Ugarska je voda bila poznata diljem Europe tijekom mnogih stoljeća, a sve do pojave [[kolonjska voda|kolonjske vode]] u 18. stoljeću bila je najpopularniji miris i lijek u uporabi. Slično ostalim biljnim i cvjetnim proizvodima ugarska vodica nije bila samo puki (ili čak glavni) miris nego i vrijedan lijek; rani recepti savjetuju da se korisnik njome pere, ali i da je pije radi postizanja najveće koristi od nje.
Iako je bio vrlo rašireni [[srednji vijek|srednjovjekovni]] [[lijek]], i danas se rabi, pogotovo kao [[parfem]]. Kraljici [[Elizabeta Ugarska|sv. Elizabeti PoljskojUgarskoj]], kojoj sega srednjovjekovna legenda pripisuje, služio je za [[ljepota|ljepotu]] te [[masaža|masiranje]] [[paraliza|paraliziranih]] udova i gihta od kojih je bolovala kraljica pred kraj života. Prema [[legenda|legendi]], mađarska kraljica Elizabeta Ugarska bolovala je od gihta i [[reuma|reume]], ali je bolest uspjela izliječiti parfemskom vodicom od destilata [[ružmarin]]a, [[lavande]] i [[metvica|metvice]] (prema nekim autorima sastav je ružmarin, [[cedar]] i terpentin). Vodicu je upotrebljavala i u [[kozmetika|kozmetičke]] svrhe, pa je uspjela toliko pomladiti lice i tijelo da ju je u njezinoj 72 godini zaprosio mladi poljski [[kralj]]. Ta čuvena parfemska vodica predstavljena je europskoj eliti 1370. u [[Pariz]]u na dvoru [[Karlo V., car Svetog Rimskog Carstva|Karla V. Mudrog]].<ref>[http://alternativa.hr/content/view/764/199/] "Ružmarin je najljupkiji i najčarobniji zimzeleni grm", www.alternativa.hr, 2011.</ref>
