Ritam i blues: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m nepostojeća poveznica |
|||
Redak 21:
Prisutnost jakog plesnog [[ritam (glazba)|ritma]] značajni su elementi koje koristi R&B glazba iz stila kojeg sviraju blues i jazz glazbenici. Ritam i blues imao je izrazito urbani stil, odražavajući želju mnogih mladi Afroamerikanaca na udaljenost od domaćih asocijacija i tradicionalnog bluesa. Uspješne nastupe u nastajanju ove tradicije imao je [[saksofon|saksofonista]] Louis Jordan i njegov sastav 'the Tympany Five'<ref name="RNBH"/>.
[[1948.]] godine [[diskografija|diskografska kuća]] RCA Victor objavljuje crnačku glazbu pod nazivom ''Rhythm and blues''. U toj godini, Louis Jordan dominira na vrhu top ljestvica, gdje zauzima prvo mjesto sa dvije skladbe u R&B stilu i sa tri skladbe u [[boogie-woogie]] verziji<ref>[
[[1949.]] godine izraz ''rhythm and blues'' zamjenjuje Billboardovu kategoriju ''Harlem Hit Parade''<ref>Cohn, Lawrence; Aldin,Mary Katherine; Bastin,Bruce [rujan 1993]. Nothing but the Blues: The Music and the Musicians. Abbeville Press.</ref>. Također iste godine skladba "The Huckle-Buck" od saksofoniste Paula Williamsa zauzima #1 na R&B top ljestvici i tamo se zadržava čitavu godinu. [[Književnik]], [[glazbenik]] i aranžer Andy Gibson, skladbu je opisao kao "dirty boogie", zbog toga što je masna i neprilična<ref>[http://www.imdb.com/name/nm1444711/bio Andy Gibson (II) - Biography]</ref>. Koncerti Paula Williamsa i His Hucklebuckersa bili su puni znoja i buntovničke naravi. [[lirika|Tekstovi]] Roya Alfreda ((koji je kasnije [[1955.]] napisao uspješnicu "The Rock and Roll Waltz"), bili su blago seksualno sugestivni, a jedan tinejdžer iz [[Philadelphia|Philadelphie]] rekao je "Taj 'Hucklebuck' je bio vrlo neugodan za ples"<ref>[http://www.wfmu.org/LCD/26/huck1.html ''Hucklebuck!'']</ref><ref>[http://www.wfmu.org/LCD/26/huck2.html ''Hucklebuck!'']</ref>. Također 1949. novu verziju blues skladbe "Ain't Nobody's Business" iz negdje [[1920-ih]], obradili su Jimmy Witherspoon i Louis Jordan i the Tympany Five i sa njom zauzeli #4 na top ljestvici, a kasnije su opet zauzeli #5 sa skladbom "Saturday Night Fish Fry"<ref>[
===Početak i sredina 1950-ih===
[[grčka|Grčki]] Amerikanac Johnny Otis, koji je potpisao za Savoy Records, radeći [[1950-ih]] sa Afroamerikancima objavljuje mnoge R&B uspješnice, uključujući i "Double Crossing Blues", "Mistrustin' Blues" i "Cupid's Boogie", koje zauzimaju #1 na R&B top ljestvicama. Otis drži top deset najvećih hitova [[1951.]] godine. Ostali hitovi su; "Gee Baby", "Mambo Boogie" i "All Nite Long"<ref>[
Tijekom 1950-ih, klasični R&B dobiva svu veću naklonost izdavačkih kuća i prelazi granice drugih žanrova kao što su [[jazz]] i [[rock and roll]]. To je bio jaki ritmički stil i tradicionalni blues, koji se počeo oblikovati u [[New Orleans]]u. Glazbenici poput Professora Longhaira, poznati po žestokom pianino stilu, imali su veliki utjecaj u definiranju zvuka ranih melodija.
Redak 45:
[[Kinematografija|Filmska industrija]] također prati velike R&B i rock and roll glazbenike poput [[Little Richard|Littla Richarda]], [[Chuck Berry|Chucka Berrya]], [[Fats Domino|Fatsa Dominoa]], [[Big Joe Turner|Big Joe Turnera]], [[The Treniers|The Treniersa]], [[The Platters|The Plattersa]] i [[The Flamigos|The Flamigosa]] i sve prikazuje na velikom ekranu. Neki od tih glazbenih filmova su ''Don't Knock the Rock''<ref>[http://www.imdb.com/title/tt0049152/ ''Imdb.com''] - Don't Knock the Rock</ref> i ''Rock Around the Clock''<ref>[http://www.imdb.com/title/tt0049682/ ''Imdb.com''] - Rock Around the Clock</ref>.
Dvije snimke od [[Elvis Presley|Elvisa Presleya]] koje je [[1957.]] godine napravio u R&B stilu, "Jailhouse Rock" i "Treat Me Nice" zauzimaju #1 na top ljestvicama i "All Shook Up" #5, i to je tada bio preokret da jedan bijeli izvođač bude prihvaćen u žanru koji je bio sinonim za crnačku glazbu<ref>[
[[1959.]] godine, dvije [[diskografija|izdavačke kuće]] postaju vlasništvo dvaju crnaca od kojih je jedna vrlo uspješni Motown Records Berrya Gordya. a druga SAR Sama Cookea<ref>Robert Palmer, ([[19. rujna]] [[1995.]]), ''Rock & Roll: An Unruly History''. Harmony. ISBN 978-0517700501.</ref>. Brook Benton nalazi se na vrhu R&B top ljestvica 1959. i [[1960.]] godine gdje sa svojim uspješnicama zauzima #1 i #2. Benton je imao topao glas što je privuklo veliki broj slušatelja, a njegove ga balade dovele do usporedbe s izvođačima kao što su [[Nat King Cole]], [[Frank Sinatra]] i Tony Bennett<ref>Tom Simon, [http://www.shewins.com/bio.htm "Brook Benton Biography"] - Osvrt od [[23. prosinca]] [[2007.]]</ref>. Lloyd Price, koji je 1952.g. ima uspješnicu "Lawdy Miss Clawdy" na #1, ponovno 1959. dolazi na vrh top ljestvica sa skladbama "Stagger Lee" na #1 i "Personality" na #5<ref>[
===1960-ih i kasnije===
|