Vrbno: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Uklonjena promjena suradnika Jaasmiinaa, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Bonč |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 25:
Prema popisu stanovništva iz [[2001.]] godine, naselje je imalo 301 stanovnika<ref>[http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H01_01_03/H01_01_03.html Popis stanovništva 2001., www.dzs.hr]</ref> te 91 obiteljskih kućanstava.<ref>[http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/Census2001/Popis/H02_01_02/H02_01_02.html Kućanstva prema obiteljskom sastavu i obiteljska kućanstva prema broju članova, Popis 2001., www.dzs.hr]</ref>
Naselje se sastoji od sljedećih zaselaka: Vugrinski, Grabari, Gajski, Samboli, Hlevnjaki, Brački, Vrhovski, Zagorščaki, Šumigi, Gruberski, Jagušići.
==Povijest==
Mjesto Vrbno, u općini Bednja, u proteklih je nekoliko godina doživjelo stanoviti napredak, što mještanima život čini lakšim, neke je i zadržalo na vrbljanskim bregima, a neki su se odlučili i na povratak u zavičaj , pa su ovdje sagradili nove kuće, vikendice i klijeti.
Najveći zahvat bio je izgradnja nove škole i suvremene sportske dvorane u središtu mjesta, jer se do tada nastava odvijala gotovo u nemogućim uvjetima: u dvije zasebne (odvojene) derutne školske zgrade.
Mještani Vrbna rado će vam se pohvaliti da je njihova škola kroz povijest iznjedrila više nadarenih đaka, što je prepoznato i šire, pa nimalo ne iznenađuje činjenica da je upravo vrbljanska škola prva u Varaždinskoj županiji primila najviše državno odličje za postignuća u obrazovanju, prije svega u tehničkoj kulturi, koju joj je dodijelio Sabor RH!
Učenici te škole još su u vrijeme Jugoslavije, diljem tadašnje države, osvajali nekoliko godina uzastopce zlatne medalje upravo iz tehničke kulture! Povijest školstva u Vrbnu seže još u daleku 1868. godinu, kada je ovdje s radom počela Osnovna škola. Sredstva su osigurali mještani i tadašnja općina Bednja, uz pripomoć grofa Đure Draškovića. Prvi učitelj do 1878. godine bio je S. Petak, a dugo godina kasnije službuje po jedan učitelj. Škola je 1928. godine imala jednu učionicu i stan za učitelja, a te godine je dograđena. Školu pohađaju učenici iz Vrbna, Osonjaka, Pašnika, Vranojelja i Ježovca, a broj polaznika često se mijenjao.
Školski patron bio je grof Ivan Drašković kasnije vlasnik Trakošćana, a pored njega i predstavnici Crkve. Tijekom II. svjetskog rata radio je u školi po jedan učitelj, ali ih se od 1941. do 1945. izmijenilo 11, s time da neko vrijeme (1943. i 1944.) nije bilo obuke. Tijekom rata uništen je veći dio školske arhive i knjižnica. 1959. godine škola je prerasla u osmogodišnju, a iste godine uvedeno je u zgradu električno osvjetljenje. Te godine školu su polazila 363 učenika, a s njima je radilo 8 prosvjetnih radnika.
U tom kraju u posljednje vrijeme niču nasadi novih vinograda, s kvalitetnim sortama grožđa, pa već ima i par seoskih kućanstava koja su se posvetila tzv. seoskom turizmu. Uz domaće specijalitete i vino, neki razmišljaju da u ponudu uvrste ono od čega su nekoć davno živjeli njihovi preci: to su zanimljivi uporabni predmeti kućne radinosti od drva, kao primjerice – škaf, puta, kuhača, bačve, badnji i dr. Izrada tih predmeta u Vrbnu i okolnim zaselcima ima više stoljetnu tradiciju, a ti proizvodi seljačkih ruku imaju i svojevrsnu umjetničku vrijednost.
Prema predaji starijih ljudi iz Vranojelja i Ježovca, izradbu drvenih predmeta za kućanstva unijeli su u ovaj kraj drvosječe koji su u okolnim šumama iskorištavali drvene otpatke izrađujući različite predmete. Svi viškovi proizvoda ove djelatnosti nekada su davno završavali na sajmovima, a ljudi bi odlazili do Podravine i Slavonije, gdje su ih mijenjali uglavnom za žitarice koje su donosili natrag u selo radi prehrane svoje obitelji. Premda su se vremena promijenila, ali proizvodi kućne radinosti i danas su traženi na domaćem i stranom tržištu. Potražnja za njima posebno dolazi do izražaja u turističkoj sezoni, a žitelji Ježovca, Vranojelja, Vrbna …., pravi su majstori za izradu dopadljivih uporabnih predmeta u drvu, kao i vrsni drvo rezbari. Dokazali su to u novije vrijeme, na lokalitetu zvanom „Potkova“, gdje su uz samu cestu što se iz visokog brijega spušta u dolinu, do Maclja, izradili impozantni drveni oltar na otvorenom.
Izvor: http://aktualno.hr/novosti/36949_Po+dragomu+kraju+Vrbno+nekad+i+danas.html#.UwWV8Pl5P_E
{{Kretanje broja stanovnika
| |||