Wikipedija

Branko Mikulić: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{Radovi}}
{{Infookvir političar
|ime = Branko Mikulić
|slika = Branko Mikulić.jpg
|veličina = 200px150px
|opis slike =
|malaslika =
Line 72 ⟶ 71:
}}
 
'''Branko Mikulić''' ( [[Podgrađe (Uskoplje, BiH)|Podgrađe]], [[10. lipnja]] [[1928.]] - [[Sarajevo]], [[199412. travnja]] [[1994.]]), jevisokopozicionirani biodužnosnik [[SFRJSocijalistička Republika Bosna i Hercegovina|jugoslavenski]]SR [[političarBosne i Hercegovine]]. <!-- Njegovi otacosmi Jurapo bioredu jepredsjednik [[NarodniSavezno herojiizvršno Jugoslavijevijeće|narodniSaveznog herojizvršnog vijeća]]. -->[[Socijalistička BioFederativna jeRepublika visokopozicioniraniJugoslavija|SFR komunistički dužnosnik i stranački ideologaJugoslavije]].
 
== Životopis ==
Njegov je politički mig bio znakom za medijsku harangu na [[ukazanja u Međugorju|međugorski fenomen]], fra [[Jozo Zovko|Jozu Zovku]] i sve ljude oko njega.<ref name="krupljani">[http://www.krupljani.ba/kolumne/3232-Milan-Vukovi%C4%87-Branko-Mikuli%C4%87-je-prvi-dao-etiketirati-Me%C4%91ugorje Krupljani] Milan Vuković: Branko Mikulić je prvi dao etiketirati Međugorje, autor članka Zoran Krešić, preuzeto iz [[Večernji list|Večernjeg lista]]</ref><ref>[[Milan Vuković]]: "Događaj koji mijenja svijet – Trideset godina ukazanja Kraljice mira”, </ref> Taj znak novinarima za harangu dao je na govoru na Tjentištu 4. srpnja 1981. godine, na ondašnji državni praznik [[Dan borca]].<ref name="krupljani"/> Tom je prigodom bez ustezanja izjavio "da su međugorsku Gospu izmislili kleronacionalisti".<ref name="krupljani"/> Ta je etiketa poslije bila provlačila se kroz sve optužbe i kazneni postupak kojim su teretile i progonili fra Jozu Zovku, neke mladiće iz okolice Ljubuškog te fra Ferdu Vlašića i fra Jozu Križića.<ref name="krupljani"/>
=== Podrijetlo, Drugi svjetski rat i školovanje ===
Branko Mikulić je rođen 10. lipnja 1928. godine u uglednoj [[Hrvati Bosne i Hercegovine|hrvatskoj]] obitelji iz okolice [[Bugojno|Bugojna]]. Mikulićev otac Jura je bio [[Ratarstvo|ratar]] i osvjedočeni slijedbenik [[Hrvatska seljačka stranka|HSS]]-a tj. [[Stjepan Radić|Stjepana Radića]]. Tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Mikulićev otac je bio poslanik na 2. zasjedanju [[Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije|Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije]] (AVNOJ) u [[Jajce|Jajcu]], [[29. studenoga|29.]] i [[30. studenoga]] [[1943.]] godine. Nakon rata Jura Mikulić je bio proglašen [[Narodni heroji Jugoslavije|Narodnim herojem Jugoslavije]]. Branko Mikulić je završio nižu gimnaziju u Bugojnu, nakon čega se 1943. priključio [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Narodnooslobodilačkom pokretu]]. Mikulić se nakon rata školovao na [[Ekonomski fakultet u Zagrebu|Ekonomskom fakultetu u Zagrebu]].<ref name="dani">{{Citiranje www|naslov=Nesuđeni socijalistički car|url=http://www.nwbih.com/news.cgi?ref1=1|autor=Mile Stojić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Dani Sarajevo|format=|rad=|stranice=|dan=28. listopada 2005.|mjesec=|godina=|preuzeto=22. siječnja 2014.|arhivurl=http://archive.is/ILi6s|arhivdatum=22. siječnja 2014.|citat=}}</ref><ref name="bi"> (engl.) {{Citiranje www|naslov=Branko Mikulic - socialist emperor manqué|url=http://www.bosnia.org.uk/bosrep/report_format.cfm?articleid=3058&reportid=170|autor=Mile Stojić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=www.bosnia.org.uk|format=|rad=|stranice=|dan=28. listopada 2005.|mjesec=|godina=|preuzeto=22. siječnja 2014.|arhivurl=http://archive.is/Um31I|arhivdatum=22. siječnja 2014.|citat=}}</ref>
 
