|
== Novinarstvo i rani romani ==
Godine 1832., u dobi od 20 godina, Dickens je bio energetičan, pun dobrog humora, uživao u poplarnim zabavama, bez jasne vizije što bi želio postati, ipak je znao da želi biti slavan. Privlačilo ga je kazališe, te je uspio dobiti audiciju u Covent Garden, za koju se je dobro pripremio, ali je i propustio zbog prehlade, čime su prekinute aspiracije o karijeri na pozornici.
Godinu dana kasnije predao je svoju prvu priču "A Dinner at Poplar Walk" u londonski časopis "Monthly Magazine". Stanova je u iznajmljenoj sobi u prenoćištu "Furnival's Inn", postao novinar koji prati politiku, izvještavajući sa parlamentarnih rasprava i putujući Britanijom prateći izborne kampanje za novine "Morning Chronicle".{{wikicitat}}
== Prvi posjet SAD-u ==
Godine 1840. sa suprugom je prvi puta posjetio [[SAD]] i [[Kanada|Kanadu]]. U to vrijeme još jedna mlađa sestra njegove supruge Catharine, Georgina Hogart, uselila se kako bi brinula o mladoj obitelji dok su roditelji na putu. Sa njima je ostala sve do Dickensove smrti.
Svoja zapažanja i dojmove zabilježio je u putopisu engl. "American Notes for General Circulation". U djelu je u nekoliko navrata oštro osudio robovlasništvo, koje je i ranije napao u djelu "The Pickwick Papers". U New Yorku se zadržao mjesec dana, te je držao brojna predavanja. Često je postavljao i pitanje međunarodnog prava o autorstvu zbog svojih djela koja su objavljivana u američkim novinama. Po povratku u Englesku počeo je raditi na svojim božićnim pričama (1843. napisao je "A Christmas Carol", 1844. "The Chimes", a 1845. "The Cricket on the Hearth").
Nakon što je kratko živio u Italiji (1844), putovao je u Švicarsku (1846) gdje počeo raditi na djelu "Dombey and Son" (1846–48). To djelo i "David Copperfield" (1849–50) učinili su značajan umjetički biljeg u Dickensovoj karijeri i njegovi romani postali su ozbiljniji u temi i brižnije planirani od ranijih djela.
== Čovjekoljublje ==
U svibnju 1846. Angela Burdett Coutts, nasljedinica bogatstva bankarske obitelji Coutts, predložila je Dickensu izgradnju prihvatlišta za "posrnule žene" (prostitutke) iz radne klase. Iako je prvotno odbio, Dickens je osnovao utočište "Urania Cottage" kojim je upravljao deset godina.
Kraj
U studenom 1851. Dickens se preselio u engl. "Tavistock House" gdje je napisao "Bleak House" (1852–53), "Hard Times" (1854) i "Little Dorrit" (1857).
U novom domu zabavljao se amaterskim kazalište. Godine 1856. njegova primanja od pisanja bila su dovoljna da kupi "Gad's Hill Place" u Highamu, Kent, gdje je kao dijete često prolazio i sanjao da će jednom živjeti na takvom mjestu. Neki događaji iz Shakespeareova "Henry IV", prvi dio, odvijala su se na tome mjestu što je Dickensa također veselilo.
Godine 1857. Dickens je unajmio profesionalne glumice za predstavu "The Frozen Deep" koju je napisao njegov štićenik Wilkie Collins. Dickens se je zaljubio u jednu od njih. Ljubav prema Ellen Ternan trajala je do kraja života. Dickens je bio star 45 godina, dok je Ternan imala 18 kada se je Dickens 1858. odlučio odvojiti od supruge, što je po tadašnjim viktorijanskim konvencijama bilo vrlo neprimjereno, dok je razvod bio nezamisliv. Kada je Catherine otišla iz doma povela je jedno dijete, supruga nije više nikada vidjela, a djecu je povjerila sestri Georgini koje odlučila ostati u Gad's Hillu.
U to vrijeme iako se premišljao o javnim čitanjima, Dickensa su iz jedne bolnice (Great Ormond Street Hospital) zamolili da sudjeluje u prikupljanju sredstava kako bi izvukao bolnicu iz financijske krize. Charles West, Dickensov prijatelj koji je bio u upravnom odboru bolnice, zamolio ga je za pomoć, na što je Dickens pristao, te svojim javnim čitanjima prikupio dovoljna sredstva da osigura financijsku stabilnost bolnice za duže vrijeme. Tako je npr. samo 9. veljače 1858. prikupio 3000 £.
Nakon odvajanja od Catherine, Dickens je započeo niz vrlo popularnih turneja kroz Englesku, Škotsku i Irsku na kojima je čitao svoja djela, što je u sljedećem desetljeću zaokupilo veći dio njegove energije, te je u to vrijeme napisao samo dva romana.
