Božo Milanović: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Božo Milanović''' ([[Kringa]], [[1890]]. - [[1980]].), hrvatski katolički [[svećenik]] i političar iz Istre
= Za vrijeme [[fašistička Italija|talijanske fašističke uprave]] u [[Istra|Istri]] bio je jedan od rijetkih koji su političkim djelovanjem promicali prava netalijanskog stanovništva, posebice hrvatske i slovenske inteligencije, koja je bila proganjana ili joj je prijetila [[asimilacija]]. Krajem [[1920-ih]] živio je i radio u [[Trst]]u gdje je tiskao posljednju dopuštenu literaturu i vodio otpor u Istri
Najpoznatiju ulogu imao je kao jedan od predstavnika Istre na [[Mirovna konferencija u Parizu (1947)|Mirovnoj konferenciji u Parizu]] [[1946]]. na kojoj se odlučivalo o sudbini Istre nakon rata. Podatke koje su prikupili mons. Božo Milanović, Zvonimir Brumnić i drugi hrvatski svećenici bili su jedan od glavnih argumenata zašto je Istra pripala [[FNR Jugoslavija|Jugoslaviji]] u čijem se sastavu tada nalazila [[NR Hrvatska|Hrvatska]]. Granice su dogovorene [[Pariški mirovni sporazum|Pariškim mirovnim sporazumom]] [[1947]]. godine po etničkom načelu, pa je zbog toga načela [[Trst]] pripao [[Italija|Italiji]], a [[Istra]] [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Glavni dokument po kome se u Parizu postupalo bila je ''Spomenica hrvatskog svećenstva u Istri Savezničkoj komisiji za razgraničenje Julijske krajine'' donesena u [[Pazin]]u [[12. veljače]] [[1946]]. godine. Spomenicu je donio "Zbor svećenika sv. Pavla za Istru", a potpisali su je predsjednik Tomo Banko, tajnik [[Miroslav Bulešić|Miro Bulešić]], odbornici Božo Milanović, Leopold Jurca, Josip Pavlišić, Antun Cukarić i Srećko Štifanić, kao i 48 članova odbora. Svećenici su u spomenici prikazali sve strahote koje su od Talijana podnosili Hrvati naročito svećenici od [[1918]]. do [[1943]]. godine, ali je Istra i pored toga ostala nastanjena u velikoj većini Hrvatima, pa zbog toga treba zauvijek pripasti jedino Hrvatskoj.
| |||