Dragutin Novak: razlika između inačica

Dragutin Karlo Novak ([[Zagreb]], [[16. veljače]] [[1892]]. - [[Zagreb]], [[31. listopada]] [[1978]].), prvi hrvatski pilot, poletio je, prvi u Hrvatskoj, avionom konstruktora [[Slavoljub Eduard Penkala | Slavoljuba Penkale]] [[22. lipnja | 22]]. / [[23. lipnja]] [[1910]]. godine s vojnog vježbališta u Črnomercu (Kajzerica), u [[Zagreb | Zagrebu]]. Kasnije, avion se, prilikom jednog Novakovog leta 20. listopada [[1910]]., oštetio i [[Slavoljub Eduard Penkala | Penkala]] je odustao od daljnjih istraživanja. Ipak, to je bio prvi let avionom na motorni pogon u Hrvatskoj i time Dragutin Novak postaje prvim hrvatskim pilotom u povijesti.▼

Dragutin Novak, rođen je u [[Zagreb | Zagrebu]] u Ilici 19. Rano je ostao bez roditelja, tako da je brigu o njemu preuzela teta. Osnovnu školu završio je u Krajiškoj ul. u [[Zagreb | Zagrebu]], odlazi u konvikt u Tropavu (Šleska) gdje završava mehaničarski zanat za preciznu mehaniku. Odlazi sestri u [[Budimpešta | Budimpeštu]] gdje [[1910]]. prisustvuje natjecanju aviona. Kratko iza toga vraća se u Zagreb i zapošljava kod [[Slavoljub Eduard Penkala | Slavoljuba Penkale]] koji u to vrijeme radi na konstrukciji aviona i postaje mu desna ruka kod izrade i ispitivanja letnih osobina, sve do prvog leta u Hrvatskoj, te do konačnog odustajanja [[Slavoljub Eduard Penkala | Penkale]] od daljnjih radova na avionu.▼

Na poziv, prelazi k fotografu i poduzetniku Mihajlu Merćepu, koji je u međuvremenu također izgradio hangar pored Penkalina i doveo u Zagreb braću Slovence, Edvarda i Joška Brata_Rusjan Rusjana koji su uz financijsku pomoć Merćepa počeli graditi svoj avion (inaće, unatoč dojmu koji se stekao u dijelu javnosti, uglavnom njegovom zaslugom, sam Mihajlo Merćep nije nikada letio, niti bio konstruktorom ili sl., već samo poduzetnikom koji se želio okoristiti slavom Edvarda Rusjana i kasnije Dragutina Novaka, na vrijeme uvidjevši budućnost zrakoplovstva).▼

Novak im se pridružio i pomagao pri izradi aviona. Avionom je krajem [[1910]]. godine Edvard Rusjan poletio na probni let iznad [[Zagreb | Zagreba]]. Nakon pogibje Edvarda Rusjana 1911. u Beogradu, Novak radi s Joškom Rusjanom na više verzija Rusjanovog (sada: Merćep-Rusjanovog) aviona i bitno unapređuje dotadanje komande za dubinsko i postranično upravljanje "na ruksak", osmišljavanjem i izradom volana za bočno upravljanje dubinom i nagibom, te mnoga druga poboljšanja.▼

Novak je na jednom od tih aviona pobijedio 20. i 21. kolovoza [[1911]]. na Drugom avijatičarskom natjecanju u Budimpešti. Letio je i u [[Zagreb | Zagrebu]], [[Osijek | Osijeku]], [[Budimpešta | Budimpešti]], a 5. svibnja [[1912]]. pobjeđuje i na aeromitingu u [[Graz]]u gdje doživljava pad. Napušta ga slavohlepni gazda Merćep, ostavivši ga bez skrbi u bolnici, i tu se njihova suradnja prekida. Novak nakon izlaska iz bolnice radi u tvornici Puch. Vraća se u Hrvatsku 1913. i zapošljava kao moto-mehaničar u Velikom Ravnu kod [[Križevci | Križevaca]].▼

