Kartuzijanski red: razlika između inačica

Poput drugih kontemplativnih zajednica, kartuzijanci u Srednjoj Europi su bili raspušteni, a njihovihnjihova 24 samostana nacionalizirana mjerama prosvijećenog apsolutiste [[Josip II., car Svetog Rimskog Carstva|cara Josipa II.]] pod naslovom "Patent o vjerskoj toleranciji" iz 1781. godine. Francuska revolucija je na takavsličan način zatvorila svih 122 kartuzija u Francuskoj (obnovljene su nakon pada Napoleona); što su [[Sekularizam|sekularističke]] vlasti Francuske Republike ponovile 1901. godine (Velika Kartuzija je bila ponovno otvorena tek 1940. godine). Nacionalizaciju tih samostana i zabranu života u kartuzijama bile su u doba ujedinjenja Italije u drugoj polovini 19. stoljeća odredile i vlasti Kraljevine Italije.<ref>[http://www.newadvent.org/cathen/03388a.htm "Catholic Encyclopedia" 1917.: "The Carthusian Order"], pristupljeno 30.1.2014.</ref>

U raznim zemljama Europe, u Južnoj Koreji, Sjedinjenim Američkim Državama, Brazilu i Argentini djeluje danas 18 kartuzija za redovnike, te 6 za redovnice.<ref>[http://www.chartreux.org/en/houses/ Službene stranice Velike Kartuzije: "The charterhouses in the world"], pristupljeno 30.1.2014.</ref>. U njima živi oko 400 redovnika i redovnica.