Vinko Nikolić: razlika između inačica

Prigodom preseljavanja, [[27. ožujka]] [[1946.]] godine, iskočio je iz vlaka te postao političkim emigrantom.<ref name="Bio-biblio"/> U prvo vrijeme boravi u izbjegličkome logoru Fermo a poslije toga u Rimu gdje upisuje poslijediplomski studij slavistike i počinje raditi na doktorskoj tezi o modernoj hrvatskoj poeziji.<ref name="tko je tko"/> Budući su okolnosti postajale sve nepovoljnije u Italiji, jer su brojni hrvatski građani u izbjeglištvu bili uhićivani i izručivani Jugoslaviji, odlučuje napustiti Italiju i odlazi u [[Južna Amerika|Južnu Ameriku]]. U [[Argentina|Argentinu]] je došao [[8. lipnja]] [[1947.]] godine, u grad [[Buenos Aires]]. Ondje se ubrzo angažirao u novinarskom radu, te je već za par mjeseci, [[1. rujna]] [[1947.]] godine, zajedno s [[Franjo Nevistić|Franjom Nevistićem]], pokrenio, i do lipnja [[1950.]] godine uređivao, zbornik ''[[Hrvatska (časopis, Buenos Aires)|Hrvatska]]''. Iste godine zajedno s [[Antun Bonifačić|Antunom Bonifačićem]] pokreće časopis ''[[Hrvatska revija]]'', koji je uređivao od prvog broja iz [[1951.]] godine do kraja života.

 

 

U svojim člancima često se bavio i emigrantskim listom ''[[Ave (časopis)|Aveom]]'', a obrađivao je i listove ''[[Hrvatski vitez]]'', ''[[Oganj (Essen)|Oganj]]'', ''[[Novi život (časopis)|Novi život]]'', ''[[Za Boga i Hrvatsku]]'', [[Chicago|čikašku]] ''[[Danica (Chicago)|Danicu]]'', ''[[La Croatie]]'', ''[[Osoba i duh|Osobu i duh]]'', ''[[Islam (Pariz)|Islam]]'', ''[[Glasnik Društva muslimana Austrije]]'', ''[[Hrvatski radnik]]'', ''[[Hrvatska gruda|Hrvatsku grudu]]'', ''[[Hrvatska sloboda (München)|Hrvatsku slobodu]]'', ''[[Rakovica (Dortmund)|Rakovicu]]'', autor je nekrologa [[Vilim Cecelja|Ceceljinom]] ''[[Glasnik Srca Isusova i Marijina|Glasniku]]''...