Pokretna traka: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Otvorio Pokretna traka
 
Nadopunio Pokretna traka
Redak 3:
[[Datoteka:Ford assembly line - 1913.jpg|mini|desno|250px|Fordova [[montažna traka]] (1913.)]]
 
'''Pokretna traka''' (ili '''trakasti transporter''') se u osnovi sastoji od beskrajne [[guma|gumene]] ili [[plastika|plastične]] trake i dva bubnja,od kojih je jedan pogonski a drugi služi za zatezanje trake. Može prenositi [[Roba|robu]] vodoravno i koso (ponekad i vertikalno), a [[kut]] nagiba ovisi od izbora pokretne trake i sipkosti [[materijal]]a. Pokretne trake su bitan čimbenik u suvremenoj [[industrija|industriji]]. Koriste se za [[prijevoz]] materijala iz jednog procesa u drugi, u suradnji s različitom prijevoznom i [[strojevi|strojnom opremom]]. Važnost pokretnih traka često je zanemarena jer se one uobičajeno promatraju kao dio opreme koji ne stvara probleme i koji radi dugo vremena bez kvara. [[Konstrukcija]] pokretnih traka stalno se poboljšava, pa su postali neizbježan dio suvremene industrije i svakodnevnoga života. Otkriće [[elektricitet]]a i [[elektromotor|električnih motora]] omogućio je izradu pokretnih traka za prijevoz materijala i ljudi u proizvodnim postrojenjima, [[tvornica]]ma, [[rudnik|rudnicima]], [[luka]]ma, [[skladište|skladištima]], [[zračna luka|zračnim lukama]], [[trgovina]]ma, i drugo. Industrije koje ih koriste su [[automobil]]ska, računalna i elektronička industrija, [[poljoprivreda]], proizvodnji hrane i pića, avionska, farmaceutska, kemijska industrija, za tisak novina i pakiranje, rudarstvo, metalurgija i druge. <ref> [http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/Skripta_Proaut_veljaca_2013.pdf]
Prof. dr. sc. Nedjeljko Perić, Prof. dr. sc. Ivan Petrović, Doc. dr. sc. Mario Vašak : "Procesna automatizacija ", FER, 2013.</ref>
 
Danas se u proizvodnji pokretnih traka uobičajeno koriste: [[pamuk]], [[tkanina]], [[Koža (materijal)|koža]], neopren, [[najlon]], [[poliester]], poliuretan, uretan, [[PVC]], [[guma]], [[silikon]] i [[čelik]]. Izbor materijala uvjetovan je stvarnom primjenom pokretne trake. Pokretna traka ima isto veliku primjenu u unutrašnjem prijevozu. Odlikuje se povoljnim svojstvima, kao što su jednostavna [[konstrukcija]], vrlo mala potrošnja [[energije|energije]] u odnosu na masu prevezene robe, miran rad, i drugo.
Line 27 ⟶ 28:
[[Henry Ford]] je 1913. u svojem pogonu ''Rouge'' u Dearborneu ([[Michigan]]) uveo [[Montažna traka|ugradbenu liniju]] na osnovi pokretne trake, za sastavljanje svojega vrlo popularnog automobila Model-T, što je omogućilo veliko povećanje proizvodnje. Vrijeme potrebno za sklapanje limene oplate (sašije) smanjeno je s 12 sati i 30 minuta na 2 sata i 40 minuta, a od 1914. na 1 sat i 30 minuta. U idućih deset godina svi proizvođači automobila počeli su koristiti pokretne trake za sklapanje. Tako su one postale uobičajen način prijevoza teške i velike robe unutar tvornica.
 
Jedna od prekretnica u povijesti razvoja pokretnih traka bila je uvođenje sintetičkih materijala za trake. To je počelo tijekom [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], ponajviše zbog nestašice prirodnih materijala poput pamuka, gume i platna. <ref> Lovrin, Debelić: “Povijest trakastih konvejera”, hrcak.srce.hr/file/48480, 2014.</ref>
 
== Zanimljivosti ==
Najdulja pokretna traka na svijetu nalazi se u [[Zapadna Sahara|Zapadnoj Sahari]]. Duga je 98 [[kilometar]]a, od [[rudnik]]a [[Fosfati|fosfata]] u Bu Craau do obale [[Atlantski ocean|Atlantskoga oceana]] u [[El Aaiún]]u. Najdulja pojedinačna pokretna traka prevozi [[vapnenac]] i škriljevac od Meghalaye u [[Indija|Indiji]] do Sylheta u [[Bangladeš]]u i duga je 17 kilometara.
 
Vrlo zanimljiva, praktična i zabavna primjena pokretne trake vidljiva je u [[suši]] (ili ''sushi'') [[restoran]]u, gdje se tanjuri sa sušijem (raznolikom sirovom ribom) nalaze na okretnoj pokretnoj traci, koja putuje kroz restoran i prolazi pokraj svakog stola, tj. gosta, brzinom od 8 [[centimetar]]a u sekundi. Gosti mogu naručiti jelo ili pak jednostavno uzeti što žele od svježe pripremljenog sušija s putujuće pokretne trake. Pokretnu traku za takvu vrstu restorana u [[Japan]]u je izumio Yoshiaki Shiraishi 1958., jer je imao problema s osobljem u svojemu malom restoranu i poteškoće pri njegovu samostalnom vođenju.
 
== Izvori ==
{{izvori}}