Važnija djela "A Tale of Two Cities" (1859) i "Velika očekivanja" ("Great Expectations" - 1861.) bila su veliki uspjeh. U to vrijeme bio je urednik, izdavač i autor u časopisima "Household Words" (1850–1859) i "All the Year Round" (1858–1870).
U rujnu 1860. u polju iz doma Gad's Hill, Dickens je naložio veliku lomaču u koje je spalio većinu pisama, preživjela su samo ona poslovne prirode. Kako je Ellen Ternan također spalila sva Dickensova pisma trajanje i dubina njihove veze nije poznata. Thomas Wright se je tijekom 1930-ih prisjetio da je Ternan možda imala ljubavnu vezu sa Canonom Benhamom, a da je par imao i sina koji je umro kao novorođenče napomenula je Kate Perugini, Dickensova kćerka, u razgovoru pred smrt 1929., koji je objavljen. Dokazi ne postoje. Na smrti Dickens je odredio isplatu anuiteta za Ternan koji ju je učinio financijski neovisnom. U knjizi Claire Tomalin "The Invisible Woman", navodi se da je Ternan tajno žvjela sa Dickensom barem 13 godina. Knjiga je kasnije pretvorena u predstavu "Little Nell" autora Simona Graya. U to vrijeme Dickens je pokazivao pojačano zanimanje za paranormalno, te je postao jedan od prvih članova organizacije engl. "The Ghost Club".
== Kasne godine ==
Dana 9. lipnja 1865. na povratku iz Pariza sa Ternan, vlak u kojem je Dickens putovao je sudjelovao u prometnoj nesreći. Prvih sedam vagona skliznulo je sa željeznog mosta koji je bio u popravku. Jedino je na tračnicama ostao vagon prvog razreda u kojem je bio Dickens. Prije nego što su stigli spasioci, Dickens je pomagao unesrećenima sa vodoma i brandyem. Prije odlaska sjetio se rukopisa za nedovoršeno djelo "Our Mutual Friend" koje mu je ostalo u vagonu, te se vratio po njega. To iskustvo je kasnije iskoristio u kratkoj priči o duhovima "The Signal-Man", u kojoj glavni lik predosjeća vlastitu smrt u željezničkoj nesreći. Priča se bazira i na nekoliko prijašnjih željezničkih nesreća.
Dickens je uspio izbjeći da se pojavi pred istragom o nesreći, jer kako je putovao sa Ternana i njenom majkom, to saznanje bi izazvalo skandal. Iako nije zadobio nikakve ozljede, Dickens se nikada nije oporavio od traume željezničke nesreće. Njegov rad se se sveo na završavanje započetog "Our Mutual Friend" i započimanje nikad završenog "The Mystery of Edwin Drood".
== Drugi posjet SAD-u ==
Dana 09. studenoga 1867. Dickens je iz Liverpoola zaplovio na drugu američku turneju.
Nakon što se iskrcao u Bostonu veći dio mjeseca posvetio je brojnim večerama sa uglednicima kao što su npr. Ralph Waldo Emerson, Henry Wadsworth Longfellow i njegov američki izdavač James Thomas Fields.
U prosincu su započela čitanja, trebao je održati 76 nastupa uz zaradu od 19000 £, a trebala su trajati do travnja 1868. Turneja je bila naporna, te iako bolestan, uspio je održati čitanje, te 23. travnja isplovio na put kući.
== Oproštajna čitanja ==
Između 1868. i 1869. Dickens je organizirao turneju "oproštajnih čitanja" u Engleskoj, Škotskoj i Irskoj. Uspio je odraditi 75 od dogovorenih 100 čitanja. Zbog napada vrtoglavice i paralize, na savjet liječnika, turneju je otkazao 22. travnja 1869. Nakon što se dovoljno oporavio dogovorio je posljednji niz čitanja, kako bi nadoknadio sponzorima ono što su izgubili zbog prekida turneje. Zadnje čitanje u turneji bilo je u Londonu "St. James's Hall". Zadnji javni nastup mu je bio na banketu Kraljevske akademije uz prisutvu Prica i Princeze od Walesa, gdje je odao počast pokojnom prijatelju, ilustratoru Danielu Macliseu.
== Smrt ==
Dana 8. lipnja 1870. Dickens je u svome domu doživio još jedan moždani udar, nakon cijelog dana rada na djelu "Edwin Drood". Nije se osvjestio te je sljedećeg dana 9. lipnja, točno pet godina nakon željezničke nesreće preminuo. Suprotno željama nije pokopan u jeftinom, skromnom, i strogo privatnom pogrebu u katedrali u Rochesteru, već u [[Westminsterska opatija|Westminsterskoj opatiji]].
== Djela ==
{{wikicitat}}
* "[[Oliver Twist]]",
* "[[David Copperfield]]",
| 