Razlika između inačica stranice »Kult osobnosti«

bez sažetka
m (Slika DR_1940_744_Adolf_Hitler.jpg je uklonjena jer ju je na Commonsu obrisao Fastily)
Kult ličnosti često nalikuje na [[religija|religiju]] zamijenujiče obožavanje društva prema „velikim vođi“ države.
 
Oblici kultova ličnosti su karakteristične za mnoge [[diktatura|diktature]], ali mogu i postojati u demokratskim sustavima. Različiti kultovi ličnosti su postojali primjerice u [[fašizam|fašistickoj]] Italiji [[Benito Mussolini]]ja, [[nacionalsocijalizamfašizam|nacionalsocijalističkojfašistickoj]] Njemačkoj [[Adolf Hitler]]a, te [[realsocijalizam|realsocijalističkim]] diktaturama poput [[Rumunjska|Rumunjske]],[[Kina|Kine]], [[Sovjetski Savez|Sovjetskoga Saveza]] ili [[SFRJSeverna Koreja|JugoslavijeSeverne Koreje]].
 
Izraz je prvi put upotrijebio [[Nikita Hruščov]] u izvještaju na zatvorenoj sjednici 20. kongresa [[Komunistička stranka Sovjetskog Saveza|Komunističke stranke Sovjetskog Saveza]] (1956.), u kojemu je apologiju [[Staljin|Josifa Visarionoviča Staljina]] i cijeli sustav političkih, propagandnih i represivnih mjera koji se tom apologijom služio osobito u tijeku posljednja dva desetljeća Staljinove vlasti označio kao [[kult]] ličnosti. To doba je također nazvano "razdobljem kulta ličnosti". U opisu navedenoga navođeni su: zloupotreba vlasti, represalije protiv političkih protivnika, koje su uključivale i njihovo uništenje, partijske [[čistke]], masovno deportiranje "neprijatelja naroda", često i posve neupućenih građana. Sve te zloupotrebe, golemih razmjera i posljedica, trebale su, uz falsifikate o povijesnim događajima i Staljinovoj ulozi u njima, osigurati nesmetano provođenje Staljinove samovoljne vlasti. Kult ličnosti se diferncirao kao poseban oblik [[autokracija|autokratske]] vladavine koja se temelji na posvemašnoj [[birokracija|birokratizaciji]] društvenog i političkog života.
Anonimni suradnik