Wikipedija

Evolucija: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Redak 112:
=== Molekularna biologija ===
 
Razvojem molekularne biologije u 20. stoljeću započinje se s ubrzanim otkrivanjem građevnih tvari i mehanizama u organizimima. Kroz razumjevanje prirode na molekularnoj razini otkrićem: [[Enzim|enzima]], [[bjelančevina]], [[hormona]], [[DNK]] te ostalih molekula i rada centralnih mehanizama u organizmima proširilo je čovjekovo tijelo znanja na razini stanice. Otkrićem svojstva DNK i ostalih mehanizama koje okružuju DNK, kao prijenosnika nasljednih svojstava organizma potvrdila su da su opažanja Darwina i mnogih znastvenika u svezi prijenosa nasljednih svojstava na buduće generacije. Kroz rekonstrukciju DNK nizova, znastvenici su uspjeli prikupiti informacije koje su poboljšale razumjevanje o razvoju života na Zemlji. U molekularnim komponentama živih organizama se susreće izražena uniformnost, kako u prirodi tih komponenata, tako i u načinu po kojem su te komponente sklopljene i iskorištene. U svim bakterijama, biljkama, životinjama, a time i ljudima, DNK se sastoji od različitih sekvenci ili slijedova uvijek istih četiriju [[nukleotid]]a, a svi različiti proteini su sintetizirani od različitih kombinacija i sekvenci jednih te istih 20 [[amino kiselina]], iako njih postoji nekoliko stotina. [[Genetski kod]] kojim je informacija sadržana unutar DNK u [[Stanična jezgra|jezgri stanice]], i kao takva se proslijeđuje [[Protein|proteinima]], je praktično svuda potpuno podudarna. Slični [[Metabolizam|metabolički putevi]], sekvence biokemijskih reakcija, su korišteni od strane najrazličitijih organizama kako bi proizveli energiju i izgradili djelove živih stanica od kojih su građeni{{nedostaje izvor}}. ▼
[[Molekularna biologija]] nam donosi do sada najdetaljnije i najuvjerljivije dokaze o ispravnosti Teorije o evoluciji. Kroz otkriće [[DNK]] i razumijevanje njene prirode, kao i razumijevanja prirode živih organizama na nivou [[Enzim|enzima]], [[bjelančevina]] i drugih molekula, molekularna biologija je pokazala da spomenute molekule sadržavaju [[Informacija|informacije]] o porijeklu samih organizama kojih su integralni dio. Ovo je omogućilo znanstvenicima da rekonstruiraju događaje u evoluciji koji su prethodno bili nepoznati, kao i da potvrde ili prilagode saznanja o evoluciji koja su već bila poznata iz drugih znanstvenih disciplina. Preciznost rekonstrukcije evolucijskih događaja je ključni faktor koji dokaze iz polja molekularne biologije čini toliko značajnim. Drugi razlog je potvrda, na molekularnom nivou, Darwinove hipoteze o zajedničkom porijeklu svih živih organizama po kojoj su svi živi organizmi, od bakterije do čovjeka, povezani po podrijetlu od zajedničkog pretka.
 
Tvrdnja postoji da zajedništvo u istovjetnosti svih živih molekularnih struktura i njihov genetski kontinuitet dovodi do hipoteze da postoji jedinstveno porijeklo svih živih organizama. Ova hipoteza nije još potvrđena jer nisu pronađeni materijalni dokazi, jer još nisu pronađeni dokazi da li je život nastao iz jedne vrste stanica ili je život nastao niz više raznih organizama koji su kasnije stopili jedan u drugi. [[Geni]] i proteini su dugačke molekule koje sadrže informaciju u [[Sekvenca|sekvencama]] vlastitih [[komponenta|komponenata]] na sličan način na koji rečenice hrvatskog jezika sadržavaju informaciju u sekvencama svojih slova i riječi. Sekvence koje tvore gene se prenose sa roditelja na potomstvo neizmjenjene, osim u rijetkim slučajevima kada se promjene dogode uslijed mutacija. Kao ilustraciju, možemo zamisliti da uspoređujemo sadržaj dvije knjige. Obje knjige imaju 200 stranica i sadrže isti broj poglavlja. Ako ih pobliže promotrimo, otrivamo da su knjige identične, od riječi do riječi, osim u rijetkim slučajevima, recimo jednom u 1000 riječi, kada je pojedina riječ drugačije napisana. U tom slučaju možemo zaključiti da je praktično nemoguće da su te dvije knjige neovisno napisane. Ili je jedna prepisana od druge ili su obje prepisane, direktno ili indirektno, od neke treće originalne knjige. Slično je i sa genetskim kodom. Ako svaki nukleotid u DNK gledamo kao jedno slovo, kompletna sekvenca nukleotida unutar DNK nekog složenijeg organizma bi ispunila nekoliko stotina knjiga sa stotinama stranica te sa nekoliko tisuća slova na svakoj stranici. Kada usporedimo takve "stranice", koje predstavljaju sekvence nukleotida, u tim "knjigama", koje predstavljaju različite žive organizme, uvelike istovjetan poredak slova na svakoj pojedinoj stranici pruža neoboriv dokaz o zajedničkom podrijetlu tih živih organizama.▼
▲U molekularnim komponentama živih organizama se susreće izražena uniformnost, kako u prirodi tih komponenata, tako i u načinu po kojem su te komponente sklopljene i iskorištene. U svim bakterijama, biljkama, životinjama, a time i ljudima, DNK se sastoji od različitih sekvenci ili slijedova uvijek istih četiriju [[nukleotid]]a, a svi različiti proteini su sintetizirani od različitih kombinacija i sekvenci jednih te istih 20 [[amino kiselina]], iako njih postoji nekoliko stotina. [[Genetski kod]] kojim je informacija sadržana unutar DNK u [[Stanična jezgra|jezgri stanice]], i kao takva se proslijeđuje [[Protein|proteinima]], je praktično svuda potpuno podudarna. Slični [[Metabolizam|metabolički putevi]], sekvence biokemijskih reakcija, su korišteni od strane najrazličitijih organizama kako bi proizveli energiju i izgradili djelove živih stanica od kojih su građeni.
 
