Franjo Ferdinand: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 1:
{{otheruses2|[[Franz Ferdinand (razdvojba)]]}}
{{Monarh
| ime = Franjo Ferdinand
| slika = [[Slika:Ferdinand Schmutzer - Franz
| opis =
| titula = Nadvojvoda kuće Habsburg-Lothringen
Line 28 ⟶ 27:
| zanimanje =
| vjera = [[katolicizam]]
| potpis = Archduke Franz Ferdinand of Austria Signature.svg
}}
'''Nadvojvoda Franjo Ferdinand Austrijsko-Estenski''' ([[Graz]], [[18. prosinca]] [[1863.]] - [[Sarajevo]], [[28. lipnja]] [[1914.]]),
== Rani život ==
Redak 36:
== Nasljednik Austro-Ugarskog prijestolja ==
Tijekom njegove mladosti, mogućnost
== Vojna karijera ==
Franjo Ferdinand je, kao i većina članova Habsburške dinastije, pristupio [[Austro-ugarska vojska|Austro-Ugarskoj vojsci]] u ranoj dobi. U vojsci je bio često i brzo promican, pa je tako u
== Politički stavovi ==
[[Datoteka:Greater austria ethnic.svg|mini|lijevo|200px|Etnička karta [[Sjedinjene države Velike Austrije|Sjedinjenih država Velike Austrije]] tj. reorganizacija Austro-Ugarske Monarhije kakvu je planirao Franjo Ferdinand.]]
[[Datoteka:Vereinigte Staaten von Groß-Österreich.png|mini|desno|200px|Karta [[Sjedinjene države Velike Austrije|Sjedinjenih država Velike Austrije]].]]
Nadvojvoda Franjo Ferdinand svojim je političkim stavovima i privatnim životom ubrzo na sebe navukao bijes i mržnju dvorskih krugova i političara. Smatrao je da se monarhija mora reorganizirati kako bi opstala, a prvi korak u tome bio bi stvaranje treće federalne jedinice koja bi obuhvaćala [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]], [[Hrvatska|Hrvatsku]], [[Slovenija|Sloveniju]] i [[Vojvodina|Vojvodinu]] tj. stvaranje Hrvatskog-katoličkog kraljevstva.<ref> (engl.) {{Citiranje www|naslov=On This Day: Archduke Franz Ferdinand Assassinated|url=http://www.findingdulcinea.com/news/on-this-day/May-June-08/On-this-Day--Archduke-Franz-Ferdinand-Assassinated.html|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=www.findingdulcinea.com|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=28. lipnja 2009.|preuzeto=5. veljače 2014.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref> Zalagao se za davanje veće autonomije etničkim skupinama unutar carstva i rješavanju njihova nezadovoljstva, to se posebice odnosilo na Čehe u Bohemiji, Hrvate u [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Trojednoj Kraljevini Hrvatske, Slavonije i Dalmacije]], te ostale [[Južni Slaveni|južne Slavene]] u [[Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj|Bosni i Hercegovini]].<ref>Frederick Morton, 1989., str. 191</ref> Ta je ideja protiv njega okrenula mađarske političare, koji su svim snagama branili svoju politiku Velike [[Ugarska|Ugarske]] i mađarizacije slavenskih naroda. Franjo Ferdinand je gledao
== Brak i obitelj ==
Franjo Ferdinand je upoznao [[Česi|češku]] groficu [[Sofija Chotek|Sofiju Chotek]] na balu u
* [[Sofija Nostitz-Rieneck|Princeza Sofija od Hoenberga]] (1901–1990).
* [[Vojvoda Maximilian od Hohenberga]] (1902–1962).
* [[Princ Ernst od Hohenberga]] (1904–1954).
* Mrtvorođeni sin (
== Atentat i smrt ==
Redak 59:
[[Datoteka:Sarajevo-assn-chart.svg|mini|lijevo|300px|Karta puta gdje je izvršen atentat.]]
Franjo Ferdinand je za Sarajevo krenuo iz Beča, [[23. lipnja]] 1914. godine, posebnim vlakom do [[Trst]]a. Potom je vojnim brodom [[SMS Viribus Unitis]] doplovio do
[[Datoteka:Franzshirt.jpg|mini|desno|150px|Vojna odora sa tragovima krvi koju je na dan atentata nosio Franje Ferdinanda.]]
