Sjeničak: razlika između inačica

Ukidanjem Vojne krajine u drugoj polovini [[19. stoljeće|19. stoljeća]] graničarima su ukinute stare pravice i povlastice, a porezi su se neprestalno povećavali. Osnažen je i pokret protiv nasilne [[mađarizacija|mađarizacije]]. Misleći da su došli da na crkvu izvjese mađarsku zastavu, seljaci su 21. rujna [[1897.]] vilama, motikama, sjekirama i pokojim štucem napali tročlanu komisiju koja je iz Zagreba došla da - razmjerava zemljište. Došljaci su za čas bili opkoljeni razjarenom masom i ubijeni. Nekoliko dana poslije žandari iz [[Lasinja|Lasinje]] i vojnici iz [[Petrinja|Petrinje]] uhapsiliuhitili su više desetaka ljudi i žena. Pred [[Kraljevski sudbeni sto|Kraljevskim sudbenim stolom]] u [[Zagreb]]u izvedeno je 48 Sjeničaraca optuženih za ubojstva, zločin i pobunu. Osuđeno je 19 osoba, a od toga 11 na smrt (3 od tih osuda su bile izvršene). Buna u Sjeničaku je bila posljednja [[seljačka buna]] u Hrvatskoj u 19. stoljeću<ref>[[Stjepan Antoljak]]: Bune pučana i seljaka u Hrvatskoj, Matica hrvatska Zagreb, 1956.</ref>.