Franjo Ferdinand: razlika između inačica

Franjo Ferdinand je za Sarajevo krenuo iz Beča [[23. lipnja]] 1914. posebnim vlakom do [[Trst]]a. Potom je vojnim brodom [[SMS Viribus Unitis]] doplovio do ušću [[Neretva|Neretve]], te se nakon toga ukrcao na jahtu [[Dalmat]] kojom je doplovio do [[Metković]]a gdje mu je bio pripremljen svečani doček.<ref name="mt">{{Citiranje www|naslov=Posljednji brod Austro-Ugarske flote|url=http://www.metkovic.hr/vijest.asp?vijest=1437|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=www.metkovic.hr|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=3. veljače 2014.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref> U Metkoviću ga je dočekao posebni vlak kojim je krenu za Sarajevo. Na putu za Sarajevo kratko se zadržao u [[Mostar]]u gdje je održao govor pred okupljenim narodom. Franjo Ferdinand je došao u Sarajevo [[25. lipnja]] gdje je zajedno sa suprugom Sofijom odsjeo u hotelu Bosna na [[Ilidža|Ilidži]].<ref name="p">{{Citiranje www|naslov=Mlada Bosna i Sarajevski atentat 1914. godine (IV) – Franjo Ferdinand u Sarajevu|url=http://povijest.net/v5/teme/povijest-bih/2007/sarajevski-atentat-4/|autor=|autorlink=|prezime=Grgić|ime=Stipica|koautori=|urednik=|izdavač=povijest.net|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=19. rujna 2007.|preuzeto=2. veljače 2014.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref> Osiguranje Franje Ferdinanda u Sarajevu bilo je minimalno i nije bilo ni 120 policijskih službenika zaduženih za njegovu sigurnost.{{fusg|1}}<ref name="IM">[http://www.scribd.com/doc/70380672/15748699-Ivan-Muzic-Masonstvo-u-Hrvata Ivan Mužić, ''Masonstvo u Hrvata'', str. 68.], preuzeto 12. kolovoza 2012.</ref> Sofija je bila oduševljena dočekom u Sarajevu. Ona je do Sarajeva putovala vlakom preko Budimpešte i [[Slavonski Brod|Slavonskog Broda]], te joj je na svim stanicama bio priređen svečani doček. Dok je Franjo Ferdinand bio zauzet državničkim dužnostima, Sofija je posjećivala sarajevske škole, crkve i dobrotvorne ustanove. [[27. lipnja]] Franjo Ferdinand i Sofija su odlučili neslužbeno prošetati gradom. Taj nenajavljeni "izlet" je iznenadio sarajevsku policiju, ali i [[Gavrilo Princip|Gavrila Principa]] koji je sjedio u Semizovoj gostionici. Princip tog dana nije kod sebe imao oružje. Dan prije toga, na samoj Ilidži, je jednan policijski agent uočio [[Nedeljko Čabrinović|Nedeljka Čabrinovića]]. Znajući za njegov izgon iz grada zbog sudjelovanja u štrajku 1912. godine, agent je tražio instrukcije on nadređenih. Oni su ga međutim obavijestili da je izgon u međuvremenu ukinut i da protiv njega ne mogu ništa zakonski učiniti.<ref name="p">{{Citiranje www|naslov=Mlada Bosna i Sarajevski atentat 1914. godine (IV) – Franjo Ferdinand u Sarajevu|url=http://povijest.net/v5/teme/povijest-bih/2007/sarajevski-atentat-4/|autor=|autorlink=|prezime=Grgić|ime=Stipica|koautori=|urednik=|izdavač=povijest.net|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=19. rujna 2007.|preuzeto=2. veljače 2014.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref>

Po službenom planu od [[28. lipanjlipnja]] 1914. po planu, Franjo Ferdinand je trebao prijepodne trebao službeno posjetiti Sarajevo, a poslijepodne je već trebao napustiti grad i vratit se preko Metkovića brodom kući. Cjelokupan plan njegovog posjeta, sa točnim mjestima koje će posjetiti povorka, donio je dan ranije list Bosanska pošta dan ranije. Saznavši za rutu povorke, Princip je odlučio da se zasjeda postavi na Apelovoj obali, dugi putu uz rijeku [[Miljacka|Miljacku]], kojom je povorka trebala daproći i prođeto dva puta u kratkom vremenu. Princip je dan ranije objasnio ostalim zavjernicimasudionicima atentataa gdje se trebaju nalazitistajati u trenutku prolaska povorke. Kako je u početku bilo planirano da atentat odrade trojica zavjernikaatentatora, dobili su samo tri bočice [[Cijanid|cijankalija]]. No pošto su sada u grupi bila šestorica atentatora, otrov su podijelili i presipali u male papiriće koji su trebali ispiti odmah po izvršenom činu. Da li je otrov bio prestar, da li je oksidirao prilikom presipavanja i čuvanja u papirićima ili su umanjene doze bile