Po službenom planu od [[28. lipnja]] 1914., Franjo Ferdinand je prijepodne trebao službeno posjetiti Sarajevo, a poslijepodne je već trebao napustiti grad i vratit se preko Metkovića brodom kući. Cjelokupan plan njegovog posjeta, sa točnim mjestima koje će posjetiti povorka, donio je dan ranije list Bosanska pošta. Saznavši za rutu povorke, Princip je odlučio da se zasjeda postavi na Apelovoj obali, dugi putu uz rijeku [[Miljacka|Miljacku]], kojom je povorka trebala proći i to dva puta u kratkom vremenu. Princip je dan ranije objasnio ostalim sudionicima atentataa gdje trebaju stajati u trenutku prolaska povorke. Kako je u početku bilo planirano da atentat odrade trojica atentatora, dobili su samo tri bočice [[Cijanid|cijankalija]]. No pošto su sada u grupi bila šestorica atentatora, otrov su podijelili i presipali u male papiriće koji su trebali ispiti odmah po izvršenom činu. Da li je otrov bio prestar, da li je oksidirao prilikom presipavanja i čuvanja u papirićima ili su umanjene doze bile nedjelotvorne, teško je reći. Princip je svoju bočici cijankalija podijelio sa [[Danilo Ilić|Danilom Ilićem]]. Već od 9 sati Princip je bio na svom položaju. Ruta prolaska povorke je bilo puna policije, no policija nije primjetila naoružane atentatore koji su se nalazili među okupljenim narodom. Negdje oko 10 sati kolona automobila se pojavila. Okupljene mase su počele klicati uz zvuk crkvenih zvona i topovskih salvi u čast Franje Ferdinanda. Topovi i crkvena zvona su bila element koji je zbunio atentatore. Tako da najstariji od druge trojice atentatora [[Muhamed Mehmedbašić]], koji je bio prvi u nizu, nije bacio bombu na povorku. Kasnije se na suđenju opravdavao činjenicom da je odmah do njega stajao policajac, te da zbog toga nije djelovao. Automobil Franje Ferdinanda je prošao kraj [[Vaso Čubrilović|Vase Čubrilovića]], a koji isto nije djelovao, te je na suđenju izjavio: "''Kad se dovezao nadvojvoda, nisam se mašio za revolver jer mi je bilo žao nadvojvodkinje.''" Auto je došao i do [[Cvjetko Popović|Cvjetka Popovića]] koji je također kasnije priznao da nije imao hrabrosti da izvrši čin. To međutim nije pokolebalo Nedeljka Čabrinovića koji je prilikom prolaska automobila Franje Ferdinanda izvadio ručnu granatu, aktivirao je udarcem i bacio na automobil. Kako je bomba imala odgodu eksplozije od 10 sekundi, Čabrinović je iskoristio vrijeme da popije cijankalij i baci se u Miljacku. Bačena bomba se u letu odbila od krova automobila i pala na zemlju. Eksplodiravši ranila je lakše nekoliko ljudi iz mase i [[Oskar Potiorek|Potiorekovog]] ađutanta [[Erich von Merrizzi|Erich von Merizzija]] u četvrtom vozilu kolone. Na kratak trenutak automobili u povorci su se zaustavili, ali su potom ubrzano nastavili put do gradske vijećnice. Princip nije iskoristio trenutak zastoja automobila, jer je gledao što događa sa Čabrinovićem. Čabrinovića popijeni otrov nije ubio već mu je samo izazvao rane na ustima. Bijesni policajaci su Čabrinovića izvukli iz Miljacke, te je tom prilikom bio bio žestoko pretučen od strane policajaca i okupljenih ljudi. Franjo Ferdinand je sa povorkom došao do gradske Vijećnice gdje je trebao poslušati pozdravni govor.