Koncem 1914. (1. listopada), odlazi u vojsku i nakon kraćeg vojevanja u pješadiji (gdje biva odlikovan), prebacuju ga u avijaciju [[Austrougarska monarhija|Austro-Ugarske monarhije]]. Za pilotske zasluge dobio je Zlatnu medalju za hrabrost, Srebrnu medalju prve klase, titulu Feldpilota i Križ s vijencem. Od 1916. nakon ranjavanja prilikom borbenog leta (kada je nakon eksplozije granate pored aviona, oglušio na lijevo uho), postavljen je za učitelja letenja u najznačajnijoj vojno-pilotskoj školi Monarhije u Bečkome Novome Mjestu. Ima pilotske dozvole vojnog i civilnog pilota. Po završetku I. svj. rata odbio je ostati u Austrijskoj vojsci i vraća se u Veliki Raven obitelji (supruzi Anđeli r. Pongrac i tek rođenoj kćerki Nevenki, kasnije dobivaju i kćer Dešu). Prestaje trajno letjeti, tako da se više nikada nije vinuo u zrak niti kao putnik. Seli se s obitelji u [[Križevci | Križevce]] gdje kratko radi u paromlinu, vraća se zatim u [[Zagreb]] na Anatomski institut Medicinskog fakulteta, a 1923. ponovno radi u Križevcima u gradskoj Munjari-elektrani. Osniva 1927. u Križevcima vlastito autoprijevozno poduzeće, autobus i taksi prijevoz putnika. Nakon 1945. ostaje bez autoparka i zapošljava se 1948. kao ravnatelj Gradskog autobusnog poduzeća u Križevcima. Slijedeće, 1949. do umirovljenja 1954. radi na Poljoprivrednom tehnikumu u Križevcima. Nakon 50 godina, 1970.g., vraća se u rodni [[Zagreb]] s obitelji, gdje [[31. listopada]] [[1978]]. umire u 86. godini života.▼

Nakon 1918.godine, sustavno je narednih 60 godina prešućivan njegov doprinos povijesti hrvatskoga zrakoplovstva. Zalaganjem obitelji i entuzijasta, konačno je njegov doprinos vrednovan uvrštavanjem u [[Hrvatska_enciklopedija LZMK|Hrvatsku enciklopediju LZMK]] (7. tom), a uskoro se očekuje i njegovo uvrštavanje u [[Hrvatski biografski leksikon]]. O njemu je snimljena i prikazana dokumentarna TV emisija Dragutin Novak - prvi hrvatski letač" 2000. godine, a pored aerodroma Lučko postoji ulica s njegovim imenom (zaslugom ing. Borisa Puhlovskog pisca knjige o Dragutinu Novaku iz 1995.). Najkompletnije djelo o povijesti hrvatskog zrakoplovstva i doprinosu Dragutina Novaka, napisala je 2001. Zlata Klapčić pod naslovom "Posrtanje u nebo - povijest rane avijacije u Hrvatskoj".▼

Grad [[Križevci]] odužio mu se postavom spomen-ploče na kući u kojoj je živio i radio, nazvavši susjedno šetalište imenom Dragutina Novaka te nazvavši njegovim imenom Aeroklub. ▼

Na svojoj rodnoj kući u dvorištu zgrade u Ilici 19. u [[Zagreb | Zagrebu]] još nema spomen-ploču. Predstojeća proslava 100. obljetnice prvoga leta u Hrvatskoj 2010. godine, prilika je za ispravak i te, posljednje nepravde. ▼

Genijalni konstruktor i izumitelj [[Slavoljub Eduard Penkala | Slavoljub Penkala]] i prvi hrvatski pilot Dragutin Novak, nerazdvojan je dvojac u pionirskim počecima razvoja hrvatskog zrakoplovstva motornim avionima, oni su svojevrsna naša [[braća Wright]].▼