=== Politička karijera ===
Bio je zaslužnim za to da je [[Olimpijske igre|Olimpijadu]] u ondašnoj Jugoslaviji dobilo Sarajevo, grad u BiH, koji nije imao nikakvu športsku infrastrukturu niti tradicije u zimskim športovima, u usporedbi sa Slovenijom.
Nakon školovanja u [[Zagreb]]u vratio se u rodno mjesto, gdje se posvetio politici. U početku je bio zastupnik Bugojna, a nakon toga zastupnik zapadnobosanskog kotara. [[1965.]] godine izabran je za tajnika [[Centralni komitet|Centralnog komiteta]] (CK) [[Savez komunista BiH|Saveza komunista BiH]] (SKBiH). [[1969.]] izabran je za predsjednika SKBiH. Mikulić se borio da SR BiH bude ravnopravna drugim federalnim jedinicama, te je ponudio razvojni program: tisuću škola, tisuću biblioteka, asfalt u svako selo, kultura i prosvjeta kao jedini način za napredak SR BiH. S mladom ekipom suradnika, među kojima su se isticali [[Hamdija Pozderac]], [[Todo Kurtović]] i [[Hasan Grabčanović]], Mikulić je započeo izgradnju sistema socijalne i nacionalne ravnopravnosti, s ciljem potpune afirmacije muslimana, te revitalizacije Hrvata na političku scenu SR BiH. Muslimani, koji su se u ranijim popisima SFRJ tretirali kao neopredijeljeni, su pod vladavinom Mikulića izborili pravo na nacionalnu samobitnost. Mikulić je bio zaslužan za ekonomski preporod zapadne [[Hercegovina|Hercegovine]], te skidanje etikete [[Ustaša – Hrvatska revolucionarna organizacija|ustaškog]], [[Klerikalizam|klerikalnog]] i neprijateljskog područja unutar Jugoslavije. Početkom [[1970.]]-ih Mikulić se energično odupro nacionalističkim i liberalnim smjerovima unutar zemlje, zastupajući čvrsti kurs [[Savez komunista Jugoslavije|Saveza komunista Jugoslavije]] (SKJ). Na taj način je preživio čistku iz [[1972.]] koja je pomela [[Hrvatsko proljeće|hrvatske]] i srpske reformističke lidere unutar Jugoslavije. Branko Mikulić je održavao blisko savezništvo sa Hamdijom Pozdercem i ostalim bosanskim muslimanima, partijskim liderima u Sarajevu, ostajući u trajnom sukobu sa dogmatskim i informbiroovskim snagama u SKJ. Svoju poziciju je učvršćivao veličanjem [[Josip Broz Tito|Titova]] kulta, tvrdeći da su svi [[Nacionalizam|nacionalizmi]] jednako opasni, te da su za SR BiH najopasniji oni iredentistički što dolaze iz [[Beograd]]a i Zagreba. Ovakva dogmatičnost rezultirala je da je stalno bio na udaru tadašnjih beogradskih liberala, [[Ljubomir Tadić|Ljubomira Tadića]], [[Dobrica Ćosić|Dobrice Ćosića]] i [[Mihailo Marković|Mihaila Markovića]]. Mikulić je uspio učiniti bosansko gospodarstvo konkurentnim, ne samo u domaćim nego i u međunarodnim razmjerima, udruživši privredne kapacitete u tzv. velike sisteme ([[Unioninvest]] Sarajevo, [[UPI Banka]] Sarajevo, [[Energoinvest]] Sarajevo, [[RMK Zenica]], [[Hepok]] [[Mostar]], [[SOKO]] Mostar i dr.). Mnogi danas tvrde kako je razvoj Bosne i Hercegovine unutar Jugoslavije bio najznačaniji poslije Drugog Svjetskog rata upravo u vrijeme kada je Branko Mikulić bio član predsjedništva SR BiH.<ref name="dani"/><ref name="bi"/> Mikulić je kao član Predsjedništva CK SKJ, na proslavi [[Dan borca|Dana borca]] na [[Tjentište|Tjentištu]] - [[Sutjeska|Sutjesci]] [[4. srpnja]] [[1981.]] godine, [[ukazanja u Međugorju]] proglasio neprijateljskim. Njegov govor je bio znak za početak žestoke medijske kampanje protiv međugorskog fenomena, fra [[Jozo Zovko|Jozu Zovku]] i sve ljude oko njega.<ref name="vl">{{Citiranje www|naslov=Komunisti su vodili žestoku kampanju protiv Međugorja|url=http://www.vecernji.hr/hrvatska/komunisti-su-vodili-zestoku-kampanju-protiv-medjugorja-534365|autor=Ivica Lučić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Večernji list|format=|rad=|stranice=|dan=5. travnja 2013.|mjesec=|godina=|preuzeto=22. siječnja 2014.|arhivurl=http://archive.is/xJeQO|arhivdatum=22. siječnja 2014.|citat=}}</ref> Od [[1982.]] do [[1984.]] obnašao je dužnost predsjednika [[Predsjedništvo SR Bosne i Hercegovine|Predsjedništva SR Bosne i Hercegovine]]. Mikulić je bio zaslužan za to da je [[XIV. Zimske olimpijske igre - Sarajevo 1984.|XIV. Zimske olimpijske igre]] dobilo Sarajevo, koji nije imao nikakvu športsku infrastrukturu niti tradicije u zimskim športovima, u usporedbi sa [[Socijalistička Republika Slovenija|SR Slovenijom]]. Uoči Olimpijade, pod pritiskom glasina da je prozvan socijalističkim carem, Mikulić se odbio useliti u novu državnu rezidenciju na Mejtašu. Olimpijada u Sarajevu je postigla izuzetan uspjeh. [[Juan Antonio Samaranch]], tadašnji predsjednik [[Međunarodni olimpijski odbor|Međunarodnog olimpijskog odbora]], je nahvalio Mikulića u jugoslavenskim i međunarodnim medijima. Dvije godine nakon Olimpijade, [[1986.]], Mikulić je bio izabran za predsjednika Saveznog izvršnog vijeća (SIV). Na čelu SIV-a, Mikulić je sastavio vijeće koje je bilo spremno nastaviti ekonomsku stabilizaciju Jugoslavije. Trinaest od njegovih 28 nominiranih članova bili su mladi ljudi, koji su u došli u SIV sa pozicija u poduzećima ili iz obrazovnih institucija. Mikulić je kao predsjednik SIV-a tada najavio smanjivanje inflacijske stope za 90 posto. Mikulić je podnio ostavku na poziciju SIV-a 16. ožujka 1989. godine, nakon čega se vratio u Sarajevo.<ref name="dani"/><ref name="bi"/>
 
