Branko Mikulić: razlika između inačica

Nakon školovanja u [[Zagreb]]u vratio se u rodno mjesto, gdje se posvetio politici. U početku je bio zastupnik Bugojna, a nakon toga zastupnik zapadnobosanskog kotara. [[1965.]] godine izabran je za tajnika [[Centralni komitet|Centralnog komiteta]] (CK) [[Savez komunista BiH|Saveza komunista BiH]] (SKBiH). [[1969.]] izabran je za predsjednika SKBiH. Mikulić se borio da SR BiH bude ravnopravna drugim federalnim jedinicama, te je ponudio razvojni program: tisuću škola, tisuću biblioteka, asfalt u svako selo, kultura i prosvjeta kao jedini način za napredak SR BiH. S mladom ekipom suradnika, među kojima su se isticali [[Hamdija Pozderac]], [[Todo Kurtović]] i [[Hasan Grabčanović]], Mikulić je započeo izgradnju sistema socijalne i nacionalne ravnopravnosti, s ciljem potpune afirmacije muslimana, te revitalizacije Hrvata na političku scenu SR BiH. Muslimani, koji su se u ranijim popisima SFRJ tretirali kao neopredijeljeni, su pod vladavinom Mikulića izborili pravo na nacionalnu samobitnost. Mikulić je bio zaslužan za ekonomski preporod zapadne [[Hercegovina|Hercegovine]], te skidanje etikete [[Ustaša – Hrvatska revolucionarna organizacija|ustaškog]], [[Klerikalizam|klerikalnog]] i neprijateljskog područja unutar Jugoslavije. Početkom [[1970.]]-ih Mikulić se energično odupro nacionalističkim i liberalnim smjerovima unutar zemlje, zastupajući čvrsti kurs [[Savez komunista Jugoslavije|Saveza komunista Jugoslavije]] (SKJ). Na taj način je preživio čistku iz [[1972.]] koja je pomela [[Hrvatsko proljeće|hrvatske]] i srpske reformističke lidere unutar Jugoslavije. Branko Mikulić je održavao blisko savezništvo sa Hamdijom Pozdercem i ostalim bosanskim muslimanima, partijskim liderima u Sarajevu, ostajući u trajnom sukobu sa dogmatskim i informbiroovskim snagama u SKJ. Svoju poziciju je učvršćivao veličanjem [[Josip Broz Tito|Titova]] kulta, tvrdeći da su svi [[Nacionalizam|nacionalizmi]] jednako opasni, te da su za SR BiH najopasniji oni iredentistički što dolaze iz [[Beograd]]a i Zagreba. Ovakva dogmatičnost rezultirala je da je stalno bio na udaru tadašnjih beogradskih liberala, [[Ljubomir Tadić|Ljubomira Tadića]], [[Dobrica Ćosić|Dobrice Ćosića]] i [[Mihailo Marković|Mihaila Markovića]]. Mikulić je uspio učiniti bosansko gospodarstvo konkurentnim, ne samo u domaćim nego i u međunarodnim razmjerima, udruživši privredne kapacitete u tzv. velike sisteme ([[Unioninvest]] Sarajevo, [[UPI Banka]] Sarajevo, [[Energoinvest]] Sarajevo, [[RMK Zenica]], [[Hepok]] [[Mostar]], [[SOKO]] Mostar i dr.). Mnogi danas tvrde kako je razvoj Bosne i Hercegovine unutar Jugoslavije bio najznačaniji poslije Drugog Svjetskog rata upravo u vrijeme kada je Branko Mikulić bio član predsjedništva SR BiH.<ref name="dani"/><ref name="bi"/> Mikulić je kao član Predsjedništva CK SKJ, na proslavi [[Dan borca|Dana borca]] na [[Tjentište|Tjentištu]] - [[Sutjeska|Sutjesci]] [[4. srpnja]] [[1981.]] godine, [[ukazanja u Međugorju]] proglasio neprijateljskim. Njegov govor je bio znak za početak žestoke medijske kampanje protiv međugorskog fenomena, fra [[Jozo Zovko|Jozu Zovku]] i sve ljude oko njega.<ref name="vl">{{Citiranje www|naslov=Komunisti su vodili žestoku kampanju protiv Međugorja|url=http://www.vecernji.hr/hrvatska/komunisti-su-vodili-zestoku-kampanju-protiv-medjugorja-534365|autor=Ivica Lučić|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Večernji list|format=|rad=|stranice=|dan=5. travnja 2013.|mjesec=|godina=|preuzeto=22. siječnja 2014.|arhivurl=http://archive.is/xJeQO|arhivdatum=22. siječnja 2014.|citat=}}</ref> Od [[1982.]] do [[1984.]] obnašao je dužnost predsjednika [[Predsjedništvo SR Bosne i Hercegovine|Predsjedništva SR Bosne i Hercegovine]]. Mikulić je bio zaslužan za to da je [[XIV. Zimske olimpijske igre - Sarajevo 1984.|XIV. Zimske olimpijske igre]] dobilo Sarajevo, koji nije imao nikakvu športsku infrastrukturu niti tradicije u zimskim športovima, u usporedbi sa [[Socijalistička Republika Slovenija|SR Slovenijom]]. Uoči Olimpijade, pod pritiskom glasina da jega prozvanzovu socijalističkim carem, Mikulić se odbio useliti u novu državnu rezidenciju u centru Sarajeva, na [[Mejtaš|Mejtašu]]. Olimpijada u Sarajevu je postigla izuzetan uspjeh. [[Juan Antonio Samaranch]], tadašnji predsjednik [[Međunarodni olimpijski odbor|Međunarodnog olimpijskog odbora]], je nahvalio Mikulića u jugoslavenskim i međunarodnim medijima. Dvije godine nakon Olimpijade, [[1986.]], Mikulić je bio izabran za predsjednika Saveznog izvršnog vijeća (SIV). Na čelu SIV-a, Mikulić je sastavio vijeće koje je bilo spremno nastaviti ekonomsku stabilizaciju Jugoslavije. Trinaest od njegovih 28 nominiranih članova bili su mladi ljudi, koji su u došli u SIV sa pozicija u poduzećima ili iz obrazovnih institucija. Mikulić je kao predsjednik SIV-a tada najavio smanjivanje inflacijske stope za 90 posto. Mikulić je podnio ostavku na poziciju SIV-a 16. ožujka 1989. godine, nakon čega se vratio u Sarajevo.<ref name="dani"/><ref name="bi"/>