nedjelotvorne, teško je reći. Princip je svoju bočici cijankalija podijelio sa [[Danilo Ilić|Danilom Ilićem]]. Princip je većVeć od 9 sati Princip je bio na svom položaju. Ruta prolaska povorke je bilo puna policije, no policija uopće nije primjetila naoružane atentatore koji su se slobodno šetalinalazili među okupljenim narodom. Negdje oko 10 sati pojavila se kolona automobila se pojavila. Okupljene mase su počele klicati uz zvuk crkvenih zvona i topovskih salvi u čast Franje Ferdinanda. Topovi i crkvena zvona su bila element koji je zbunio atentatore. Tako da najstariji od druge trojice atentatora [[Muhamed Mehmedbašić]], koji je bio prvi u nizu, nije bacio bombu na povorku. Kasnije se na suđenju opravdavao činjenicom da je odmah do njega stajao policajac, te da zbog toga nije djelovao. Automobil Franje Ferdinanda je nastavio i prošao kraj [[Vaso Čubrilović|Vase Čubrilovića]], a koji jeisto kasnijenije djelovao, te je na suđenju rekaoizjavio: "''Kad se dovezao nadvojvoda, nisam se mašio za revolver jer mi je bilo žao nadvojvodkinje.''" Auto je došao i do [[Cvjetko Popović|Cvjetka Popovića]] koji je također kasnije priznao da nije imao hrabrosti da izvrši čin. To međutim nije pokolebalo Nedeljka Čabrinovića koji je prilikom prolaska automobila Franje Ferdinanda izvadio ručnu granatu, aktivirao je udarcem i bacio na automobil Franje Ferdinanda. Kako je bomba imala odgodu eksplozije od 10 sekundi, Čabrinović je iskoristio vrijeme da popije cijankalij i baci se u Miljacku. Bačena bomba se u letu odbila od krova automobila i pala na zemlju. Eksplodiravši ranila je lakše nekoliko ljudi iz mase i [[Oskar Potiorek|Potiorekovog]] ađutanta [[Erich von Merrizzi|Erich von Merizzija]] u četvrtom vozilu kolone. ČabrinovićaNa popijenikratak otrovtrenutak nijeautomobili ubiou većpovorci musu jese samozaustavili, izazvaoali ranesu popotom ustima.ubrzano Bijesninastavili policajaciput sudo Čabrinovićagradske izvuklivijećnice. izPrincip Miljackenije iskoristio trenutak zastoja automobila, tejer je pritomgledao biošto žestokodogađa pretučensa odČabrinovićem. straneČabrinovića policajacapopijeni iotrov masenije ljudi.ubio Naveć kratakmu trenutakje automobilisamo uizazvao povorcirane suna seustima. zaustavili,Bijesni alipolicajaci su ondaČabrinovića nastaviliizvukli ubrzanoiz doMiljacke, gradskete vijećnice.je Principtom nijeprilikom iskoristiobio tajbio trenutakžestoko zastoja,pretučen jerod jestrane gledaopolicajaca štoi događaokupljenih sa Čabrinovićemljudi. Franjo Ferdinand je potom sa povorkom došao do gradske Vijećnice gdje je trebao poslušati pozdravni govor.<ref name="p"/> No prije pozdravnog govora Franjo Ferdinand je uzbuđeno kritizirao rekao gradonačelnika [[Fehrim Čurčić|Fehrima Čurčića]], pritom izjavivši: "''Gospodine gradonačelniće, došao sam ovdje u posjet, a na mene bacaju bombe. To je nečuveno.''"<ref>Luigi Albertini, 1953., str. 36, 37</ref> Tek nakon što mu je grofica Sofija prišapnula nešto u uho, Franjo Ferdinand se donekle smirio i dopustio gradonačelniku Čurčiću da nastavi sa govorom.<ref>Vladimir Dedijer, 1966., str. 12</ref> Franjo Ferdinand je nakon toga dao par ciničnih izjava, uperenih ponajviše generalu Potioreku. General Potiorek je smirivao Franju Ferdinanda obećavši mu izmjenu rute, ali o tome nije obavijestio vozača vozila niti ostatak povorke. Povorka je krenula iz gradske vijećnice oko 10.45. Kada je automobil Franje Ferdinanda skrenuo u ulicu Franje Josipa, general Potiorek je viknuo vozaču da idu krivim putem. Vozač je zakočio i počeo da polagano voziti unatrag. U tom trenutku je Princip, koji je stajao na nekoliko metara od auta, ispalio dva metka u smjeru automobila. Prvi metak je pogodio Franju Ferdinanda, a drugi, namijenjen generalu Potioreku, pogodio je Sofiju. Dok je Princip u gužvi nastojao ispiti cijankalij okružili su ga policajci koji su mu oduzeli pištolj kojikojim se je usmjerionamjeravao premaubiti. svojojU glavi.trenucima Izborbe-naguravanja iz Principova džepa ispala je i bomba, što je izazvalo komešanje. Otrov, kao i kod Čabrinovića, nije djelovao i Principu je samo zadao želučane teškoće. Principa su od policijskih udaraca nastojali