Lucijan Vranjanin: razlika između inačica

Nema promjene veličine ,  prije 8 godina
m
→‎Djela: ispravak
m (lektura)
m (→‎Djela: ispravak)
Ugledni povjesničar umjetnosti Arduino Colasanti je Lucijana Vranjanina okarakterizirao umjetnikom koji je sredinom [[15. stoljeće|15. stoljeća]] najpotpunije preporodio antičku arhitekturu, te koji je s [[Filippo Brunelleschi|Filipom Brunelleschijem]] i [[Leon Battista Alberti|Leonom Battistom Albertijem]] stvorio novu arhitekturu.
 
Jedino dokumentacijom dokazano Vranjaninovo dovršeno djelo je [[Urbino|urbinska]] palača vojvode [[Federico deda Montefeltro|Federica deda Montefeltra]] (građena od [[1466.]] do [[1472.]]), velikog [[humanizam|humanista]] i najvećeg vojskovođe svoga doba, o kojoj postoji nepodijeljeni sud kao o remek-djelu [[renesansa|renesansne]] arhitekture. Kroničar urbinskog dvora Giovanni Santi ([[Raffael|Raffaelov]] otac) palaču je nazvao božanskom, a ne ljudskom građevinom. Dvorište palače proglašeno je jednim od arhitektonski i cjelovito estetski najutjecajnijih djela u Italiji. Iznimnost urbinske palače još više dolazi do izražaja u usporedbi s ranorenesansnim palačama koje joj neposredno prethode, poput firentinskih ''Medici-Riccardi'' ([[Michelozzo]]) i ''Ruccelai'' (Alberti i Rossellino) — jednostavnih kvadratičnih formi s centralnim dvorištem u naslijeđenoj srednjovjekovnoj strukturi, za razliku od urbinskoga grada sagrađenog u obliku palače, samostalne prostorne kompozicije novovjekovne palače i renesansnoga grada.
 
[[Vojvoda]] [[Federico deda Montefeltro]] je imao neograničeno povjerenje u Vranjanina te ga je posebnom poveljom imenovao svojim osobnim arhitektom, koji je po svemu sudeći odlučivao u projektiranju brojnih građevina — palača i utvrda, što ih je Montefeltro gradio duž svog vojvodstva.
 
Vranjaninu se pripisuju i slike idelnoga [[Renesansa|renesansnog]] grada koje se čuvaju u galerijama u Urbinu, [[Baltimore]]u i [[Berlin]]u. Prikazom grada prostranih trgova, pravocrtnih ulica te renesansnih hramova i palača, ostvarena je prva vizija novovjekovnoga grada i predložak oblikovanja gradskih pročelja čije se interpretacije mogu prepoznati u djelima kasnijih renesansnih arhitekata. Stoga se s pravom naglašava važnost Vranjaninova djela kao poveznika između rane i visoke renesanse, a njegov doprinos razvoju renesansne arhitekture izjednačava s djelom njegovog učenika [[Donato Bramante|Bramantea]].