=== Obitelj i smrt ===
Mikulić je bio oženjen za Rajku Mikulić, sa kojom je imao kćer Planinku i sina Rodoljuba koji danas živi u Zagreb.<ref name="dani"/><ref name="bi"/> Branko Mikulić je umro 12. travnja 1994. godine i sahranjen je na sarajevskom groblju Sv. Josipa u nazočnosti oko 2.000 ljudi.<ref>{{Citiranje www|naslov=Onaj bez kojeg ne bi bilo tako kako je bilo|url=http://www.bosanskaposta.no/vise.php?article_id=578&category_id=8|autor=Mile Lasić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=www.bosanskaposta.no|format=|rad=|stranice=|dan=11. ožujka 2009.|mjesec=|godina=|preuzeto=22. siječnja 2014.|arhivurl=http://archive.is/HQ7To|arhivdatum=22. siječnja 2014.|citat=}}</ref>
 
== Citati ==
{{citat|Dokle su kleronacionalisti u stanju da idu, pokazuje i najnoviji primjer iz Čitluka, gdje su kao u prvim poslijeratnim godinama, kada su se ostaci poraženog klasnog neprijatelja svim sredstvima borili protiv mlade narodne vlasti ponovo izmislili svoju "gospu", kojom zastrašuju neuke ljude, pokušavaju ih "žedne preko vode prevesti" to jest politički izmanipulirati i upregnuti u kola onih što rade protiv interesa naših naroda i narodnosti. Pojedinci su se, izgleda, do te mjere obezobrazili da smo već postali dužni kazati da preko toga više nećemo prelaziti. Vinovnike svega toga treba javno imenovati i onemogućiti da ostvare svoje mračne namjere da naše ljude, posebno omladinu ponovo razdvajaju i zavađaju na vjerskoj i nacionalnoj osnovi i tako stvore uslove za miješanje iz inostranstva u naše unutrašnje stvari i za pritiske na nezavisnost i teritorijalni integritet Jugoslavije.<ref name="vl"/>|Branko Mikulić o [[Ukazanja u Međugorju|međugorskom fenomenu]] 4. srpnja 1981. godine na proslavi [[Dan borca|Dana borca]] na Tjentištu - Sutjesci.}}
 
== Izvori ==
Line 86 ⟶ 94:
 
{{GLAVNIRASPORED:Mikulić, Branko}}
[[Kategorija:Jugoslavenski političari]]
[[Kategorija:Životopisi, Uskoplje]]
[[Kategorija:Hrvati u BiH]]
[[Kategorija:Hrvatski komunisti u drugoj Jugoslaviji]]
[[Kategorija:Partizani]]
[[Kategorija:Predsjednici Saveznog izvršnog vijeća]]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Branko_Mikulić"