<ref name="p"/> No prije pozdravnog govora Franjo Ferdinand je uzbuđeno kritizirao rekao gradonačelnika [[Fehrim Čurčić|Fehrima Čurčića]], pritom izjavivši: "''Gospodine gradonačelniće, došao sam ovdje u posjet, a na mene bacaju bombe. To je nečuveno.''"<ref>Luigi Albertini, 1953., str. 36, 37</ref> Tek nakon što mu je grofica Sofija prišapnula nešto u uho, Franjo Ferdinand se donekle smirio i dopustio gradonačelniku Čurčiću da nastavi sa govorom.<ref>Vladimir Dedijer, 1966., str. 12</ref> Franjo Ferdinand je nakon toga dao par ciničnih izjava, uperenih ponajviše generalu Potioreku. General Potiorek je smirivao Franju Ferdinanda obećavši mu izmjenu rute, ali o tome nije obavijestio vozača niti ostatak povorke. Povorka je krenula iz gradske vijećnice oko 10.45. Kada je automobil Franje Ferdinanda skrenuo u ulicu Franje Josipa, general Potiorek je viknuo vozaču da idu krivim putem. Vozač je zakočio i počeo da polagano voziti unatrag. U tom trenutku je Princip, koji je stajao na nekoliko metara, ispalio dva metka u smjeru automobila. Prvi metak je pogodio Franju Ferdinanda, a drugi, namijenjen generalu Potioreku, pogodio je Sofiju. Dok je Princip u gužvi nastojao ispiti cijankalij okružili su ga policajci koji su mu oduzeli pištolj kojim se je namjeravao ubiti. U trenucima borbe-naguravanja iz Principova džepa ispala je bomba, što je izazvalo komešanje. Otrov, kao i kod Čabrinovića, nije djelovao i Principu je samo zadao želučane teškoće. Principa su od policijskih udaraca nastojali spasiti njegovi prijatelji s kojima je nekoliko sekundi prije atentata razgovarao. Jedan od njih, Mihajlo Pušara, je i udario detektiva koji je vidjevši pištolj uperen prema Franji Ferdinandu nastojao spriječiti Principa u izvršenju atentata. General Potiorek je par sekundi nakon pucnjave naredio vozaču da vozi u njegovu rezidenciju, te je u tom trenutku mislio da su Franjo Ferdinand i Sofija samo u nesvjesti i da će biti dobro. Dok je povorka u velikoj brzini prolazila sarajevskim ulicama, okupljeni ljudi su i dalje oduševljeno klicali "''Živjeli!''". Negdje na pola puta suputnici su uočili da je Franjo Ferdinand ranjen, pošto je iz njegove rane na grlu istjecalo mnogo krvi. Franjo Ferdinand je u automobilu zazivao suprugu kojoj je govorio: "''Sofija, Sofija! Nemoj umrijeti! Živi za našu djecu!'', nakon čega je uslijedilo šest ili sedam odgovora "''Ništa mi nije.''" na pitanje grofa Harracha kako je. Po dolasku u rezidenciju generala Potioreka, Sofija je odmah bila proglašena mrtvom, dok je Franjo Ferdinand preminuo 10 minuta kasnije.<ref name="p"/> General Potiorek je isti dan uputio brzojav na Dalmat da je "''Njegovo Carsko i Kraljevsko Veličanstvo Nadvojvoda Franjo Ferdinand pao kao žrtva atentata''", te je naredio da jahta Dalmat čeka na ušću Neretve uz SMS Viribus Unitis sve dok on osobno ne izda daljnje upute. Tijela Franje Ferdinanda i Sofije su [[30. lipnja]] 1914. vlakom prenesena do Metkovića, ukrcana na jahtu Dalmat koja ih je onda prenijela i prebacila na SMS Viribus Unitis.<ref name="mt"/> ▼
[[Datoteka:Sarajevo princip bruecke.jpg|mini|lijevo|150px|Most preko Miljacke blizu kojega je izvršen atentat.]]