Ovakvo zajedništvo u istovjetnosti svih živih molekularnih struktura otkriva, i posve sigurno naznačava, genetski kontinuitet i jedinstveno porijeklo svih živih organizama. Ne postoji ni jedno drugo racionalno objašnjenje takve istovjetnosti baznih molekularnih struktura živih bića, kada postoje brojne druge alternativne strukture, koje su jednako vjerojatne, ali se uopće ne pojavljuju u živom svijetu. Genetski kod nam može poslužiti kao primjer. Svaka pojedina sekvenca od tri nukleotida u DNK jezgre djeluje kao šablona za proizvodnju uvjek jedne te iste amino kiseline u svim živim organizmima. Ovakva posljedična veza nije ništa nužnija nego što je u bilo kojem jeziku nužno da baš određena kombinacija slova predstavlja točno određeni predmet. Kad bi se utvrdilo da točno određene sekvence slova - npr. "planet", "žena", "drvo" - i u različitim knjigama imaju uvijek isto značenje, mogli bi biti sigurni da jezici na kojima su te knjige napisane, ako već nisu isti, sigurno imaju zajedničko podrijetlo.
 
▲[[Geni]] i proteini su dugačke molekule koje sadrže informaciju u [[Sekvenca|sekvencama]] vlastitih [[komponenta|komponenata]] na sličan način na koji rečenice hrvatskog jezika sadržavaju informaciju u sekvencama svojih slova i riječi. Sekvence koje tvore gene se prenose sa roditelja na potomstvo neizmjenjene, osim u rijetkim slučajevima kada se promjene dogode uslijed mutacija. Kao ilustraciju, možemo zamisliti da uspoređujemo sadržaj dvije knjige. Obje knjige imaju 200 stranica i sadrže isti broj poglavlja. Ako ih pobliže promotrimo, otrivamo da su knjige identične, od riječi do riječi, osim u rijetkim slučajevima, recimo jednom u 1000 riječi, kada je pojedina riječ drugačije napisana. U tom slučaju možemo zaključiti da je praktično nemoguće da su te dvije knjige neovisno napisane. Ili je jedna prepisana od druge ili su obje prepisane, direktno ili indirektno, od neke treće originalne knjige. Slično je i sa genetskim kodom. Ako svaki nukleotid u DNK gledamo kao jedno slovo, kompletna sekvenca nukleotida unutar DNK nekog složenijeg organizma bi ispunila nekoliko stotina knjiga sa stotinama stranica te sa nekoliko tisuća slova na svakoj stranici. Kada usporedimo takve "stranice", koje predstavljaju sekvence nukleotida, u tim "knjigama", koje predstavljaju različite žive organizme, uvelike istovjetan poredak slova na svakoj pojedinoj stranici pruža neoboriv dokaz o zajedničkom podrijetlu tih živih organizama.
 
Dva upravo predstavljana argumenta su zasnovana na različitim principima, iako oba govore u korist evolucije. Koristeći analogiju sa [[abeced]]om, prvim argumentom dokazujemo da jezici koji koriste isti rječnik, odnosno analogno, isti genetski kod i uvijek istih 20 amino kiselina, ne mogu biti neovisnog porijekla. Drugi argument koji opisuje sličnosti u sekvencama nukleotida unutar DNK, a time i sekvencama amino kiselina u proteinima, nam dokazuje da knjige sa vrlo sličim tekstom također ne mogu biti neovisnog porijekla.
 
Dokazi o evoluciji koji su otkriveni primjenom molekularne biologije idu i još dalje jer stupanj sličnosti u sekvencama nukleotida ili amino kiselina može biti iznimno precizno [[kvant]]ificiran. Primjerice, u ljudi i čimpanza, molekula proteina [[Citokrom C|citokroma C]], koji služi vitalnoj funkciji staničnog disanja, sastoji se od uvijek istovjetno poredanog lanca od 104 amino kiseline. Međutim, razlikuje se od citokroma C u [[rezus majmun]]a u jednoj amino kiselini, od citokroma u konja u dodatnih 11 amino kiselina, a od onog u tune u dodatnoj 21. amino kiselini. Može se zaključiti da stupanj molekularne sličnosti DNK različitih organizama odražava vremensku i generacijsku udaljenost od zajedničkog pretka. Zbog toga se pretpostavke iz komparativne anatomije i drugih disciplina koje se bave evolucijom i poviješću evolucije mogu testirati pomoću ispitivanja DNK i proteina na molekularnom nivou ispitujući njihove sekvence nukleotida i amino kiselina.
 
Pouzdanost i autoritativnost ovakve vrste testova je neupitna. Svaki od tisuća gena i tisuća proteina sadržanih u organizmu omogućava neovisni test evolucijske povijesti tog organizma. Svi mogući testovi još uvijek nisu obavljeni, ali ih je obavljeno na tisuće i ni jedan od njih nije proizveo ni jedan jedini dokaz koji bi bio u suprotnosti sa Teorijom evolucije. Vjerojatno ni jedna druga pretpostavka iz bilo kojeg područja znanosti nije bila ovoliko detaljno testirana i temeljito potvrđena kao Teorija evolucije i zajedničkog podrijetla svih živih organizama.
 
== Povijesni razvoj Teorije o evoluciji ==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Evolucija"