Razlika između inačica stranice »Andro Vid Mihičić«

Lektura
(popravljanje)
(Lektura)
== Životopis ==
 
Andro Vid Mihičić školovao se na [[Košljun|Košljunu]] i, [[Badija|Badiji]] i [[Dubrovnik|Dubrovniku]], a zahvaljujući don [[Frane Bulić|Frani Buliću]] dobiva stipendiju za studij u [[Pariz|Parizu]]. Završio je studij povijesti umjetnosti, estetike i psihologije na [[Sorbona|Sorboni]] 1927. godine.<ref name="Dlaka">Irena Dlaka, Ostavština Andra Vida Mihičića – intimna zbirka umjetnina i misli,Muzeologija 43/44, 2007. </ref> Radio kao profesor u Dubrovniku (1932.), potom u franjevačkoj gimnaziji na Badiji (1933.-1944). Aktivno se uključuje u partizanski pokret i izlazi iz franjevačke službe. Neposredno nakon završetka rata dvije je godine radio kao kustos splitske Galerije umjetnina, da bi 1947. bio imenovan kustosom Moderne galerije u Zagrebu. Iste godine pozvan je na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je, kao sljednik Ljube Babića, predavao povijest umjetnosti do umirovljenja 1966. godine.<ref>Enciklopedija hrvatske umjetnosti, Knjiga 1, HLZ 1995., str.572.</ref> Svoju zbirku "umjetnina i misli” Mihičić je 1988. godine darovao svome rodnom kraju,(zbirka. Zbirka njegovih rukopisa i djela [[Frano Kršinić|Kršinića]], [[Emanuel Vidović|Vidovića]], [[Antun Augustinčić|Augustinčića]], [[Vanja Radauš|Radauša]], [[Kerdić|Kerdića]], [[Krstulović|Krstulovića]], [[Želimir Janeš|Janeša]], [[Ivan Meštrović|Meštrovića]], [[Motika|Motike]], [[Ivan Aralica|Aralice]], [[Vladimir Filakovac|Filakovca]], [[Omer Mujadžić|Mujadžića]], [[Vjeko Parać|Paraća]] nalaze se u palači Fritzy u [[Mali Lošinj|Malom Lošinju]], sjedištu [[Lošinjski muzej|Lošinjskog muzeja]]. <ref>[http://www.kvarner.hr/kultura/likovnost.html Nataša Šegota Lah:LIKOVNA BAŠTINA]</ref>
: Posljednja misao koju je zapisao uklesana je na njegov grob u Belom: “''Pred tajnom smrti svaki je čovjek mali''.”<ref name="Dlaka"/>
 
== Djela ==
Objavio je knjige: O kiparu Dujmu Peniću, Pariz 1930. Zbirke pjesama Sonde i Stope u prahu, Beli, 1988. te Kucanje na vratima tajne i Prividi i slutnje, 1990./91.
* O kiparu Dujmu Peniću, Pariz 1930.
* Zbirke pjesama Sonde i Stope u prahu, Beli, 1988.
* Kucanje na vratima tajne i Prividi i slutnje, 1990./91.
Objavljivao je likovne zapise u periodičnim izdanjima od 1923., poslije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] u časopisima Bulletin JAZU i Marulić.
 
 
 
== Izvori ==
332

uređivanja