Kako bi se izbjegao debakl [[SATLJINANapoleon]]a čega se [[Hitler]] podsvjesno užasavao, njemački vrhovni stožer (OKW - Oberkommando der Wehrmacht) je po njegovom naređenju izradio plan za Operaciju Barbarossa koji se sastojao od tri grupe njemačkih armije koje napreduju prema svojim potpuno odvojenim strateškim ciljevima (Napoleon je napao samo u smjeru Moskve). Ta koncepcija sama po sebi je bila protivna teoriji [[Blitzkrieg]]a koja se sastojala u napadu dvije ili više vojnih kolona koje bi se spojile u pozadini protivnika opkoljavajući i uništavajući ga. Namjesto da se te "vojne kolone" tijekom napada na [[Sovjetski Savez]] spoje vremenom bi se prema planu Barbarossa one trebala odvojiti u zasebne dijelove ove ogromne države. [[Grupa armija "Sjever"]] je tako dobila naređenje da osvoji [[Lenjingrad]], [[Grupa armija "Centar"]] [[Moskva|Moskvu]], a [[Grupa armija "Jug"]] je trebala izbiti na [[Volga|Volgu]]. Bez obzira na to očito odstupanje od dotadašnje njemačke taktike OKW je bio samouvjeren u konačnu pobjedu na istoku kako bi se potom mogao obračunati s [[Velika Britanija|Velikom Britanijom]]. Možda i završno najvažniji problem ovog planiranja se sastojao u potrebi "neutralizacije" [[Grčka|Grčke]] i [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslavije]] zbog čega će plan napada biti pomaknut s polovice svibnja na [[22. lipnja]] [[1941]]. što dovodi do ranog zaglavljivanja njemačke vojske u jesenjem ruskom blatu.
Za ovaj napad [[Njemačka]] je zajedno s svojim saveznicima pripremila sveukupno 4 306 800 vojnika, 4171 tenk i 4846 zrakoplova tako da je početkom ratnih operacija imala više vojnika, ali drastično manje tenkova i zrakoplova. Ova tablica najbolje pokazuje to stanje 22. lipnja 1941. godine