▲Po službenom planu, od [[28. lipnja]] 1914., Franjo Ferdinand je
== Reakcije u Trojednoj Kraljevini Hrvatske, Slavonije i Dalmacije ==
=== Zagreb i središnja Hrvatska ===
Prve vijesti o atentatu na Franju Ferdinanda i Sofiju su stigle u Zagreb oko 13 sati. Odmah su bile otkazane sve proslave i koncerti, kina su bila zatvorena, a hrvatske [[Zastava Republike Hrvatske|trobojnice]] koje su izvješene dočekale izaslanstvo riječkih Hrvata zamijenjene su crnim zastavama. Poslije 17 sati počela su izlaziti posebna izdanja dnevnih novina koja su odmah bila rasprodana. Već oko 19 sati počela se stvarati povorka đaka koja je na čelu imala trobojnicu s crnim velom, uzvikujući: "''Slava prijestolonasljedniku''", te parole protiv Srba. Nakon što se povorka razišla, manje grupice su se okupile oko prostorija novina Hrvatski pokret i Srpske banke, uzvikujući protusrpske parole. Dan poslije u Zagrebu su u režiji [[Hrvatska stranka prava (1903.)|Hrvatske stranka prava]] ([[Frankovci|frankovaca]]) organizirane prve protusrpske demonstracije. Demonstranti su bacali kamenje na saborske zastupnike koji su se vraćali iz [[Zagrebačka katedrala|katedrale]] sa zadušnice za ubijenog prijestolonasljednika. Kamenovali su srpske radnje, dokle je jedna grupa
=== Dalmacija ===
Line 71 ⟶ 73:
=== Slavonija i Srijem ===
U [[Slavonski Brod|Slavonskom Brodu]] je došlo do žestokih protusrpskih demonstracija, gdje su demonstranti pod vodstvom gradski viječnika demolirali imovinu Srba. Počinjena je velika šteta na zgradi Srpske banke i na hotelu u srpskom vlasništvu. Velike protusrpske demonstracije izbile su i u [[Đakovo|Đakovu]] gdje se okupilo oko 1000 ljudi koji su krenuli pred biskupsko sjemenište gdje su spalili srpsko
=== Hrvatska inteligencija ===
Veći dio projugoslavenski usmjerene hrvatske inteligencije je potajno odobravao atentat u Sarajevu. [[Frano Supilo]] je odmah shvatio da je rat neizbježan, te je donio odluku da pođe u emigraciju i povede akciju za rušenje Austro-Ugarske
== Posljedice atentata ==
Line 80 ⟶ 82:
Unatoč ultimatumu i zatim objavi rata Srbiji, malo je političara u Austro-Ugarskoj iskreno žalilo za Franjom Ferdinandom, koji je svojim zamislima mogao ugroziti njihove pozicije. On ih je uspio razbjesniti i nakon smrti: plan da se nadvojvoda pokopa u carskoj grobnici, a njegova neprihvaćena supruga ne, propao je zbog njegove oporuke kojom je odredio da oboje budu sahranjeni u obiteljskom dvorcu Artstetten.
== Spomen ==
[[Datoteka:Franzferdinand40hel1917.jpg|mini|desno|150px|Poštanska marka izdana u čast Franje Ferdinanda i Sofije.]]
Austro-Ugarska Monarhija je izdala komemorativnu poštansku marku u čast Franje Ferdinanda i Sofije, dokle je Austrija [[2004.]] godine izdala kovanicu od 10 [[Euro|Eura]].<ref> (engl.) {{Citiranje www|naslov=Austrian 10-Euro Coins|url=http://www.austriancoins.com/10e.html|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=www.austriancoins.com|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=5. veljače 2014.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref> [[Škotska|Škotski]] rock sastav [[Franz Ferdinand]] se nazvao po Franji Ferdinandu.<ref> (engl.) {{Citiranje www|naslov=How Franz Ferdinand & Kasabian Got Their Band Names???|url=http://www.feelnumb.com/2011/09/03/how-franz-ferdinand-kasabian-got-their-band-names/|autor=|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=www.feelnumb.com|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=5. veljače 2014.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref>
== Bilješka ==
{{fusd|1}}Za usporedbu:{{citat|Kada je [[Franjo Josip I.|Franjo Josip]] god. 1909. putovao u Bosnu, mjere sigurnosti bile su vrlo stroge (bilo je više od 1.000 uniformiranih policajaca i više od 2.000 agenata u civilu).|[[Ivan Mužić]], ''Masonstvo u Hrvata'', str. 68.<ref name="IM"/>}}
== Galerija ==
<gallery>
Image:Franz Ferdinand Automobile AB.jpg|Gräf & Stift, automobil u kojem su ubijeni Franjo Ferdinand i Sofija. Danas izložen u [[Vojno-povijesni muzej u Beču|vojnom muzeju]] u Beču.
Image:FranzFerdinandCar.jpg|Gräf & Stift (odostraga).
Image:Uniform and deathbed of Archduke Franz Ferdinand of Austria.jpg|Vojna odora koju je Franjo Ferdinand nosio na dan atentata i krevet na kojem je izdahnuo. Danas izloženi u [[Vojno-povijesni muzej u Beču|vojnom muzeju]] u Beču.
Image:Minutos previos al atentado en Sarajevo.jpg|Dolazak Franje Ferdinanda i Sofije u Gradsku viječnicu Sarajeva.
Image:Grab von Franz Ferdinand.jpg|Poslijednje počivalište Franje Ferdinanda i Sofije u obiteljskom dvorcu Artstetten.
</gallery>
== Izvori ==
|