spasiti njegovi prijatelji s kojima je nekoliko sekundi prije atentata razgovarao. Jedan od njih, Mihajlo Pušara, je i udario detektiva koji je vidjevši pištolj uperen prema Franji Ferdinandu, nastojao spriječiti Principa u izvršenju atentata. General Potiorek je narediopar dasekundi senakon odmahpucnjave naredio vozaču da vozi u njegovu rezidenciju., General Potiorekte je u tom trenutku mislio da su Franjo Ferdinand i Sofija samo u nesvjesti i da će biti dobro. Dok je povorka u velikoj brzini prolazila masesarajevskim ulicama, okupljeni ljudi su i dalje oduševljeno klicaleklicali "''Živjeli!''". Negdje na pola puta uočenosuputnici jesu uočili da je Franjo Ferdinand ranjen, pošto je iz njegove rane na grlu istjecalo mnogo krvi. Franjo Ferdinand je u automobilu govoriozazivao supruzisuprugu kojoj je govorio: "''Sofija, Sofija! Nemoj umrijeti! Živi za našu djecu!'', nakon čega je uslijedilo šest ili sedam odgovora "''Ništa mi nije.''" na pitanje grofa Harracha kako je. KadPo su stiglidolasku u rezidenciju generala Potioreka, Sofija je odmah bila proglašena mrtvom po dolasku, dok je Franjo Ferdinand preminuo 10 minuta kasnije.<ref name="p"/> General Potiorek je isti dan uputio brzojav na Dalmat da je "''Njegovo Carsko i Kraljevsko Veličanstvo Nadvojvoda Franjo Ferdinand pao kao žrtva atentata''", te je naredio da jahta Dalmat čeka na ušću Neretve uz SMS Viribus Unitis sve dok on osobno ne izda daljnje upute. Tijela Franje Ferdinanda i Sofije su [[30. lipnja]] 1914. vlakom prenesena do Metkovića, ukrcana na jahtu Dalmat koja ih je onda prenijela i prebacila na SMS Viribus Unitis.<ref name="mt"/>

Prve vijesti o atentatu na Franju Ferdinanda i Sofiju su stigle u Zagreb oko 13 sati. Odmah su bile otkazane sve proslave i koncerti, kina su bila zatvorena, a hrvatske [[Zastava Republike Hrvatske|trobojnice]] koje su izvješene dočekale izaslanstvo riječkih Hrvata zamijenjene su crnim zastavama. Poslije 17 sati počela su izlaziti posebna izdanja dnevnih novina koja su odmah bila rasprodana. Već oko 19 sati počela se stvarati povorka đaka koja je na čelu imala trobojnicu s crnim velom, uzvikujući: "''Slava prijestolonasljedniku''", te parole protiv Srba. Nakon što se povorka razišla, manje grupice su se okupile oko prostorija novina Hrvatski pokret i Srpske banke, uzvikujući protusrpske parole. Dan poslije u Zagrebu su u režiji [[Hrvatska stranka prava (1903.)|Hrvatske stranka prava]] ([[Frankovci|frankovaca]]) organizirane prve protusrpske demonstracije. Demonstranti su bacali kamenje na saborske zastupnike koji su se vraćali iz katedrale sa zadušnice za ubijenog prijestolonasljednika srpske radnje, jedna grupa je po Vlaškoj ulici unuštavala srpske dućane, na kući zagrebačkog gradonačelnika Janka Holjca uredništva novina Hrvatski pokret razbijeni su prozori, dokle je pravaški list Hrvatska iz dana u dan pozivao na obračun sa "Srbima veleizdajnicima". Vlasti Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije su prešutno odobravale nerede i protusrpske demonstracije. Redarstvo je do daljnjega zabranilo demonstracije u Zagrebu i izvršilo uhićenja sumnjivih Srba. Posebno oštre protusrpske demonstracije su bile u [[Petrinja|Petrinji]] gdje je gradsko poglavarstvo bilo prisiljeno izdati proglas o sigurnosnim mjerama koju su se strogo provodile. U Bjelovaru se nakon vijesti o atentatu na glavnom trgu pred gradskom vijećnicom okupilo 200 ljudi koji su klicali i pjevali hrvatsku himnu, dokle je policija iste demonstrante držala podalje od [[Srpska pravoslavna crkva|Srpske pravoslavne crkve]] i doma. U Bjelovaru su kasnije izvršena i tri uhićenja zbog podrugljivih izjava o Franji Ferdinandu, dokle je u [[Moravice|Moravicama]] u [[Gorski kotar|Gorskom kotaru]] uhićen i i suspendiran iz službe općinski načelnik Vladimir Petrović koji je okupljenim ljudima izjavio "''Vaš car je krepao.''".<ref name="žk">[[Željko Karaula]], »Sarajevski atentat – reakcije Hrvata i Srba u Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji«, ''Interdisciplinarni je znanstveni časopis "Radovi Zavoda za hrvatsku povijest"'', vol.43, br. 1, Zagreb, prosinac 2011., {{ISSN|0353-295X}} {{Hrčak|id=113497}}</ref>