|tifoidna groznica]], iako su iznesene i druge teorije, od kojih je jedna da je bio u tercijarnoj fazi [[sifilis]]a. Kasno u ljeto 1828. posjetio je dvorskog liječnika Ernsta Rinna, koji je potvrdio njegove sumnje da je neizlječivo bolestan te da će vjerojatno ubrzo umrijeti. Neki od simptoma koje je imao upućuju na trovanje [[živa|živom]], koja se u to vrijeme koristila kao lijek za sifilis. Na početku studenoga ponovno se razbolio. Osjećao je [[glavobolja|glavobolje]], groznicu, imao otečene zglobove i povraćao. Schubert je preminuo u Beču u dobi od 31. godine, 19. studenoga 1828. u stanu svoga brata Ferdinanda. Zadnje glazbeno djelu koje je željeo čuti bio je Beethovenov Gudački kvratet br. 14 u cis-molu, Op. 131. U skladu sa vlastitim željema pokopan je kraj Beethovena, čovjeka kojem mukojemu se divio na seoskom groblju u Währingu.
Godine 1872. u bečkom parku Stadtpark, podignut je memorijal Franzu Schubertu. Godine 1888., oba groba, i Schubertov i Beethovenov su premještena u središnje bečko groblje "Zentralfriedhof", gdje se nalaze pokraj grobova [[Johann Strauss II|Johanna Straussa II.]] i [[Johannes Brahms|Johannesa Brahmsa]]. Groblje u Währingu pretvoreno je 1925. u park, nazvan Schubert Park, a bivši grob mu je označen bistom.